KLEVETANJE 

 

(Hans Wittendorf)

Jedan čitatelj poslao je pitanje koje se tiče svih nas u svakodnevnom životu: Što je klevetanje?

Da li je klevetanje samo negativno nabijena priča o drugom čovjeku ili da li je svako razgovaranje o drugim ljudima klevetanje?

Razlog zašto ovo pitam je taj što radim na poslu okružen brojnim ljudima i oni prilikom stanke za ručak razgovaraju o ovome ili onome ...

Odgovor: To je pitanje toliko direktno i jednostavno da bi ga svi mi trebali postaviti sami sebi.

Martinus nas upozorava na brojnim mjestima u Trećem zavjetu protiv zlobnog klevetanja i ogovaranja drugih ljudi. No da li to znači da mi ne bi trebali govoriti o drugim ljudima? Ne, naravno da ne. To bi bio kraj svih razgovora. Martinus se bavi tim pitanjem na vrlo lako razumljiv način u predavanju koje je održao 1947 i koje ima naslov Osuđivanje i zaštita.

U tom predavanju Martinus kaže: „Naravno da nam je dopušteno procjenjivati druge ljude; zapravo mi smo to dužni činiti jer na temelju takve procjene mi najbolje možemo otkriti kako naš odnos sa njima može biti najviše pozitivan. U procjeni, ukoliko je to samo procjena, nema ničeg negativnog ili podcjenjujućeg.“

U istom predavanju Martinus kaže: „Ukoliko kada javno govorimo drugim ljudima osuđujemo neku osobu kao lažljivca, kao nepouzdanu osobu ili nešto gore i kažemo da mu je potrebno dobro razotkrivanje ili da mu je potrebno očitati lekciju, tada nam vjerojatno na umu nije samo to da dotična osoba nešto nauči, već želja za kažnjavanjem ili zapravo želja za osvetom. A time sudimo samima sebi.“

I kasnije Martinus kaže: „I kada tako sudimo o drugom čovjeku, mi zapravo sudimo svojoj vlastitoj budućoj sudbini. Duhovna mjera kojom mjerimo njega ili nju biti će mjera kojom ćemo mi biti mjereni od strane drugih u budućnosti.“

No tu Martinus dodaje: „Ovdje će vam kozmologija biti od velike pomoći. Kroz nju vi ćete dobiti logično objašnjenje zašto niti jedan pojedinac u ovome trenutku ne može biti drugačiji nego što jest, zbog njegove vječne prošlosti i sa pogledom na njegovu vječnu budućnost.“

Ovdje još jednom Martinus povezuje naše ponašanje prema drugima sa našom budućom sudbinom. I ukoliko čovjek ima to u vidu tada nestaje svako klevetanje i osuđivanje drugih i biva zamijenjeno procjenjivanjem sa ljubavlju u kojem nema ničeg negativnog ili podcjenjujućeg

I tada se otvara mogućnost za pozitivniji međusobni odnos sa našim bližnjima.

 

(Prevela sa danskog na engleski: Mary McGovern)

 Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (22.05.2010.)