KAKO  MOŽEŠ  POBIJEDITI  SVOJU  MRAČNU  SUDBINU  

      Martinus

 

 

Sva živa bića imaju sudbinu. Ova se sudbina može pojaviti samo u dva oblika: kao osjećaj sreće ili kao osjećaj nesreće. Velika većina ljudi nalaze se u uslovima u kojima se ne osjećaju naročito sigurni po pitanju svoje sudbine, zbog čega oni mobiliziraju ogromnu količinu energije kako bi pobijedili tu nesigurnost. Svakodnevna aktivnost ili način života većine ljudi isključivo se svodi na stvaranje sretne sudbine ili sretnog doživljavanja života. Zbog toga roditelji šalju svoju djecu da se obrazuju u školama i na univerzitetima, ona se obrazuju za različita zanimanja i zbog toga većina ljudi juri za novcem ili bogatstvom. Opće je mišljenje da ako si bogat, ako posjeduješ novac, siguran si od nesreće. Drugi se pokušavaju osigurati od mračne ili nesretne sudbine tako da se vežu za ono što nazivamo religijom. Vidimo kako se ti ljudi vežu svoj život za religiozne ceremonije, sakramente i tako dalje, kako bi se zaštitili od patnje i mračne sudbine kojih se boje.

     No kakva je sudbina prosječnog čovjeka? Nije li ispunjena tugom i brigama? Nije li život na Zemlji ispunjen svim mogućim oblicima patnje? Nije li tako da bolesti, nesreće, bijeda, ratovi, mržnja i neprijateljstvo cvjetaju gdje god pogledamo? Da, zar mi danas ne doživljavamo „Sudnji dan“ kojeg su se ljudi bojali stoljećima i koji izražava kulminaciju patnji i mračne sudbine kako za narode tako i za pojedince? Nije čudo da je najvažnije pitanje za sve misleće ljude postalo pitanje kako čovjek može pobijediti svu tu nesreću i putem vlastitog života doprinijeti stvaranju mira i harmonije na svijetu.

     Gledajući unazad na povijest čovječanstva, možemo vidjeti da su jedinke, sve od kada su živjele kao životinje u šumama pa do našeg vremena kada se javljaju kao ljudi, koji su pomoću tehnološkog znanja i ogromnog uvida u čisto fizičku materiju zagospodarili elementima, koristili grubu silu i nadmoć, okrutnost i grubi egoizam kako bi se probijali kroz život i na taj način osigurali svoj život, zdravlje i takozvanu sreću. Ratna propaganda i pozivanje na rat tijekom stoljeća potpirivali su rat, tlačenje i sakaćenje, pa čak i potpuno uništenje onih koji su se suprotstavljali nečijim željama i sreći. Toliko je veliki dio života zemaljskog čovjeka pod utjecajem rata da je on jednostavno postao religija usprkos činjenici da je čovjek sada došao do stupnja razvoja na kojem krsti svoju djecu u ime „Oca, sina i Duha svetog“ kako bi ona postala učenici onoga koji je rekao: „Vrati mač u svoje korice, jer tko se mača laća, od mača će i poginuti“. Da, nije li postalo tako da su nacije i narodi koji su inicirani u mir i milosrđe postali najveći stručnjaci u umjetnosti ubijanja? Koje su nacije na svijetu bolje opremljene ubilačkim vještinama i destruktivnim sklonostima od kršćanskih država?

        Dakle, ove zemlje postale su sasvim naročita mentalna pojava. One imaju vrlo razvijeni sustav crkava sa modernim školama i svećenstvom, koji sa stotina i tisuća propovjedaonica pozivaju milione župljana „Ljubite svoje bližnje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas bezobzirno iskorištavaju i proganjaju, da čovjek treba okrenuti lijevi obraz kada ga udare po desnom“ i tako dalje, a istovremeno one imaju ogromne vojne škole gdje se mladi ljudi uče postati stručnjaci u najprofinjenijim tehnikama ubijanja. Koje zemlje imaju veću vojsku od takozvanih kršćanskih zemalja? I može li netko poreći da se mladi ljudi tih zemalja, koji su prvo kroz krštenje, krizmu i svetu pričest bili pripremljeni da postanu sljedbenici kršćanstva, kasnije primoravaju od strane zakona na vojnu službu kako bi bili podučavani načinu ponašanja koji je u svakom pogledu dijametralno suprotan kršćanstvu? Ne, svatko to zna, i velika većina ljudi vjeruje da ne može biti drugačije.

       No sudbina svijeta koji je izgrađen na takvom naročitom obliku logike neizbježno mora biti onakva kakvu nam današnji život pokazuje. I nije li to Spasitelj svijeta rekao svojim učenicima kada je plakao nad uništenjem Jeruzalema koji je propustio svoju priliku?  Nije li to bilo isto unutarnje znanje koje mu je omogućilo da vidi budući „Sudnji dan“ zemaljskog čovjeka? Njemu je bilo očigledno da Carstvo nebesko ne može postati „vanjsko carstvo“ sve dok ne postane potpuno u svakom pojedinom čovjeku. „Carstvo nebesko“ može postati „vanjsko“ carstvo tek kada svaki pojedini građanin tog carstva  počne nositi milosrđe i nesebičnost u svojem srcu.

      Zbog toga je Isus vidio da Carstvo nebesko ne može postati stvarnost u vanjskom svijetu samo stvaranjem religija ili sekti, krštenjem ili sakramentima, već ono mora biti okrunjeno i potvrđeno „njegovom pojavom u oblacima i slavi“, što znači rođenjem njegovog mentaliteta u volji i koncentraciji misli svakog pojedinog čovjeka. Obzirom da rođenje ovog „Kristovog mentaliteta“ u  mentalnom svijetu svakog pojedinog čovjeka isključivo predstavlja „Carstvo nebesko“, to jest najvišu sreću koja postoji, stoga zemaljski čovjek posjeduje u tom Kristovom mentalitetu jedino učinkovito sredstvo pomoću kojega može pobijediti svoju nesreću i patnju, nesklad u svojem životu.  Prema tome, svaki pojedini čovjek, bio on budist, musliman ili kršćanin, mora napraviti sve što može kako bi se pripremio za taj „Drugi dolazak“ u svojem vlastitom mentalitetu ili misaonom svijetu. Čineći tako on podržava i učvršćuje ne samo svoju vlastitu životnu sreću ili sjajnu sudbinu, već također postaje takav građanin od kojih se neka zemlja mora sastojati kako bi „Carstvo nebesko“ postalo „vanjska stvarnost“.

    Dakle, kako se možemo pripremiti za taj „Drugi dolazak“ u našem vlastitom mentalitetu ili svijetu misli? Prije svega dovođenjem iskustva poznavanja zakona života, na kojem se zasniva svako doživljavanje sudbine, unutar područja naših misaonih funkcija, tako da pomoću naše inteligencije ili zdravog razuma i logičnog prosuđivanja možemo razumjeti mentalitet našeg bližnjeg i način ponašanja i razmišljanja, i uvidjeti glupost bilo kojeg oblika mržnje, osvećivanja ili proganjanja tog bližnjeg. Svi oblici nesretne sudbine rezultat su neznanja. Ako si neuk tada pogrešno razmišljaš, a ako pogrešno razmišljaš tada će i tvoj način ponašanja biti jednako pogrešan. A kako pogrešan način ponašanja neizbježno dovodi do reakcija nesretne i bolne prirode, ti ne možeš na toj osnovi stvoriti kontakt između sebe i svoje okoline koji će rezultirati harmonijom i srećom. A tamo gdje nema mira, harmonije i sreće između čovjeka i njegove okoline, tamo je rat.  A rat podrazumijeva patnju i smrt, ili potpunu suprotnost „Carstvu nebeskom“ koje si želio stvoriti. Ova suprotnost se naziva „Pakao“. Prema tome, postoje samo dva načina na koje možeš živjeti svoj život, naime pogrešan i ispravan. Obzirom da će ti pogrešan način pružiti iskustvo „Pakla“, a ispravan način iskustvo „Carstva nebeskog“, onda nije teško utvrditi da li si ti u kontaktu sa ispravnim ili pogrešnim načinom života ili načinom ponašanja. To da obični zemaljski čovjek, zbog svojeg nepoznavanja duhovnih zakona i principa života, uglavnom koristi pogrešan način ponašanja, može se vidjeti iz manje ili više nesretne sudbine koju on doživljava. Zbog toga je za njega vrlo važno da shvati da se uzrok njegovih okolnosti može samo pronaći u njemu samome. Bez poznavanja dubokih zakona sudbine velika većina ljudi pokušat će pronaći uzrok svoje nesretne sudbine izvan sebe ili u pojavama na koje ne mogu utjecati. Takvi će ljudi uvijek vjerovati da su drugi ljudi uzrok njihove patnje i da oni nepravedno pate, da su proganjani ili na neki drugi način žrtve mržnje i zlobe njihove okoline. Takav stav stvara ogorčenost i samo-sažaljenje i rezultira time da „žrtva“ postaje mučenik.

     Takav stav prema životu vodi ljude u „začarani krug“, jer neizbježno uvijek nanovo vodi u nove sukobe. Stoga je najvažnije da čovjek dobije kozmičko obrazovanje koje će mu pomoći da upozna samoga sebe i da razumije vezu između njegovog načina razmišljanja i njegovog doživljavanja života. Bez poznavanja te veze čovjek prečesto postaje žrtva načina razmišljanja koji ga vodi u egoizam, pretjeranu osjetljivost, a time i do mentalnog stanja koje po svojoj prirodi predstavlja osnovu sklonosti koje uništavaju život i sreću. Jedino onaj tko je „budan i moli“, što znači jedino onaj tko uvijek ima svoje misli, želje i težnje pod kontrolom i u svemu je spreman slijediti primjer Spasitelja svijeta u svojem životu i ponašanju, ima šansu izbjeći da postane žrtva pogrešnog načina razmišljanja, i jedino se on može suočiti sa bilo kojom mračnom sudbinom sa takvim duhovnim mirom i nadmoći i dubokom poniznosti koji se nalaze iza besmrtnih riječi Spasitelja svijeta: „Neka bude Tvoja volja, ne moja“.

 

Originalni danski naslov: Hvordan modarbejder man sin mørke skӕbne?

Predavanje održano na Martinusovom institutu 11.svibnja 1947.

Rukopis uredio Erik Gerner Larsson i odobrio Martinus

Prvi puta objavljeno u danskim Kontaktbrev br. 15, 1956.  

Prevoditelj nepoznat

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (11.10.2014.)

Copyright © Martinus Institut