KOLIKO DUGO VEĆ POSTOJE LJUDSKE CIVILIZACIJE NA ZEMLJI ?

Bo Edvinsson

Martinus pokazuje u svojim djelima da se naša evolucija od životinje ka ljudskom biću događa tijekom tisuća fizičkih života ili inkarnacija, kako ovdje na Zemlji, tako i na drugim planetima. Sa time u vezi može se postaviti zanimljivo pitanje : kako dugo već postoje ljudske civilizacije na Zemlji ?

Martinus u svojim djelima na nekoliko mjesta odgovara na to pitanje, ali ne daje konačan odgovor o vremenu. Postoje brojna istraživanja na području arheologije koja se tiču prethodnih ljudskih kultura koja iz perspektive Martinusove kozmičke slike svijeta mogu biti protumačena na novi način.

Martinus ne govori mnogo o fizičkoj pojavi na Zemlji tih prethodnih kulturnih epoha. Njegova misija je bila dati čovječanstvu duhovnu znanost koja opisuje duhovne zakone i principe koji predstavljaju osnovu evolucije ljudskih bića i čitavog života. Ali na svojim predavanjima i na nekim mjestima u svojim kozmičkim analizama Martinus spominje da su u davnoj prošlosti postojale relativno visoko razvijene civilizacije na Zemlji kojima su vladali „inicirani kraljevi“.

Jedan primjer fizičkog rezultata te napredne kulture je Keopsova piramida, koja je prema Martinusu mnogo starija nego što to vjeruju današnji znanstvenici. Prema Martinusu Zemlja je živo biće koje samo što nije dobilo kozmičku svijest, a ljudi su mikro-bića Zemlje ili preciznije, „stanice mozga“ planete, a taj mozak je sačinjen od čovječanstva u cjelini.

Obzirom da se Zemlja kao živo biće nalazi u višoj spirali od one u kojoj živimo mi ljudi, doživljavanje vremena Zemlje u odgovarajućoj mjeri je višeg oblika : „Ono što za biće Zemlje predstavlja sekundu, za nas je možda godina ili desetljeće“ (Martinus : dansko izdanje kozmosa 84/5).

Druga razlika između bića Zemlje i našeg vlastitog doživljavanja, prema Martinusu, sastoji se u tome da princip organizma bića Zemlje nije toliko orijentiran prema fizičkoj aktivnosti kao kod ljudskog organizma ; komunikacija sa njenim planetarnim bližnjima odvija se mentalno ili pomoću telepatije. No to je komunikacija koja direktno utječe i upravlja stvaranjem ljudske kulture u obliku onoga što Martinus naziva „makro-refleksni impulsi“. (Vidi članak Kozmičke sile iza spasenja svijeta, koji još nije preveden na engleski).

Činjenica da Zemlja samo što nije doživjela „veliko rođenje“ znači da je prošla dugi put u svojoj evoluciji tijekom kojeg se njena svijest razvijala. U odnosu na 4,6 milijardi godina, što je prema prirodnoj znanosti starost Zemlje, tek u kratkom vremenskom periodu – u završnoj fazi povijesti njene evolucije – njene fizičke „stanice mozga“, to jest ljudi, postali su toliko napredni da mogu odigrati ulogu „velikom rođenju“ Zemlje. To se može uzeti kao pokazatelj da imamo za odigrati važnu ulogu u transformaciji svijesti kroz koju sada prolazi Zemlja.

Prema Martinusu „kozmički bljeskovi“ događaju se prije kozmičke svijesti, a on opisuje kozmičke bljeskove kao kratkotrajna iskustva kozmičkih realiteta koji postoje iza fizičkog doživljavanja. Kozmički bljeskovi se povezuju sa velikom mentalnom aktivnošću u „stanicama mozga“ jedinke, što znači kada to usporedimo sa kozmičkim bljeskovima bića Zemlje, postojale su relativno visoko napredne kulture na Zemlji. Martinus tvrdi da se kozmički bljeskovi odvijaju u vremenskim intervalima, a to znači da se odgovarajuća velika aktivnost u ljudskoj kulturi također događa u vremenskim intervalima.

Napredne kulture su dolazile i odlazile. Prema tome, ljudske kulture ili civilizacije odražavaju mentalnu aktivnost koja se događa u makro-biću, Zemlji, i Martinus piše o tome u članku Kozmičke sile iza spasenja svijeta : Kao što smo već naglasili, ljudi su mikro-bića u organizmu bića Zemlje. A kroz taj organizam prolaze mentalni impulsi kao rezultat razmjene misli tog bića sa svojim bližnjim planetarnim bićima. Takvi impulsi predstavljaju osnovu velikih svjetskih religija i različitih kultura koje nastaju, razvijaju se i nestaju, i nakon njih dolaze impulsi svijesti koji stvaraju druge civilizacije.“

Na predavanju koje je održano na Martinusovom institutu 25. siječnja 1953, Martinus je govorio o tome što je uzrokovalo nagib zemljine osi i o promjenama u prirodi koje su zbog toga nastale.

On piše : „U tom pogledu ne treba ignorirati brojne legende koje su istraživači prikupili od svih naroda na svijetu, u kojima se može pronaći obilje izvještaja sa vrlo različitih dijelova planete o strahovitim prirodnim katastrofama, o potopu, o uništenju Atlantide, o suncu i mjesecu koji su stajali, o dugoj noći na jednom dijelu planete i o odgovarajuće dugom danu na drugom, o blizini stranog nebeskog tijela i mnogo više.

Naravno da će mnogi ljudi reći da je to samo legenda i proizvod mašte, jer izvještaji iz mračne i daleke prošlosti uvijek će imati u sebi nešto od atmosfere mašte. Međutim, iza tih izvještaja nalaze se realiteti, a istraživači u budućnosti, koji će biti manje „farizejski“ i dogmatski od većine današnjih istraživača, otkrit će i objasniti mnoge stvari koje će dokazati da je Zemlja u svojoj prošlosti došla preblizu jednoj drugoj planeti, i da je to dovelo do nagiba osi, što gledano iz kozmičke perspektive predstavlja invalidnost u njenom fizičkom organizmu.“ (Martinus : Nagib životne osi – nije još prevedeno na engleski).

Vrlo je vjerojatno da će istraživači u budućnosti, koji će biti manje „farizejski“ i dogmatski od većine današnjih istraživača, otkriti i objasniti da su postojale brojne vrlo napredne ljudske kulture na Zemlji mnogo prije nego što to današnja materijalistička znanost vjeruje.

U literaturi koja je danas dostupna putem interneta postoje brojni primjeri fizičkih ostataka iz prethodnih kultura koji izgleda da su napravljeni pomoću sposobnosti koje su potpuno jednake današnjim tehnološkim mogućnostima. Ovi arheološki ostaci mogu se pronaći širom čitave planete u obliku manje ili više složenih, fantastičnih kamenih građevina.

Jedna od najpoznatijih je Keopsova piramida, ali postoji mnogo više kamenih građevina vrlo impresivne veličine i koje izgleda da su napravljene tako precizno i točno da se mora priznati da su ljudi koji su ih napravili posjedovali tehničke vještine koje daleko nadilaze vještine za koje se smatralo da ih te kulture posjeduju. Neke od njih predstavljaju kamene monolite golemih dimenzija, na primjer tu je polu-dovršeni kameni obelisk kod Assuana u Egiptu koji bi u svojem dovršenom stanju težio 1 150 tona.

Drugi primjer su devet kamena temeljaca hrama Heliopolis u Baalbeku u Libanonu. To kamenje na kojem je izgrađen grčki hram izgleda da je mnogo starije od samoga hrama i teško je između 800 i 1200 tona. Oni su predstavljali temelj građevine koje odavno više nema.

Solomonov hram u Izraelu djelomično je izgrađen od sličnog golemog kamenja, od kojih je najveći težak skoro 600 tona. Kod Keopsove piramide, Baalbeka i nekih drugih mjesta kamenje je spojeno bez cementa.

Najveći na svijetu poznati kameni monolit također se nalazi u Baalbeku i nalazi se polu-ukopan u zemlji, blizu hrama. Procjenjuje se da teži između 1 500 i 2 000 tona.

Postoje također brojne manje kamene građevine koje izražavaju zapanjujuću tehnologiju gradnje i ljepotu. Jedan primjer je Ozirisov hram u Egiptu, za koji se smatra da je izuzetno star, i koji se nalazi pored Setijevog hrama, za koji se smatra da je izgrađen oko 1 300 p.n.e., i iz nekog razloga je nazvan „Kuća od milion godina“. Na zidu hrama može se pronaći popis 76 prethodnih kraljeva i 120 bogova drevnog Egipta kao i slike o kojima se mnogo diskutiralo, koje sliče na moderni zrakoplov i helikopter.

Predmeti koji izgledaju kao modeli „zrakoplova“ pronađeni su u Srednjoj Americi kao i u Egiptu.

U brojnim slučajevima kamenje u različitim građevinama bilo je obrađivano i oblikovano kao da je bilo mekano i rastezljivo. Mi nemamo precizno znanje o tome kako i kada su ti kameni blokovi i građevine bili stvoreni. Mi također ne znamo kako su ti golemi blokovi kamenja bili transportirani.

No Martinus piše u svojem članku Ključna nota svemira : ljubav (dansko izdanje kozmosa 2000/6, još nije preveden na engleski) da je Keopsova piramida bila izgrađena pomoću materijalizacije prije 90 000 godina.

U to vrijeme civilizacijama na Zemlji vladali su pravi „kraljevi“, koji su bili vrlo napredna ljudska bića sa naprednijih planeta, ali koja su se inkarnirala ili materijalizirala na Zemlji kako bi usmjeravali evoluciju većine ljudi koji su tada još uvijek bili relativno primitivni.

Možemo stoga pretpostaviti da veliki kameni monoliti i brojne od najnaprednijih kamenih građevina pripadaju istom vremenu i nastali su na isti način kao i velika piramida, naime putem materijalizacije.

Kao što smo već spomenuli, postoje primjeri sličnih kamenih građevina također na drugim mjestima na Zemlji, na primjer u Južnoj Americi – jedna od najzanimljivijih je Puma Punku u Boliviji – kao i u Aziji.

Razumno je za pretpostaviti da se evolucija ljudskih bića i uspostavljanje civilizacija koje se dogodilo na Zemlji prije izgradnje Keopsove piramide dogodilo na nekoliko različitih mjesta istovremeno, iako to vjerojatno nije bila prava globalna civilizacija.

Međutim, postoje arheološki nalazi koji su mnogo stariji od 90 000 godina, na primjer „nano-spirale“ koje su pronađene na rijeci Narda na istočnom Uralu. Njihova veličina varira između 3 cm i otprilike 0,003 mm. Manje spirale napravljene su od rijetkih metala, volframa i molibdena, a to su elementi koji imaju najvišu točku taljenja. Ti su predmeti pronađene u sloju zemlje koji je star otprilike 300 000 godina.

Drugi primjer je fosilni čekić koji je pronađen u Teksasu, SAD, u sloju zemlje za koji se smatra da je star između 350 i 450 miliona godina. Također su pronađeni otisci stopala i ruku u sloju zemlje za koji se smatra da je star između 300 i 600 miliona godina.

U Južnoj Africi pronađeni su još stariji predmeti. Malene okrugle, metalne kuglice, ukrašene linijama pronađene su u sloju stijena iz Pretkambrijskog vremena, što znači da bi one trebale biti starije od 3 milijarde godina ! U to vrijeme biljke su se tek počele razvijati i razina kisika na Zemlji bila je samo 20% njegove sadašnje vrijednosti. Neke od tih kuglica mogu se vidjeti u muzeju Klerksdorp u Južnoj Africi.

Ova otkrića moderna, materijalistička znanost nije uzela za ozbiljno, već su ona odbačena bez ikakve znanstvene analize. To je zato jer se ona ne uklapaju u trenutnu sliku svijeta i zbog toga se čine previše nevjerojatna da bi im se pridavala bilo kakva pažnja.

Imajući u vidu ogromne sile koje su u pokretu tijekom različitih ciklusa na Zemlji, pretpovijesne klimatske promjene, globalni potop, i tako dalje, vrlo su ograničene šanse za pronalaženje tragova vrlo starih kulturnih epoha.

No mi smo skloni tome da „pronađemo ono što tražimo“ i taj princip se u naročitoj mjeri može primijeniti na arheologiju. Nesvjesno čovjek traži potvrdu za trenutni, materijalistički pogled na evoluciju i povijest ljudskih bića, i to ima utjecaja na to kako netko tumači arheološke nalaze, što se na primjer može vidjeti u tome što neumorno predstavljamo hipotezu kojom pokušavamo objasniti kako je Keopsova piramida bila izgrađena pomoću radnika koji su vukli goleme kamene blokove po drvenim rampama, i tako dalje. I to je sasvim razumljivo kada se uzme u obzir sadašnji pogled na svijet.

To da je Zemlja u prošlosti imala napredne kulture koje su kasnije manje ili više nestale, što je dovelo do toga da se čovječanstvo vrati životu „primitivnih ljudskih bića“, također se potvrđuje sljedećim citatom : „Ovaj maleni svemirski brod u obliku Zemlje bio je tijekom proteklih tisućljeća neprestano obasipan svjetlošću iz carstva našeg Oca. To ne znači da taj isti svemirski brod tijekom proteklih tisućljeća nije imao, u obliku vrlo naprednih civilizacija,vrlo snažne bljeskove te božanstvene atmosfere. Ali on se još uvijek nalazio previše daleko od centra svjetlosti. Gusti „kozmički oblaci“ sprječavali su dotok svjetlosti. I Zemlja je ponovno uplovila u tamu, i samo je tu i tamo bila osvijetljena „sjećanjima“ na prošlost. Ova se sjećanja još uvijek mogu otkriti kao nejasni, raspadajući fragmenti moralnih shvaćanja i pogleda na život primitivnih ljudi.“ (Martinus : Na prijelazu godine (englesko izdanje Kozmosa 1984/4))

Martinus piše u članku Ključna nota svemira – ljubav : „Povijest dokazuje da su se velike, napredne civilizacije temeljile na religioznosti i na odnosu prema višim religioznim, nadzemaljskim, duhovnim bićima i silama. Oni nisu imali strojeve i moćna tehnološka sredstva i materijalna pomagala kao što ih mi imamo u našoj današnjoj kulturi, ali oni su posjedovali moćne, religiozne, okultne sile koje su mogli koristiti u svojim velikim fizičkim kreacijama. To su, drugim riječima, sile koje brojni današnji ljudi uporno poriču, jer ih ne mogu razumjeti, i zbog toga one spadaju pod kategoriju „mistike“. (Martinus : Ključna nota svemira – ljubav)

Martinus također govori o tome u svojoj knjizi Uskrs, kada piše : „Ovdje je poželjno spomenuti da je prije mnogo tisuća godina postojala zajednica bića koja su u određenoj mjeri bila inicirana, to jest bića kojima se na neki način otkrio „Sveti duh“. No ta zajednica nije imala dovoljno jedinki; ona je bila previše slaba da bi se mogla oduprijeti barbarizmu koji je svuda vladao i koji je tada predstavljao osnovnu misaonu klimu na svojem vrhuncu. Ta se zajednica zbog toga nije uspjela razviti, već je morala nestati. Ostavila je, međutim, velike spomenike u obliku piramida i sfinga, hramova, umjetničkih djela i slično, nešto što se ne može ignorirati.

Razumljivo, tijekom tisuća godina zub vremena grubo je obradio ove spomenike, no oni ipak i dan danas impresioniraju promatrača svojom očiglednom veličanstvenošću, a za duhovno naprednog pojedinca oni sjaje nepogrešivom jasnoćom „Svetog duha“. A od tih drevnih zajednica nisu preživjeli samo materijalni objekti; mogu se također pronaći i „ruševine“ njihovog visokog morala i kulture. Narodi Istoka živjeli su u tim duhovnim ruševinama sve do nekoliko stoljeća prije naše ere.“ (Martinus : Uskrs, 2. Poglavlje )

Ako je Martinus u pravu da je Keopsova piramida stara 90 000 godina, to znači da je potrebno istraživati relativno dugi vremenski period koji je do sada ostao neistražen – drugim riječima, približno posljednjih 100 000 godina. Mi možda donekle imamo pregled tog perioda i arheologija je pronašla ostatke iz vremena piramida. Ako je tome tako, jasno je da će starost brojnih arheoloških ostataka koje poznajemo morati biti preispitana. Keopsova piramida je do sada preživjela skoro 100 000 godina i očigledno je da će preživjeti još stotinama tisuća godina.

Možemo zamisliti da će u budućnosti sve više i više ljudi prepoznati njeno pravo značenje u povijesti čovječanstva, ona će imati ogromno značenje ne samo kao turistička atrakcija. Možemo također zamisliti da će ona biti vraćena u svoje prvobitno stanje.

Prema Tageu Buchu, jednom od Martinusovih najbližih prijatelja, Martinus je rekao da je Keopsova piramida izvorno imala bijeli sloj, a sami vrh je bio prekriven zlatom. (Kurt Christiansen : Martinus og hans livsværk Det Tredie Testamente, vol. 2)

Na predavanju održanom na Martinusovom institutu 19. prosinca 1960 Martinus iznosi da su osnovni principi materijalne znanosti sačuvani u piramidama : „Ovo ogromno rođenje božanstvenog principa počelo je prije otprilike 90 000 godina, kada je čovječanstvo bilo oplođeno od strane nekoliko uzvišenih bića koja su se inkarnirala na Zemlji. Oni su također sačuvali osnovne principe čitave materijalne znanosti u piramidama u Egiptu.“ (Božićna atmosfera, dansko izdanje Kozmosa 1992/12, koji još nije preveden na engleski)

U razgovorima sa prijateljima Martinus je u nekoliko prilika spomenuo da će u do sada neotkrivenim sobama u piramidama ili u sfingi biti pronađeno nešto što ima veze sa Trećim zavjetom. Može se samo pretpostavljati što bi to moglo biti, ali moguće je da bi Martinusov simbol br. 41, „simbol zvijezde“, koji se može pronaći na naslovnoj strani originalnog izdanja knjige Livets bog i koji ima „piramidu“, križ i sunce u svojoj strukturi, mogao biti pronađen urezan na istaknutom mjestu u toj sobi.

Pored Martinusovog objašnjenja simbola br. 41, zanimljivo je naglasiti da ovaj simbol može ukazivati na vezu između „epohe piramida“ (trokut) i kršćanstva (križ) koje je osvijetljeno „sunčevim zrakama intelektualnosti“. Kao što smo već vidjeli, Martinus kaže da „… izvještaji iz mračne i daleke prošlosti uvijek će u sebi imati nešto od atmosfere mašte. Međutim, iza tih izvještaja nalaze se realiteti…“

U Bibliji postoje izvještaji o divovima koji su živjeli na Zemlji : „U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili divovi, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine slavni heroji.“ (Postanak 6:4)

Možemo zamisliti da ovdje Biblija govori o vrlo naprednim bićima koja su bili „divovi“ po smislu da su imali veliku moć i sposobnosti i bili su „slavni“ upravo zbog svojih velikih sposobnosti.

No divovi su također opisani i u drugim drevnim spisima, kao što je Ep o Gilgamešu, i nije nemoguće da je u dalekoj prošlosti postojala rasa ljudskih bića na Zemlji koji su bili „divovi“ u fizičkom smislu. Arheološki nalazi koje smo prije spomenuli i koji ukazuju na to da ljudski život postoji na Zemlji već milionima ili milijardama godina možda se mogu objasniti time da su to ostaci vrlo naprednih ljudskih bića koja su već tada posjetila Zemlju.

Poznato nam je da Martinus govori o „principu spasenja svijeta“, koji je kozmički „roditeljski princip“, što znači da su se na određenim stupnjevima evolucije čovječanstva inkarnirala vrlo napredna bića koja su „posadila sjeme“ višeg morala, čime su unaprijedila evoluciju ljudskih bića.

Nije nerazumno zamisliti da se taj princip ne odnosi samo na mentalni, religiozni i moralni razvoj bića, već da se odnosi i na fizički razvoj na Zemlji i drugim planetima. To može objasniti kako se mogu pronaći metalne kuglice i slični predmeti u sloju stijena iz Pretkambrijskog vremena.

Može biti da su se u ranoj evoluciji planeta vrlo napredna bića materijalizirala na Zemlji, možda u odgovarajućim letjelicama koje su im omogućile da posjete ovo okruženje siromašno kisikom, kako bi utjecali na automatske procese kojima upravljaju jezgre talenata same planete kako bi utjecali na različite putove njene evolucije. To se moglo dogoditi nekoliko puta, na primjer kako bi posijali sjeme, drugim riječima kako bi stvorili biljne oblike, a kasnije različite životinjske oblike. U vezi sa takvim zadacima, možda su ostavljeni neki predmeti koji su „preživjeli“ u zaštiti čvrste stijene.

Na pitanje koliko dugo već postoje ljudske civilizacije na Zemlji nije lako odgovoriti, ali nije nemoguće da se ljudska bića u različitim oblicima ovdje već jako dugo nalaze.

Naravno, mi možemo samo špekulirati u našem razmišljanju o tome koji se „realiteti“ kriju iza „mitova i legendi“. No postoji izreka da je realnost još više fantastična od mašte, i to se u velikoj mjeri potvrđuje kada čovjek počne proučavati kozmičku sliku svijeta.

Kozmička slika svijeta pokazuje da je život bez kraja i vječan i da nema ograničenja koje sve oblike može poprimiti.

Legende su tek blijede sjenke u usporedbi sa beskrajnom realnošću života.

S rastom naše intuicije mi ćemo bolje moći tumačiti arheološke ostatke koji nam govore o prisutnosti ljudskih bića tijekom evolucije Zemlje prema kozmičkoj svijesti.

Za one koji bi željeli znati nešto više o arheološkim ostacima koji su spomenuti u ovom članku, postoje brojne zanimljive web-stranice, na primjer, www.ancient-wisdom.co.uk

Prijevod : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (18.02.2013.)