IZ  MARTINUSOVOG  CENTRA  1938

                                                  Martinus

 

 

Zimski rad u studijskim grupama odavno je završio, no mnogi su sudionici, naročito u novim studijskim grupama, možda nesvjesni da se zimski rad zapravo nastavlja tijekom ljeta, iako u drugačijem obliku. Zbog toga bi te nove pretplatnike i sudionike u studijskim grupama želio uputiti u način rada tijekom ljeta.

     Dolaskom proljeća večeri postaju svjetlije i tada se većina ljudi zasiti predavanja. Stoga sam shvatio na samom početku svojeg djela da energija za proučavanje i slušanje predavanja do koje dovode sve dulje i mračnije jesenje večeri nije ni izbliza prisutna prilikom dolaskom proljeća sa njegovim suncem i svjetlošću i kada priroda zove ljude da izađu van. No to se podrazumijeva. Sasvim je prirodno da iscrpljujući posao i posao koji opterećuje živce kojim većina ljudi mora zarađivati za život u vrijeme kada nema mnogo sunca dovodi do umrtvljenosti; samo najenergičniji i najvitalniji mogu kroz to proći nedirnuti. Upravo je ta umrtvljenost razlog zašto brojni ljudi doživljavaju svoj svakodnevni posao kao robiju.

     Kada zdrava i vitalna osoba koja radi dobije takav osjećaj, tada je u većini slučajeva  zbog nedostatka sunca i zraka umanjena njegova energija tako da rad postaje prenaprezanje. Ovaj nedostatak sunca i zraka zapravo je istovjetan „nedostatku horizonta“.

     Činjenica je da je čovjek, tijekom svoje dugačke evolucije od životinje do svojeg sadašnjeg stanja, živio na otvorenom. Tijekom tisućljeća brojni veličanstveni zvukovi i boje predstavljali su njegovo kozmičko majčino mlijeko. On se igrao i lovio u „zelenim“ šumama i pored „plavog“ mora. Suzama ispunjene oči promatrale su „plavo“ nebo i „zeleno“ lišće, koji su milovali njegove obraze tijekom njegovog lutanja kroz brojne razvojne stupnjeve. Njegovi uzvici radosti i straha miješali su se sa zvucima oceanskih valova i praskom groma, kao što je on na milione puta zaspao uz nježno šuškanje povjetarca u krošnjama drveća.

     Doista, zvuci i boje prirode predstavljaju duhovnu hranu pomoću koje je majka Zemlja odgojila svojeg mladog sina. Ja vidim munju i gromove u njegovom biću. U njegovoj ljutnji nalazi se ledena hladnoća zime, dok su usamljeni šapat izvora i potoka postali njegova ljubavna pjesma. Plavo nebo se često odražava u njegovim očima, i na njegovim obrazima zapisan je nježni sjaj zalaska sunca.

    No isti zvukovi i boje nastavit će svoj božanstveni stvaralački rad. Oni su „riječ“ pomoću koje Bog stvara „čovjeka na svoju sliku“. I iz očiju zemaljskog čovjeka zasjati će i zablistati sjaj Božje prisutnosti, i njegovo tijelo postat će izraz same inkarnacije ljubavi. Njegova objava predstavljat će sunčevu toplinu i cvjetne mirise ljeta, njegovu zoru i sumrak, njegovo neizmjerno obilje i sjajne boje. I iz sve te raskoši u njegovom biću sijati će samo jedna svrha: ljubav, ljubav i još više ljubavi.

      Ova potpuna pojava prirode u zemaljskom čovjeku predstavlja čovjeka na Božju sliku i priliku.

   Prema tome, stvaranje ili evolucija zemaljskog čovjeka odvijala se na otvorenom prostoru i podržavali su ju svi prevladavajući zvukovi i boje prirode sve do njegovog susreta sa „civilizacijom“. Kako je evolucija napredovala, on je postao zarobljen. U borbi za kruh svoj svagdašnji on je postupno postao zarobljen u zatvoru sa drugačijim zvukovima i bojama: lupanje i udaranje strojeva, motora i zupčanika, zavijanje i pištanje sirena, zapovjedne riječi, uzvici i vapaji ozlijeđenih ljudi nadglasavaju čudesnu harmoniju zvukova iz prirode. Mračne, tužne, čađave i prljave tvornice i radionice zamijenile su mjesta za igru na otvorenom u šumama i na plaži.

    No kako je civilizacija udaljila čovjeka od njegove milionima godina duge koegzistencije sa prirodom i od njenog utjecaja sa prevladavajućim zvukovima i bojama, nastali su veliki problemi- bolesti. Nervoza, tuga, melankolija i depresija postali su direktna posljedica izgubljenog horizonta.

     Nemojte sada pomisliti da sam ja protiv tehnološkog razvoja. Naprotiv, ja u potpunosti priznajem da tehnologija može predstavljati neprocjenjivu dobrobit za čovječanstvo kada ona nije, kao što je to danas slučaj, postala za ljude fizički i mentalni zatvor. No kada ona, kao što se danas događa, drži čovjeka mnogo sati na dan zarobljenim u mračnim prostorijama ispunjenim lošim zrakom i zaglušujućom bukom, nimalo ne čudi da je čovjek ponovno privučen ka veličanstvenim i blagotvornim zvucima i svježim bojama prirode. On počinje otkrivati da su rascvjetane livade i zelene šume, plavo more i srebrna jezera, široki vidici i daleki horizonti još uvijek od vitalne važnosti za evoluciju čovjeka, iako on možda još uvijek ne razumije da su ti detalji simbol njegove kozmičke budućnosti.

     No činjenica je da sve više i više ljudi odlazi u šume i na plaže čim se za to ukaže prilika. Veliko mnoštvo gradske mladeži nalazi se u pokretu svake ljetne subote kako bi proveli vikend na otvorenom zraku. Osnovana je Uprava za očuvanje prirode kako bi očuvala okoliš za ljude i dozvolila im veći pristup šumama i plažama. Svatko pokušava najbolje što može kako bi se vratio prirodi. Pješice, biciklom, autom i čamcem mladi sin prirode pokušava se vratiti majci Zemlji. On tu i tamo mora tražiti odmor u njenom božanstvenom zagrljaju kako bi obnovio svoju energiju i kako bi mogao nastaviti sa iscrpljujućim životom u kojem se mora boriti za kruh svagdašnji, u obliku „moderne civilizacije“, koja ga još uvijek drži zarobljenim.  

    Kozmos centar za odmor (sada poznat kao Martinusov centar) stvoren je u skladu sa prirodom kako bi pomogao ljudima da iskoriste svoje praznike kako bi se družili pod divnim ljetnim suncem i uz ljetne povjetarce, uz njegove plave valove i zelena polja, kako bi tu dobili energiju i snagu za izdržavanje poteškoća i problema koje donosi svakodnevna borba za preživljavanje.

    No kako bi centar bio na raspolaganju svojim gostima, potreban je veliki pripremni rad… (ovdje slijedi opis poslova koji su obavljeni prije sezone 1938.)

    No iako je tu za sve nas bilo mnogo posla, vrlo je veliki užitak pružiti našim gostima i prijateljima mojeg djela najbolju moguću uslugu tako da ne samo da se svatko može osjećati u koloniji kao kod kuće, već također može doživjeti da je među prijateljima kroz koje se može osjetiti ili doživjeti blizina Božjeg duha.

    No kako bi taj veliki cilj bio postignut i kako bi Božji duh mogao sjati među nama u koloniji, potrebno je da svaki pojedini od naših gostiju surađuje. To će se dogoditi samo ako svaki od vas odluči na praznicima da ni na trenutak neće obraćati pažnju na sjenovite strane drugih gostiju, već naprotiv da će vidjeti apsolutno samo svijetle strane njihovog ponašanja. Ako svatko odluči tako, garantiram da će svaki od naših gostiju imati sretne praznike sa kojih se on ili ona mogu vratiti ne samo sa obnovljenom životnom radošću, zdravljem, hrabrošću i energijom za nadilaženje svojih svakodnevnih problema, već i sa inspiracijom i snagom da nastavi pridonositi stvaranju ponašanja, morala i kulture koji jedino mogu predstavljati spasenje svijeta.

         Na toj osnovi ja izražavam svim našim gostima dobrodošlicu u centar.

 

Primjedba urednika: Ovo je skraćeni prijevod članka koji je izvorno bio naslova: „Iz Kozmos centra za odmor“, koji je bio objavljen u danskom izdanju Kozmosa br 5, 1938. Godine 1978 Kozmos centar za odmor promijenio je ime u Martinusov centar. 

Originalni danski naslov: Fra Kosmos Feriekoloni – Sommerarbejdet i Kolonien iz danskog izdanja Kozmosa 1938.

Prevela i skratila: Mary McGovern, 1992

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (17.08.2014.)

Copyright © Martinus Institut