IVAN KRSTITELJ

Daniel Palmgren

Biblijska priča o tome kako je Ivan Krstitelj susreo Isusa, prije nego što je Isus započeo svoju misiju, otkriva suptilnu i važnu prijemljivost za spasenje svijeta prije dvije tisuće godina. Možda ova priča može biti od pomoći za razumijevanje prijemljivosti za spasenje svijeta danas, iako je ono po svojoj prirodi danas sasvim drugačije.

Ovaj osvrt nastao je zbog toga jer Martinus koristi pojam „rad Ivana Krstitelja“, a koji se odnosi na duhovne pripreme koje su prethodile novom spasenju svijeta, kao što je na primjer Teozofija.

U najboljem slučaju ovaj članak može donijeti neke ideje o tome kako svi mi trebamo dočekati novi impuls svijeta koji se u sve većoj mjeri širi planetom Zemljom.

U Novom zavjetu postoji priča o čovjeku za kojeg je Isus rekao : „Između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega“ (Mat. 11 : 11).

Ova izjava pokazuje da je dotični čovjek daleko napredovao u svojem duhovnom razvoju, iako on još uvijek nije spreman pridružiti se carstvu „koje nije od ovoga svijeta“. To se naravno odnosi na Ivana Krstitelja, kojeg su upitali da li je on Mesija kojeg očekuju, ali je on odgovorio da je njegova misija pripremiti put za nekoga mnogo većeg od njega samog : „On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja mu nisam dostojan odriješiti sveze na obući.“

Ova Biblijska priča je dobar primjer što je to istinska duhovna veličina : usuditi se dati najveći poklon svojoj okolini bez straha i ne razmišljajući o vlastitoj sigurnosti. Upravo je zahvaljujući svojoj hrabrosti i duhovnoj snazi Ivan Krstitelj mogao ispuniti svoju misiju, koja je bila pripremiti put za očekivanog Mesiju i na taj način pridonijeti duhovnom impulsu koji će sjajiti nad čitavim svijetom i učiniti slavnim „sveto pismo“ daleko izvan lokalnog područja.

Stav Ivana Krstitelja prema spasitelju svijeta

Međutim, još je jedna karakterna osobina bila apsolutno neophodna Ivanu Krstitelju kako bi on dovršio svoju misiju. Hrabrost i duhovna snaga su sigurno važne osobine, ali oni nisu dovoljni. Kako bi se izbjegao fanatični i samo-veličajući stav, potrebne su dvije dodatne osobine : nesebičnost i poniznost.

Da se Ivan Krstitelj nije mogao odreći samoga sebe i uvidjeti svoja vlastita ograničenja on nikada ne bi mogao postati čisti instrument Providnosti, što je on zapravo i postao. Iz njegovih izjava o Isusu može se vidjeti da je on posjedovao poniznost i nesebičnost.

Kada je Ivan Krstitelj prvi puta čuo za Isusa, Isus je bio mnogo manje poznat od samog Ivana. Sebična reakcija tada bi bila pokušati svim sredstvima omalovažiti tu novu nadarenu osobu kako bi zaštitio svoj položaj „krstitelja“. A dogodilo se tako da je Ivan ne samo odbio boriti se protiv Isusa, već je prije svega napravio potpuno suprotno : on ga je prihvatio. Ivan Krstitelj nije želio da ga smatraju Mesijom, iako su ga pitali da li on to jest. On je vjerovao da je ispravan stav da „Isus mora rasti, a ja se umanjivati.“ On je usporedio Isusa sa zaručnikom : „Tko ima zaručnicu, taj je zaručnik. Ali zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, od srca se veseli zaručnikovu glasu. Ovo je moje veselje sada doseglo vrhunac.“ (Ivan 3:29).

Radost koju je Ivan osjetio prihvaćajući Isusa i kada je vidio da njegova misija napreduje, najveći je izraz poniznosti koji postoji. To ne pokazuje samo realni uvid u Isusovu pravu „kraljevsku svijest“, to također pokazuje duboku ljubav prema osobi za koju je on jasno vidio da je veća od njega samoga. Upravo zbog te poniznosti i ljubavi on je mogao postati istinski Isusov pomagač, i čak mu je bila dana misija da krsti spasitelja svijeta i tako mu je dozvoljeno da doprinese početku njegove misije.

Stav Farizeja

Sasvim suprotna reakcija se može vidjeti u stavu Farizeja, iako i ovdje mogu postojati bljeskovi svjetlosti. Činjenica da je Nikodem posjetio Isusa tijekom „noći“ pokazuje da su neki Farizeji naslućivali da je Isus predstavljao višu svijest.

Drugi primjer je Pavle koji je nakon svojeg kozmičkog bljeska posvetio svoj život širenju novog učenja.

No, Isus je znao da od grupe Farizeja on nije mogao očekivati niti najmanju dobrodošlicu ili zaštitu kada je u pitanju bila misija spasenja svijeta. Kada se sve uzme u obzir, oni su bili na položaju koji su trebali braniti i stoga su samo mogli smatrati prijetnjom nekoga izvana tko je imao više znanja od njih po pitanju njihovog stručnog područja – naročito ako je taj netko bio čovjek iz naroda. Nije li u pravilu tako da oni koji su na položaju nerado prihvaćaju bilo što novo ili životno, ukoliko to na bilo koji način može ugroziti njihov položaj ? A Isus je bio potpuno svjestan da to naročito vrijedi za „izabrane“ kojima je i sam pripadao.

Primjer prave poniznosti

Ironija je života da je čovjek kojeg je Isus smatrao najvećim bio onaj tko se osjećao najmanjim u odnosu na Isusa. Ivan jasno izražava svoju poniznost kada opisuje „onoga koji dolazi poslije mene“. No, to nije toliko čudno kako se čini. Kvaliteta koju nazivamo poniznost u velikoj je mjeri rezultat duhovnog razvoja, to jest, životnog iskustva. Čovjek koji ima veliko životno iskustvo i uvid u duhovni razvoj također je počeo stvarati jasniju i realističniju sliku toga što je to prava duhovna zrelost. S obzirom da on kroz spoznaju o vlastitom nesavršenstvu njeguje snažnu želju da doživi tu duhovnu zrelost, njemu je tim lakše osjetiti pravu poniznost kada svjedoči duhovnom savršenstvu u praksi.

Na primjeru Ivana Krstitelja možemo vidjeti da prava poniznost nema ništa sa ponižavajućim ropstvom ili pretvaranjem, već samo može biti izraz realnog uvida u ono što je veliko i istinito u okolini, kao i izraz duboke ljubavi koja ne ovisi o tome da li je netko poznat ili priznat od strane vanjskog svijeta.

Isti je stav jednako važan danas tijekom rađanja novog duhovnog impulsa svijeta. Ako se usudimo napraviti najbolje što možemo za taj impuls, bez straha i sa punim povjerenjem u Providnost, dok smo istovremeno spremni odstupiti i toplo pozdraviti ono što doživljavamo većim od nas samih, bez obzira od koga to dolazilo, svi mi možemo postati važni suradnici u stvaranju „novog neba i nove Zemlje“.

Izvori : Novi Zavjet Logika, 66 poglavlje (po pitanju pojma „rad Ivana Krstitelja)

Članak naslovljen „Poniznost“ (nije još preveden na engleski) Livets bog 3, 867,871 itd.

(Ovi se odlomci bave Isusovom izjavom o Ivanu : „On je Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje. (Mat. 11:14-15) Prema Martinusu ovo direktno upućuje na reinkarnaciju.)

Prijevod : MH

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (17.06.2012.)