IZRAŽAVANJE VOLJE I BOŽJA VOLJA

Martinus

Ovaj članak predstavlja spajanje dva nepotpuna rukopisa koje je napisao Martinus kao pripremu za održana predavanja. Prvi, naslova „Izražavanje volje“ bilo je posljednje predavanje ljetne sezone u Klintu 10. Kolovoza 1947, a drugi, naslova „Božja volja“, koji je bio namijenjen kao dodatak prvom predavanju, otvorio je zimsku sezonu predavanja na Martinusovom institutu 14. rujna 1947.

Izražavanje volje

Tri načina na koje može biti uništeno izražavanje volje Što se podrazumijeva pod izražavanjem volje ? Izražavanje volje je ona snaga pomoću koje bi se biće trebalo zaštititi od uništenja svojeg života.

Izražavanje volje je vrlo zanimljiv faktor u živom biću; ono može biti igračka želja, ali i želje mogu biti igračka izražavanja volje. Ako uzmemo primjer alkoholičara, ovisnika o drogama, pušača duhana ili osobu koja je postala ovisna o uživanju o bilo kojem drugom stimulansu, možemo vidjeti da je volja tih ljudi igračka želja. A s obzirom da su ti užici vrlo štetni za ljudski organizam oni će neminovno uništiti organizam tih ljudi, a posljedično i njihovo cjelovito doživljavanje života. Biće će postati nenormalno u onoj mjeri u kojoj su uništeni čovjekov organizam, a time i njegove osjetilne sposobnosti, a time i njegova sposobnost doživljavanja života. Njegove mentalne sposobnosti, znanje i sposobnosti postat će nestabilni, i na kraju učiniti od njega bespomoćno biće o kojem će se, kao duševno zaostalom biću, brinuti drugi ljudi, prijatelji i rođaci ili zajednica.

Prema tome, ovo stanje bespomoćnosti direktna je posljedica toga što je to biće dozvolilo da njegove želje narastu i preuzmu njegovu volju, tako da je njegova volja postala igračka želja. Dakle, biće je isključilo sredstvo ili snagu pomoću koje bi se ono trebalo zaštititi od svih nenormalnosti, protiv bilo kakvog uništavanja njegovog doživljavanja života. Ono je bespomoćno i prepušteno na milost i nemilost hirovima drugih živih bića. To je potpuna suprotnost cilju živog bića, a to je da se pojavi kao biće „poput Boga“, drugim riječima, kao biće koje je gospodar savršenog doživljavanja života.

Ali nije samo želja za pogrešnim fizičkim stimulansima ono što može zaposjednuti izražavanje volje nekog bića. Želja da se laktima probijamo na račun drugih, želja da se posjeduje vlasništvo drugih ljudi, sredstva za život drugih ljudi i njihova materijalna dobra ili želja za uzdizanjem i divljenjem drugih ljudi može također biti toliko jaka da ona porobljava izražavanje volje nekog bića.

S obzirom da je izražavanje volje jedino sredstvo pomoću kojeg biće može ostati unutar granica normalnosti, biće je stoga u ovim slučajevima također izgubilo istinsko, zdravo funkcioniranje i upotrebu svojeg organizma, to jest, ono je izgubilo svoju potpuno normalnu sposobnost doživljavanja života. Biće će na kraju postati neka vrsta mentalne olupine koju nazivamo „fanatikom“.

Zbog toga što je takav fanatik također u potpunoj suprotnosti sa zdravim doživljavanjem života, i on će postati bespomoćan i prepušten na milost i nemilost hirovima drugih ljudi.

Pored ta dva načina na koje može biti uništeno izražavanje volje, postoji još jedan, naime onaj koji nastaje u obliku religioznih želja. To se također može pretvoriti u užitke takve vrste koji mogu potpunosti zaposjednuti sposobnost bića da izražava svoju volju. Takvo biće želi da svi ljudi koji imaju drugačiji način razmišljanja budu kažnjeni ili čak uništeni, zapravo oni žele vječne muke u vatri pakla za sve one koji se usuđuju imati drugačija religiozna uvjerenja. Ta bića nemaju pojma da su oni sami samo izgubljene duše čije je izražavanje volje postalo smrtonosna igračka ili rob želja koje su sotonske ili koje snažno sabotiraju život. Oni stoga pouzdano hodaju sve dublje u ponor. Takva bića su duhovne „olupine“.

Političari i vođe koji su robovi mentalnih poroka i želja koje sabotiraju život Ako zamislimo svijet koji vode i kojim upravljaju pijanci ili druga bića koja su robovi poroka, jasno nam je da bi taj svijet postao svijet nesavršenosti, tuge i patnje. Sve bi se u tom svijetu nalazilo u stanju propasti i propadanja.

Da li možemo zamisliti da bi stvari bile išta bolje u svijetu koji vode i kojim upravljaju bića koja su „olupine“ na drugim područjima koja su od životne važnosti i nužna za održavanje normalnosti ?

Da li možemo zamisliti da bi mogla vladati harmonija i savršenstvo na svijetu ili u društvu u kojem većina ljudi nema volje služiti svojem bližnjem ili biti radost i blagoslov za svoju okolinu ?

Ako se takva zastranjena bića ili olupine nađu u prvim redovima političara ili poslovnih menadžera, porok poznat kao nedostatak ljubavi ili sebičnost će zavladati i posao ili politika tih bića će, zajedno sa njihovom porobljenom voljom, već biti unaprijed osuđena na područje smrti, postat će kancerogeni tumor ili neka druga bolest koja uništava život okoline.

Situacija nije ništa bolja u slučaju bića koja su, ponovno zbog nedostatka snage volje, vezana željom da budu smatrani od drugih ljudi kao veliki autoriteti na područjima religije ili morala i koji prijete paklom, smrću i uništenjem svim onim bićima koja se usuđuju imati drugačiji pogled na život. Društvo koje se sastoji od takvih bića koja ne mogu tolerirati bića koja drugačije misle, isto tako zahvaljujući njegovim željama, isključivo je osuđeno na to da ne može stimulirati i služiti svojoj okolini (onim bićima koja misle drugačije). Oni ubijaju vatrom i sumporom sve i svakoga u svojoj okolini tko ne prihvaća njihova gledišta.

Također je očigledno skromnom biću, to jest osobi koja ima normalniji ili uravnoteženiji stav prema području životnih iskustava da takve mentalne ili duhovne olupine, koji su porobljeni porokom da same sebe smatraju – protivno činjenicama – „spašenima“ ili od Boga odabranima, a druge ljude izgubljenim ovcama, djecom đavla i slično, da oni ne predstavljaju božansku ili normalnu „sliku Božju“.

Kada promatramo ljude i uslove na svijetu nije teško vidjeti da njima u vrlo velikoj mjeri upravljaju fizičke i duhovne “olupine“ ili mentalni „pijanci“. „Pijanstvo“ je faktor koji se sve više povećava u svakodnevnom životu ljudi.

Objektivnost i trezveno razmišljanje još uvijek nisu čovjekove najjače osobine. U odnosu na zakone doživljavanja života, ljudi su pijana bića, koja teturaju i nesvjesna što govore, čak bi se moglo reći da se nalaze u deliriju. Ovdje bi netko možda mogao reći da sam oštar ili da sam fanatik, ali to nije tako. Ja sam samo istaknuo da su nenormalnosti, da ne kažem poroci ili neumjerenosti kojima se ljudi svakodnevno prepuštaju na fizičkoj razini kada je u pitanju konzumacija otrovnih proizvoda, mnogo više rašireni nego što to ljudi misle ili mogu uopće naslutiti. Sam život potvrđuje da je to tako. Samo želim naglasiti situaciju u kojoj se svijet trenutno nalazi. To je toliko puta opisivano da ja ne moram ponovno govoriti o životu u ruševinama u gradovima i državama Europe i sva ograničenja i zabrane kojima su ljudi izloženi.

Ukoliko se stanovnici Zemlje, na svijetu koji je sam po sebi raj, smrzavaju i gladuju, ubijaju i usmrćuju, kradu i pljačkaju, lažu i varaju, umiru od pretjeranog rada, gladi, siromaštva i bijede, isto kao što umiru od proždrljivosti,prepuštanja uživanju i lijenosti, nije ih moguće vidjeti kao dovršena bića ili kao bića savršeno trijeznog uma.

Koja je razlika u principu da li pojedinac posrće uokolo u alkoholiziranom stanju delirija ili da li on posrće uokolo u mentalnom stanju pijanog delirija ? Nije li intelektualnost u oba slučaja prestala igrati svoju ulogu ? I nije li uzrok bijede isti, naime to je robovanje volje željama ?

Volja kojom upravljaju želje i želje kojima upravlja volja

Ovime dolazimo do oštrog uvida u pravu analizu zemaljskog čovjeka. I svatko tko zatvara oči pred time čini istu grešku poput noja koji samo zabada svoju glavu u pijesak i pri tom misli da se sakrio od neprijatelja. Isto kao što se noj ne može sakriti ili izbjeći opasnost samo time što zabije svoju glavu u pijesak, ni zemaljski čovjek ne može izbjeći opasnost koja je posljedica njegovog nedovršenog ili nesavršenog načina života.

Za zemaljskog čovjeka je trenutno važno veliko rješenje shvaćanja trenutnog ljudskog stanja. On će tada uvidjeti da je životinja koja samo što se nije probudila u potpuno drugačije područje od životinjskog carstva; on se zapravo počeo zvati „ljudskim bićem“. No, on unutar sebe ima životinjsku tradiciju da je podređen volji kojom upravljaju želje. Taj način izražavanja volje je idealan u životinjskom carstvu. Ovdje ne postoje zakoni ljubavi. Ovdje bi takvi zakoni odmah doveli do ubijanja. Životinja ima unutar sebe upravo takve želje koje treba imati kako bi ona mogla izražavati svoju volju u korist onih pojava koje su za nju od životne važnosti. Za životinju volja je od sporedne važnosti. Želja je glavna.

No takav način života ljudima donosi nesreću. To dokazuje da su ljudi drugačija bića. Oni će biti nesretni kada žive u skladu sa životinjskim tradicijama. Oni, u drugu ruku, imaju volju. I gdje god ta volja nije gospodar životinjskih želja, „ljudsko biće“ se raspada i životinja dolazi do izražaja.

Da bi zaštitili „čovjeka“ u životinji, volja da se bude „čovjek“ mora pobijediti životinjske želje. Kod ljudskog bića volja mora biti glavna stvar, a želje moraju biti sporedne.

Rukopis završava sljedećim rukom ispisanim riječima : Razvoj ljubavi prema bližnjem i „Ne moja volja, već neka bude tvoja volja“.

Božja volja

Zemaljski ljudi su se udaljili od ostvarivanja Božje volje Uglavnom se Božja volja ne smatra nečim naročito privlačnim. Među onima koji su nadrasli vjerovanja koja su imali kao djeca, na Božju volju se gleda s velikim prijezirom, kao naivna glupost. Ona još nije našla uporište niti u modernoj znanosti, no to je zbog činjenice da se moderna znanost još uvijek nalazi na svojim slabašnim počecima i još uvijek se zasniva na onome što se može izvagati i izmjeriti korištenjem fizičkih instrumenata.

Volja nije nešto fizičko, naprotiv, ona je čisto mentalna, a time i duhovna, što se u modernom načinu govora može opisati kao nešto psihičko.

No, u očima znanost i javnosti sve što je psihičko predstavlja misterij.

No, s obzirom da se Božja volja izražava u obliku prirodnih sila, to nije nešto što treba olako shvaćati ili ignorirati. A u ovom prilično kratkom vremenu u kojem postoje ljudska bića, samo su u proteklih nekoliko stoljeća ljudi postali potpuni ateisti i zbog toga ne ulažu nikakav napor da bi došli do jasnoće po pitanju ove volje. I koji je rezultat ? Krajnje mračna, hladna i ubilačka situacija u svijetu, usred svijeta koji je u svojoj strukturi sada toliko napredovao u svojoj evoluciji da predstavlja savršeni raj, kako po pitanju klime, tako i po pitanju osiguranja hrane. Što bi čovjek više mogao željeti ?

Nitko ne mora živjeti u negostoljubivim ledenim područjima Zemlje ili u krajnje vrućim ekvatorijalnim pustinjama. Postoje dovoljna područja, kontinenti i tereni unutar najugodnijih klimatskih uslova na Zemlji da bi svatko mogao živjeti u vječnom proljeću ili vječnom ljetu, već u skladu sa svojim željama. No umjesto toga, ljudi se smrzavaju i gladuju, pored toga što ubijaju i ozljeđuju jedni druge u do sada neviđenoj mjeri, i u mjeri koja se ne može pronaći ni kod jednog bića u svijetu prirode. Istovremeno oni ne mogu izgraditi bolnice ili povećati kapacitete postojećih dovoljno brzo koliko je potrebno. Svatko kome je potrebna bolnička skrb mora nepodnošljivo dugo čekati.

Ali ljudi nisu samo fizički bolesni. Oni su također u lošem stanju po pitanju svojeg mentalnog zdravlja, isto tako u mjeri koja se ne može pronaći kod drugih bića u prirodi. Nije li tako da milioni ljudi moraju živjeti svoje živote u prenatrpanim bolnicama za duševne bolesnike ? Zašto ? Zašto ? Nešto mora biti pogrešno sa ljudskim bićima.

Životinje su sretne na potpuno drugačiji način. Ima li neko biće veću životnu radost od male ševe i nisu li divlje životinje u šumama i džunglama, kao što su jelen, lav i tigar potpuno veličanstvene u svojem načinu kretanja ? No ljudi lutaju uokolo pogrbljeni, slijepi, osakaćeni, šepaju i hramaju, smrzavaju se, plaču, oplakuju, viču i s mržnjom zahtijevaju osvetu nad svojim bližnjim. I tko može reći da je potpuno slobodan od tih uslova ?

Samo je beskrajno mali postotak bića koja su prošla kroz kozmičku inicijaciju došao do razumijevanja koje je potrebno za doživljavanje jedinstva sa Božjom voljom. Svi ostali milioni ljudi koji pripadaju čovječanstvu u većoj su ili manjoj mjeri u sukobu sa Božjom voljom, što zapravo znači sa zakonima života. Ti milioni su izgubljeni sin iz Biblije koji jede sa svinjama. Svi oni predstavljaju kozmički „mrtva“ bića. Njihova zona postojanja je jedino životno područje smrti.

Poticati smrt, vjerovati da smrt predstavlja uništenje života, vjerovati da je netko jednom počeo postojati, istovjetno je potpunom gubitku kontakta sa svojim pravim životom, a to je vječnost. To je ta smrt za koju je Adamu i Evi bilo rečeno da će biti rezultat pada. Ovo je jedino područje koje se može opisati kao „pakao“.

Najvažnije pitanje za mislećeg zemaljskog čovjeka je ovo : koji je smisao ove tame ?

Kako Bog može biti izraz ljubavi kada on u svojoj svemoći dozvoljava postojanje takve tame ? Na to pitanje postoji apsolutno samo jedan odgovor, a to je govor samoga života.

Zemaljski čovjek kritičnog uma došao je do točke na kojoj on ne može biti „preobraćen“ od strane ovog ili onog autoriteta, religije, sekte ili političkog gledišta.

Napredni čovjek znanstvenog uma sa razvijenom inteligencijom ne može biti doveden do Božje volje kroz sakramente, ceremonije krštenja i vjeru.

Postoji samo jedan način. Slušanje samoga života.

Dakle, što život kaže ?

Ogromnom i impresivnom snagom on govori o svjetlosti i tami i o mjestu i važnosti koju ove dvije pojave imaju u postojanju.

Prvi puta izašlo u danskom Kozmosu 2-2005

Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown, 2005.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (10.12.2011.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk