KADA ŽIVOT POSTANE BORBA DA SE RAZMIŠLJA POZITIVNO ( Hans Wittendorff)

Jedna čitateljica je napisala da ima osjećaj da njeni bližnji prema njoj nemaju dovoljno razumijevanja i ljubavi. Čak i kod ljudi koji su zainteresirani za duhovnost i koji tako puno pričaju o ljubavi ona ne nailazi na susretljivost koju bi očekivala. Zbog toga je sada život za nju postao borba da se razmišlja pozitivno o drugima za koje ona osjeća da su ju iznevjerili.

ODGOVOR : Mi nećemo moći razmišljati pozitivno o SVIM našim bližnjima sve dok nam ne postane jasno da mi ne možemo – i ne smijemo – mijenjati bilo što u drugim ljudima. Oni nisu savršeni kao što ni mi sami nismo savršeni. No, svatko sa kime dolazimo u kontakt je Božji instrument i ako ih mi vidimo na takav način naš će se pogled na život u potpunosti promijeniti. Svrha tih Božjih instrumenata je ukazati vam na vaše nesavršene strane. To ne znači da ti nužno trebaš voljeti ono što ti oni rade. No, usmjeravanje svojeg razočaranja prema njima može se usporediti sa razočaranjem korovom što nije ruža, ako pretpostavimo da više voliš ružu nego korov.

Martinusove analize vrlo nam jasno pokazuju da postoji SVRHA iza razočaranja i otpora sa kojima se susrećemo. U članku Hrabrost da se prihvati život, Martinus govori o čovjekovom nedostatku svijesti o vlastitoj vrijednosti i naglašava da bi «također trebali naučiti biti sretni zbog činjenice da Bog radi na nama i da nam pokazuje put kojim bi trebali ići. Bog uči svakog pojedinog čovjeka kroz ono što mu se događa u svakodnevnom životu».

Martinus zaključuje : «To bi jako puno značilo svakom pojedincu kada bi on ili ona mogli vidjeti sa kime imaju posla i vidjeti druge ljude kao Božje instrumente. Svi su oni poput Božjih prstiju koji nas oblikuju. I samo može biti dobro to da Bog, poput kipara, uklanja nešto sa onih mjesta gdje smo nesavršeni.»

Ključ je znanost o ljubavi

Tek kada ova činjenica više nije samo teoretska misao, već je konačno za svakoga od nas postala činjenica koja se osjeća srcem, mi ćemo imati ravnotežu i mir uma u našim životima. No, ta ravnoteža i mir ne dolaze kriveći druge jer se ne ponašaju onako kako mi mislimo da bi trebali. Recept je sasvim jednostavan : ako mi sami ostvarimo uslove koji su potrebni da bi se stvorio savršeni život, to će se i ostvariti – bez obzira na sva druga bića. To je jednostavno «kozmička kemija».

Ili, Martinusovim riječima : «Smiješno je razmišljati da svi ostali moraju ostvariti zakon postojanja kako bi mi bili sretni.» Ključ koji nam Martinus daje je «znanost o ljubavi». Kako bi mi mogli vidjeti naše bližnje kao Božje instrumente ako ne razumijemo da se svi ljudi nalaze na vrlo različitim stupnjevima razvoja ?

Ako susretnemo ljude za koje osjećamo da su napredniji od nas, mi ćemo im se vrlo vjerojatno diviti i ugledati u njih. No, za to nema potrebe, jer će svatko od nas jednoga dana doseći taj stupanj. No, ako, u drugu ruku, susretnemo ljude koje vidimo kao primitivnije ili manje napredne od nas, mi s visoka gledamo na njih i osjećamo razočaranje i ljutnju. No, nema potrebe ni za tim, jer oni u spiralnom ciklusu kasne za nama samo nekoliko inkarnacija.

Vrijedno je spomenuti da bez obzira na kojem se stupnju razvoja neko biće nalazi, mi sami smo već bili tamo ! Mi sami smo odaslali neljubeće energije prema našim bližnjima i sasvim je prirodno da nam se one sada vraćaju. Jedina svrha ovog ljubećeg sustava je da nam pomogne da postanemo svjesni naših nedovršenih aspekata, kako bi na njima mogli poraditi. I to zatvara krug.

Sada nije tako teško razmišljati pozitivno o svim ljudima koje susretnemo na svojem putu. Oni su samo «instrumenti», dok smo mi sami UZROK. Ukoliko budemo radili na samima sebi koristeći ovu «znanost o ljubavi», mi ćemo postići mir i ravnotežu u svojem umu. I drugi ljudi će nas zbog toga voljeti. Mi ćemo tada zračiti tolerancijom, umjesto razočaranja i osjećat ćemo da znamo više od drugih ljudi.

Preveo : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (27.06.2010.)