IZBJEGLICE, DOSELJENICI I SUDBINA NACIJA

Hans Wittendorff

Jedan Iranac je živio u Švedskoj gdje je došao u kontakt sa Martinusovom duhovnom znanošću. On je sada oženjen za Španjolku i živi u Španjolskoj gdje radi za projekt („Red de Mediaciόn Intercultural – La Caixa“/ Mreža za međunarodno posredovanje) sa doseljenicima iz Arabije i Afrike. Prema tome, njega zanima što je Martinus napisao o kompliciranom sustavu koji uključuje sudbinu pojedinih ljudi i njen odnos prema vrlo različitim okolnostima koje su povezane sa sudbinom pojedine zemlje.

ODGOVOR : U kratkoj knjižici „Put ka inicijaciji“, 14. Poglavlje, Martinus piše da su pojedine nacije podređene potpuno istim kozmičkim zakonima kao i pojedinci.

„Isti zakoni, ista pogrešna vjerovanja i ista „arogancija“ koji upravljaju pojedincima neke nacije, stvarajući između njih sukobe, nepravdu, zakonske mjere i proganjanje , također određuju sudbinu te nacije u odnosu prema drugim nacijama ili državama na Zemlji.“

I upravo to možemo danas vidjeti. Neke su zemlje nadmoćne i imaju ogromnu moć i položaj , na potpuno isti način na koji su neki ljudi nezamislivo bogati i odgovarajuće „arogantni“.

I Martinus dodaje da će „sudbina nacije biti stoga podređena posljedicama svojeg samoprecjenjivanja“.

Drugim riječima : stara izreka da „tko visoko leti, nisko pada“ vrijedi jednako za nacije kao i za pojedince.

U knjizi Livets bog 4, odlomak 1505, Martinus jasno kaže da će „nacionalni mentalitet“ biti posljednja stvar koja će se usavršiti u velikom procesu transformacije od „životinje“ do „čovjeka“. Svaka zemlja ili nacija predstavlja grupu pojedinaca koji su nacionalno srodni, ali su inače sasvim drugačiji. Zajednički mentalitet zemlje, moral i stupanj humanosti sastoji se od „zajedničke svijesti“ svih tih različito usmjerenih pojedinaca.

U slučaju starijih nacija ili zemalja ovaj „nacionalni duh“ je toliko snažan da ostavlja pečat na čisto fizičkom izgledu pojedinaca.

Martinus piše sa određenom dozom humora : „Prema tome, crte lica čistokrvnog „Danca“ biti će određene „danskim“ nacionalnim duhom, dok će crte lica čistokrvnog „Šveđanina“ biti određene „švedskim“ nacionalnim duhom, a „Norvežana“ „norveškim“ nacionalnim duhom, iako svi oni pripadaju istoj rasi.“

Dakle, možemo vidjeti da isto kao što pojedini ljudi predstavljaju vrlo različite evolucijske stupnjeve , a time i odgovarajuće vrlo različite moralne ili humane stavove, nacije isto tako predstavljaju vrlo različite „nacionalne duhove“ ili „nacionalne svijesti“. U demokratskom sustavu vladanja, koji Martinus naziva „nečime što pripada budućnosti“ to dolazi do izražaja u pravu glasa.

Ako sada pogledamo trenutnu političku situaciju – „epohu Armagedona“ koja treba transformirati čovječanstvo iz „životinje“ u „ljudsko biće“ – donekle možemo razumjeti prividni kaos, ogromne prevrate kroz koje prolaze nacije, kao i pojedinci. U članku „Sudnji dan“ (Kozmos 1999/2) Martinus opisuje ovu epohu kao onu u kojoj su ljudi „međusobno izdvojeni“, u skladu sa sudbinom koju svatko donosi sa sobom.

Dakle, situacija nije kaotična i ne svodi se na slučajne događaje, već se svodi na valove karme koji se pridržavaju određenih zakona. I mi možemo prepoznati tijek događaja u Martinusovim riječima : „Ovo izdvajanje se u velikoj mjeri događa kroz iseljeništvo i još uvijek se donekle događa kroz rasno proganjanje.

No, temeljno, suptilno izdvajanje se događa uglavnom putem reinkarnacije. Ljudi koji ne pripadaju životu i mentalitetu neke zemlje, neće se roditi u toj zemlji u svojem sljedećem životu, već će na osnovi zakona privlačenja i odbijanja biti rođeni u zemlji ili narodu koji odgovara njihovoj sudbini.

Prema tome, svaki čovjek će se naći na mjestu koje mu, u skladu sa njegovim prethodnim ponašanjem i načinom postojanja, s pravom pripada.“

Sada možemo razumjeti da ono što izgleda kao kaos i slučajne ljudske sudbine, zapravo predstavlja najsavršenije uređeni sustav. Ako vam nedostaju ono što Martinus naziva „božanstvena iskustva“, vi ćete se, kako bi se mogli razviti u „čovjeka poput Boga“, roditi u onim zemljama u kojima možete dobiti ta iskustva.

Isti princip vrijedi u slučaju ljudi čiji im je način postojanja prouzrokovao svijetlu sudbinu. Ako se ti ljudi nađu u zemljama u kojima se ne može manifestirati svijetla sudbina, oni će se jednostavno roditi ili „premjestiti“ u zemlje u kojima mogu dobiti svoje „svijetlo“ iskustvo života.

Ogromna migracija stanovništva koja se odvija u obliku izbjeglica i doseljenika, koja nama izgleda kao kaos i čisti slučaj, zapravo je izraz najsavršenijeg reda i pravednosti. Ili kako to Martinus kaže sa dobronamjernom iskrenošću : „Kako ćete biti svrstani i gdje ćete se naći, o tome odlučujete vi sami kroz svoj vlastiti način postojanja i ponašanja.“

Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (11.09.2012.)