KADA MEDITACIJA IZMAKNE KONTROLI

Hans Wittendorff

Pitanje : Jedan čitatelj je doživio meditaciju koja je završila katastrofalno, a što je on nazvao „nenormalno uzdizanje kundalini“. Ona je rezultirala velikim fizičkim i duhovnim bolom. U nizu dirljivih pisama on kaže da sada osjeća kako izgara i da je izgubio kontakt sa svime oko sebe. On kaže da je sve uzrokovalo kombiniranje vizualizacije sa strukturiranom meditacijom u nadi da će to ubrzati njegov razvoj. „U meni se nalazila duboko ukorijenjena arogancija koja je sada dobila ozbiljan udarac. Mislio sam da mogu eksperimentirati sa pronalaženjem načina da se povežem sa napetostima u svojem tijelu. I sada sam dobio ono što sam tražio : ogromne napetosti koje me muče čitavi dan. Radije bi proveo nekoliko godina u zatvoru nego sjedio ovdje inkarniran u ovome tijelu. Radije bi izgubio ruku nego nastavio ovako izgarati“. Završio je svoje pismo pitanjem da li je Martinus nešto napisao o takvome stanju.

Odgovor : Da, Martinus je dosta pisao o meditaciji i o kratkim spojevima koji mogu nastati zbog pogrešne meditacije. Široko je rasprostranjeno nerazumijevanje da Martinus govori protiv meditiranja, ali to nije tako. No, on snažno upozorava na one oblike meditiranja koji imaju pogrešnu moralnu osnovu. A gornje pitanje pruža jasan primjer činjenice da to upozorenje nije bez osnove.

U svojoj kratkoj knjižici br. 20 naslova Meditacija Martinus piše da „to ne znači da čovjek ne treba meditirati, naprotiv, to znači da meditacija treba biti potpuno sigurna.“ A na drugom mjestu u istoj knjizi on kaže : „u određenim slučajevima može se dogoditi da meditacija uzrokuje kozmički bljesak, iako se osoba koja meditira još uvijek nalazi daleko od spremnosti da doživi takav utjecaj na svoju svijest. I tada dolazi do kratkog spoja.“ Ovdje Martinus naglašava suštinu gornjeg pitanja.

Možda svi mi imamo sklonost precjenjivanja samih sebe kada je u pitanju naš duhovni razvoj. Mi mislimo da smo naravno „spremni za takav utjecaj na našu svijest…“. Dakle, pogledajmo sada „kratke spojeve“ koje opisuje Martinus i na koje se odnosi gornje pitanje.

U kratkoj knjižici br. 19 naslova Kozmički bljeskovi, 5 poglavlje, Martinus piše o ljudima koji imaju previsoko mišljenje o svojem duhovnom položaju. „Ti ljudi koji su nesvjesni svojeg nedostatka zrelosti, također su nesvjesni koliko je opasno dovesti svoju nezrelost u kontakt sa višim kozmičkim energijama ili silama. To je stanje „visokog napona“ i ukoliko odgovarajuće humane kvalifikacije nisu prisutne u svijesti to može dovesti do najstrašnijih oblika „kratkih spojeva“ i „izgaranja“ u svijesti. Martinus tada dodaje da moralni razvoj prema kozmičkoj svijesti nije nešto čemu netko može težiti kao što se teži za položajem ili odličjima. Takve težnje sigurno će nas pogoditi u našu duhovnu aroganciju i ponos.

U istoj knjizi Martinus nam obraća pažnju na drastične posljedice takvog pokušaja „neprirodnog“ razvoja. „Naravno da karma koju biće stvara za sebe takvim načinom života nije svjetla i sjajna, ona je mračna i ispunjena patnjom“. I to potvrđuju zbrkana pisama koja je poslao čovjek koji postavlja ovo pitanje.

Kao i obično možemo pronaći najdublje analize ovog problema u Martinusovom glavnom djelu, u ovom slučaju u Livets bog 6, 2000 odlomak. Ovdje on detaljno objašnjava o ogromnim kozmičkim silama koje u meditaciji mogu strujati u čovjekovu svijest, bez da je čovjek spreman za njih gledano iz perspektive njegovog praktičnog ponašanja. Drugim riječima ove kozmičke sile predstavljaju najviše stupnjeve svijesti, najvišu vrstu misli, a time i najviše znanje u svemiru, to jest Božju svijest.

Bez obzira što mislili kako smo daleko napredovali u našem moralnom razvoju, moramo se složiti sa time da je Martinus u pravu kada kaže da mi ne postižemo nesebičnost, ljubav prema bližnjem i savršenu humanost kroz meditaciju, već kroz prilično polagani evolucijski razvoj. Mi ne možemo na umjetan način isforsirati ovaj razvoj isto kao što dijete ne može iznenada postati odrasla osoba.

Martinusovim riječima : „Ovaj put nije ništa drugo nego rast duše izvan životinjskog principa, gdje svatko misli samo na sebe, prema principu ljubavi prema bližnjem, gdje svatko misli na svojeg bližnjeg“.

Martinus također govori o ovoj temi u članku naslova „Čovjekovi mentalni kratki spojevi“, gdje on detaljno razmatra našu sposobnost da razorimo i izgradimo našu svijest i organizam. Na kraju ovog članka on nam daje vrlo praktične upute što svi ljudi koji meditiraju mogu napraviti kako bi se zaštitili od kratkih spojeva.

 „Čovjek u svojem životu treba napraviti ovo : pokušati ne razmišljati loše o drugima, već im oprostiti. Pokušati vidjeti pozitivan aspekt svake situacije i, između ostalog, vidjeti što se može naučiti iz toga. Napisano je da voljeti Boga više od svega i svojeg bližnjeg kao samoga sebe predstavlja ostvarenje svih zakona, i to je najbolja mentalna higijena, najpouzdaniji lijek protiv mentalnih kratkih spojeva“.

Sve što još trebamo reći je da u ovom slučaju, kao i u svim slučajevima u kojima se nismo ponašali u skladu sa zakonima života i stoga smo izloženi velikim patnjama, od ogromne je pomoći molitva Bogu. Ne za pomoć da izbjegnemo patnju, već za pomoć da prođemo kroz nju – bogatiji za ogromnu količinu bolnih životnih iskustava.

Preveo : AB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (14.05.2012.)