Kao krunski dokaz ove smjele tvrdnje navodi se malo poznata i još neistražena šupljina pronađena u utrobi piramide. Ona bi trebala dokazati da je pri konstrukciji za prenošenje milijuna dvotonskih kamenih blokova korišten tunel.

Vanjska bi rampa za izgradnju tako velike građevine bila potpuno neprikladna, drži i egiptolog Bob Brier s newyorškog sveučilišta Long Island. Da bi se podigao i posljednji blok na 147 metara visok vrh piramide, kaže Brier, bilo bi potrebno izgraditi kamenu rampu dugu više od kilometar i pol.

Štoviše, tijekom dugih desetljeća gradnje neimari bi sustavno trebali podizati visinu i dužinu rampe, čiji ostaci nikada nisu pronađeni.

Houdinu je rješavanje zagonetke Keopsove piramide doslovno u krvi. I njegov je otac desetljećima proučavao konstrukciju unutarnje rampe. Strast, koju je očito uspješno prenio na sina, rezultirala je knjigom Briera i Houdina, naslova “Tajna Velike piramide - kako je čovjekova opsesija riješila najveći egipatski drevni misterij”.

Opsesija nije pretjerana riječ: Houdin je napustio posao arhitekta kako bi se u potpunosti mogao posvetiti zagonetki, čija teorija kaže kako su Egipćani izgradili piramidu u dvije faze.

Blokovi su prvo vanjskom rampom dopremani do trećine visine piramide (koja sadržava gotovo cijelu masu spomenika), a zatim je sama rampa reciklirana pri izgradnji ostatka. Pri tome se koristio unutarnji, spiralni tunel.

Houdinov tim trenutačno čeka zeleno svjetlo egipatskih vlasti kako bi mjerenjima dokazali svoju teoriju.

 toni đugum