IZDRŽAVANJE  KAZNE  -  SADA  I  U  BUDUĆNOSTI

           Hans Wittendorff

 

 

Po pitanju ogromnog broja zločina koji se danas čine, nekoliko je čitatelja upitalo što Martinus kaže o tome kako bi trebali kazniti te kriminalce. Jedan čitatelj piše: teško je razumjeti način na koji se društvo odnosi prema kriminalcima. Treba proći dugo vrijeme prije nego što se oni kazne i u brojnim slučajevima žrtva je još uvijek u bolnici dok je osoba koja je izvršila napad puštena na slobodu. Često kriminalci dobivaju blagu kaznu i za kratko vrijeme mogu nastaviti sa svojim ?radom?. Kako bi se društvo trebalo ? prema Martinusovim analizama ? odnositi prema prekršiteljima i drugim kriminalcima? I gdje Martinus piše o tom pitanju koje je toliko važno, naročito u naše vrijeme? Drugi čitatelj je izrazio mišljenje da postoji proturječnost u činjenici da bi čovjek u jednu ruku trebao opraštati, no ako on to napravi, nasilni zločinci nikada ne bi snosili posljedice svojih postupaka, a zbog toga se ne bi razvijali.

ODGOVOR :  Nimalo ne iznenađuje da mnogi ljudi razmišljaju o tim pitanjima. Putem televizije nasilna djela dolaze pravo u naše domove i ona na nas ostavljaju snažan utisak. Brojni, brojni ljudi vape za osvetom i kaznom. No sasvim mirno i tiho Martinus nam govori da nikada nismo vidjeli da su ?kazna, osveta i proganjanje mogli promijeniti neko biće, tako da je to biće od nižeg evolucijskog stupnja došlo na viši evolucijski stupanj. Upotrebom kazne i nadmoćne sile može se naravno prisiliti čovjeka da se suzdrži od bilo kakvih smrtonosnih djela koja možda ima na umu, ali to se ne događa njegovom slobodnom voljom. Prema tome, kažnjavanje i prisila mogu stvoriti samo neku vrstu nametnutog naučenog ponašanja, na isti način na koji čovjek može primorati neku životinju da nešto napravi.? (Livets bog (Knjiga života)7, odlomak 2399).

    To znači da se čovjekov mentalitet ne može transformirati tako da je primoran prihvatiti naučeno ponašanje. Dakle, ostaje pitanje što mi trebamo činiti sa svim tim kriminalcima. Martinus se bavi tim pitanjem u Livets bog (Knjiga života) 4, odlomak 1246, gdje on piše: ?Dakle, što društvo treba činiti po pitanju ?nemoralnih? bića ili ?kriminalaca?? Prije svega društvo treba naučiti razumjeti da ?kriminalci? nisu niti ?kriminalci? niti ?nemoralna bića?, već predstavljaju potpuno normalan izraz stupnja na ljestvici evolucije koji oni predstavljaju ili kojem pripadaju, kao što svaki pošteni i visokopoštovani  građanin neke države predstavlja izraz stupnja na ljestvici evolucije koji on ili ona predstavljaju. Jedina je razlika u tome da ovi posljednji predstavljaju stupanj ili mjesto na ljestvici evolucije koje zauzima sama ta država.?

Kriminalci pripadaju vrlo različitim evolucijskim stupnjevima

Ponovno nam je Martinus svratio pažnju na ogroman raspon kojem pripadaju pojedini ljudi na ljestvici evolucije. Drugim riječima, jako se razlikuju načini na koje se oblikuje naša sudbina, a time i pojam pravde. A to nije nešto što se uvijek može promijeniti putem kazne i prisile. Dakle, što mi na Zemlji trebamo napraviti po pitanju toga? Trebamo li mi dati toj ?mlađoj braći? u evoluciji slobodu ? sa njihovom primitivnom sviješću ? da pljačkaju, otimaju, kradu, lažu i varaju, ubijaju i sakate koliko god to žele? Martinus kaže, naravno da ne. To bi značilo ?ići ispred određenog vremenskog rasporeda Providnosti njenog plana za čovječanstvo? (odlomak 1249)

     U tom slučaju mi ne bi imali koristi od analiza da su ti kriminalci zapravo samo ?mlađa braća? u evoluciji, koja prema Isusovim riječima ?ne znaju što čine?. Martinus zapravo odgovara da su ove analize ?od vrlo velike koristi za biće koje sada počinje voljeti svojeg bližnjeg, počinje imati tako veliki intelektualni talent da on ili ona može razumjeti ?kozmičke analize? ili znanost o životu, i za onoga tko jako mrzi pomisao da sudjeluje, na primjer, u ?osuđivanju? te ?mlađe braće? na ?kaznu?, ?zatvor? ili drugo nasilno tretiranje tijela i duše?. (odlomak 1250) 

     Ali što je sa učenjem iz lukova sudbine zakona karme? Zar oni ne bi trebali razviti ?kriminalce?, kao što pita čitatelj? U odlomku 1253 Martinus odgovara  sa kristalnom jasnoćom: ?I ovdje imamo novi dokaz činjenice da, iako postoje bića koja ne mogu sudjelovati u ?kažnjavanju? i ?osvećivanju?, uvijek će biti dovoljno bića koja imaju srca i mentalitet za izvršavanje svih grubih mjera, karmičkih posljedica ili uzroka koji se moraju neizbježno javljati unutar društva bića koja još uvijek ne vole svojeg bližnjeg kao samoga sebe, već se u svojim mislima, prirodi i pojavi manje ili više drže ili kunu u zakon ?kazne? ili ?osvete?. Kako bi inače primitivna, bića koja mrze i nemaju ljubavi primila svoju povratnu karmu i ?požela ono što su posijala?? Ako takva bića ne bi bila okružena bićima svoje vrste, već kada bi bila okružena samo ?anđelima? i bićima koja ?opraštaju?, ona naravno nikada ne bi doživjela patnju ?osvete? i ?kazne?, niti bi ona bila sretna sa ?opraštajućim? bićima, jer bi ih oni samo mogli smatrati primitivnim, naivnim i kukavicama, ako ih ne bi smatrali potpuno ?nenormalnima?.

     Martinus nakon toga zaključuje taj citat pišući da smo mi dobili mali uvid u to ?kako je sve, u svakom trenutku, najsavršenije što može biti?. Drugim riječima: sve dok postoje ?kriminalci? zakoni pojedinih zemalja pružit će im posljedice njihovih djela.   

Martinusova predviđanja samo što nisu postala stvarnost

No ovo stanje stvari sigurno nije idealno. Jednom kada čovječanstvo u cjelini dođe dalje u svojoj evoluciji uslovi će se promijeniti. Već možemo vidjeti brojne primjere toga u humanim dijelovima svijeta. Poslušajmo što Martinus predviđa po pitanju tog odnosa sa više ljubavi prema bližnjem prema ?mlađim? dušama u evoluciji. U Livets bog (Knjiga života) 7, odlomak 2400, on piše da ćemo u potpunosti promijeniti sadašnji sustav kažnjavanja, tako da će naglasak biti stavljen na čisto humane vrijednosti, a društvo će naravno biti zaštićeno od takozvanih ?kriminalaca?, ali bez ikakvog oblika okrutnosti. ?Sva manje razvijena bića koja predstavljaju opasnost za normalno društvo neće moći slobodno živjeti u njemu. Uspostavit će se unutar te države područje za ta bića na kojem će oni živjeti pod naročito kontroliranim uslovima i neće moći nanijeti štetu drugim stanovnicima tog područja. Pored tog ograničenja oni će tamo slobodno živjeti. Oni se mogu ženiti. Oni mogu dobiti naobrazbu i posao na onom području koje ih zanima i koje odgovara njihovim talentima i intelektualnim sposobnostima. Takvo područje neće biti zatvor, već malo kulturno područje sa školama, kazalištima, kinima, sportskim terenima, dvoranama i tako dalje. Ovi ljudi koji, zbog svojeg nerazvijenog stanja, moraju ovdje živjeti nisu dakle u nekoj vrsti zatvora ili pritvora. Oni se ovdje nalaze samo zato kako bi se mogli prilagoditi životu u vanjskom pravom, normalnom i slobodnom društvu.?

     Sigurno velika većina ljudi misli da se ove Martinusove misli, u slučaju najvećeg dijela današnjeg društvenog sustava čovječanstva, uglavnom odnose na budućnost. No na nekim mjestima poduzeti su prvi koraci u obliku ?otvorenih zatvora? i rehabilitacije zatvorenika. Martinusovim riječima, čovjek stvara ?prostor za humani pogled na nerazvijena bića i njihovo ponašanje?. U Danskoj na primjer postoji nacionalno udruženje nazvano High:five koje pomaže oslobođenim zatvorenicima u pronalaženju posla. Tijekom posljednje dvije godine udruženje High:five je pomoglo 400 bivših zatvorenika u pronalaženju posla i 90% njih na kraju 2011 još uvijek radi. Na web stranici udruženja nalazi se dirljivo izvješće jednoga od njih, mladog kurdskog izbjeglice, koji zaključuje: ?Danas mislim da ako naiđem na problem, uvijek postoji rješenje. Uvijek postoji rješenje. Ako se bojiš nečega, trebaš se suočiti sa time. Trebaš učiti iz svojih grešaka i nastaviti sa svojim životom. Mi se svi nalazimo na ispitu i jedini razlog za to je kako bi se naučili nositi sa tom situacijom.? To su riječi jedne mlade osobe, koja je zahvaljujući svojim neugodnim iskustvima došla do istih zaključaka kao i Martinus.   

     U Norveškoj je u gradu Haldenu izgrađen novi zatvor. Kada čitate opis zatvora mogli bi pomisliti da su vlasti čitale Martinusa prije izgradnje ?zatvora Halden?. Dansko ministarstvo za društvenu dobrobit krimilnalaca i saborski sudski odbor posjetili su zatvor Halden u potrazi za inspiracijom za novi, moderni, alternativni zatvor koji se planira izgraditi na sjevernom Falsteru koji bi se temeljio na humanim principima. 

     U SAD također je postalo jasno da se mnogi ?čvrsti muškarci? mogu pretvoriti u ?osjetljive muškarce? ako se prema njima odnosi na pravi način ? i ako su oni spremni za to. Magazin ?Dyrevennen?, a to je magazin danskog društva za prevenciju nasilja prema životinjama, sadrži izvanredan izvještaj američkog kirurga veterinara i istraživača, Earla Strimpla, o radu na treniranju pasa i što je to značilo za grupu zatvorenika u državi Wisconsin. U SAD 60% oslobođenih zatvorenika ponovno završi u zatvoru. No to nije bio slučaj sa 68 zatvorenika koji su radili na treniranju pasa; istraživači su izjavili da se niti jedan od njih nije ponovno našao iza rešetaka. I ?Dyrevennen? je entuzijastično izjavio da su ti zatvorenici pronašli novi smisao života, postali su manje agresivni i sve više odgovorni. To zapravo znači da se za društvo isplati ponašati u skladu sa humanim principima o kojima govori Martinus.

 

Prijevod : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (15.06.2013.)