Piše: Tanja Rudež
Je li naša inteligencija zapisana u genima? Ovo pitanje predmet je rasprave koja se vodi među znanstvenicima, ali i u javnosti. Rasprava o tome je li inteligencija urođena ili se može steći odgojem (nature vs. nurture) počela je zapravo još od 1869. godine kada je Darwinov nećak Francis Galton, utemeljitelj eugenike, objavio knjigu “Nasljedni genij”. Galton je istraživao podrijetlo uglednih ljudi, a zatim spoznao da se sklonost nekom talentu stalno iznova pojavljuje u istim obiteljima. Tako je zaključio da je talent urođen, a ne stečen.
No, posljednjih godina znanstvenici su identificirali nekoliko gena povezanih s inteligencijom. Iako se još ne zna na koji sve način geni utječu na razvoj inteligencije, ta otkrića privlače veliku javnu pozorost, ali pobuđuju i etičke dvojbe da bi u budućnosti roditelji uz pomoć genetskih manipulacija mogli “stvarati” inteligentniju djecu.
- Mislim da je važno spoznati da je genetski utjecaj važan. Stoga pokušavamo naći gene koji su povezani s inteligencijom - ustvrdio je u časopisu Scientific American dr. Robert Plomin, genetičar ponašanja iz Instituta za psihijatriju u Londonu. On je jedan od pionira “lova na gene inteligencije”, a njegov se rad zasniva na studijama jednojajčanih blizanca.
IQ testovi
Postoji više definicija inteligencije, no uvriježeno je da je to mentalna karakteristika koja uključuje snalaženje u novim situacijama, sposobnost učenja na osnovi iskustva, te razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova. Inteligencija se mjeri tzv. IQ testovima koje je 1905. godine razvio francuski psiholog Alfred Binet kako bi mogao predvidjeti uspjeh djece u školi i identificirati one mališane kojima će u učenju trebati posebna pomoć.
Jedna od najvećih kontroverzi vezanih za IQ testove odnosi se na razlike u kvocijentu inteligencije koje se uočavaju među različitim etničkim skupinama. Te razlike prvi je pažljivo istražio američki psiholog Arthur Jensen sa Sveučilišta Berkeley koji je 1969. godine spoznao da afroamerička djeca imaju prosječan IQ 85 dok bijela deca imaju 100. Jensen je zaključio da je to dobrim dijelom nasljedno, što je izazvalo skandal i prosvjede, a kritičari su tvrdili da je razlika u IQ rezultat različitih uvjeta odrastanja.
Uloga gena i okoliša
Kako bi rasvijetlili koja je uloga gena, a koja okoliša u oblikovanju inteligencije, šezdesetih godina znanstvenici su počeli istraživati blizance. Naime, jednojajčani blizanci dijele iste gene. Zamislimo da je par jednojajčanih blizanaca razdvojen odmah nakon rođenja, a da su ih usvojili različiti roditelji što znači da u tom slučaju dijele iste gene, ali različit okoliš. Ako geni nemaju utjecaj, može se očekivati da rezultati njihovih IQ testova neće pokazivati sličnost. No, ako geni igraju ključnu ulogu, njihovi bi rezultati na testovima morali biti slični.
- Jednojajčani blizanci, koji su odrastali odvojeno, pokazuju na testovima rezultate koji su međusobno slični gotovo jednako kao i kod jednojajčanih blizanaca koji su rasli zajedno - ustvrdio je Plomin koji je sa svojim suradnicima u sklopu Studije ranog razvoja blizanaca analizirao 15.000 djece, odnosno 7500 parova blizanaca rođenih između 1994. i 1996. godine.
Tisuće gena
- Do 16 godine života posvojena djeca imaju IQ sličan svojim biološkim roditeljima u mjeri u kojoj to imaju i djeca koja odrastaju sa svojim roditeljima - rekao je Plomin. Njegova je studija ukazala da su mentalne sposobnosti poput talenta za matematiku i čitanje velikim dijelom determinirane istim setom gena. - Ako je netko iznadprosječan u matematici, onda je 70-postotna vjerojatnost da će njegova sposobnost za čitanje biti također iznadprosječna - ustvrdio je Plomin.
On i njegovi kolege prošle su godine identificirali šest gena koji su čvrsto povezani s visokom ili niskom inteligencijom. No, svih šest gena zajedno odgovorno je za najviše jedan posto razlika u inteligenciji u toj skupini. To, pak, ukazuje da je inteligencija mentalna sposobnost koja je mnogo kompleksnija nego što se prije mislilo. Mnogi znanstvenici sada smatraju da je inteligencija rezultat zajedničke aktivnosti tisuća gena te da će proći mnogo vremena prije nego što shvatimo kako svi oni međusobno djeluju.
No, posljednjih godina znanstvenici su identificirali nekoliko gena povezanih s inteligencijom. Iako se još ne zna na koji sve način geni utječu na razvoj inteligencije, ta otkrića privlače veliku javnu pozorost, ali pobuđuju i etičke dvojbe da bi u budućnosti roditelji uz pomoć genetskih manipulacija mogli “stvarati” inteligentniju djecu.
 |
|
Robert Plomin, genetičar ponašanja, iz Instituta za psihijatriju u Londonu |
IQ testovi
Postoji više definicija inteligencije, no uvriježeno je da je to mentalna karakteristika koja uključuje snalaženje u novim situacijama, sposobnost učenja na osnovi iskustva, te razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova. Inteligencija se mjeri tzv. IQ testovima koje je 1905. godine razvio francuski psiholog Alfred Binet kako bi mogao predvidjeti uspjeh djece u školi i identificirati one mališane kojima će u učenju trebati posebna pomoć.
Jedna od najvećih kontroverzi vezanih za IQ testove odnosi se na razlike u kvocijentu inteligencije koje se uočavaju među različitim etničkim skupinama. Te razlike prvi je pažljivo istražio američki psiholog Arthur Jensen sa Sveučilišta Berkeley koji je 1969. godine spoznao da afroamerička djeca imaju prosječan IQ 85 dok bijela deca imaju 100. Jensen je zaključio da je to dobrim dijelom nasljedno, što je izazvalo skandal i prosvjede, a kritičari su tvrdili da je razlika u IQ rezultat različitih uvjeta odrastanja.
Uloga gena i okoliša
 |
|
Pomoću genetskih manipulacija znanstvenici su 1999. godine ojačali inteligenciju miša Doogija tako da je brže učio i dulje pamtio. Toga su miša prozvali ‘Einsteinom među glodavcima’ |
- Jednojajčani blizanci, koji su odrastali odvojeno, pokazuju na testovima rezultate koji su međusobno slični gotovo jednako kao i kod jednojajčanih blizanaca koji su rasli zajedno - ustvrdio je Plomin koji je sa svojim suradnicima u sklopu Studije ranog razvoja blizanaca analizirao 15.000 djece, odnosno 7500 parova blizanaca rođenih između 1994. i 1996. godine.
Tisuće gena
- Do 16 godine života posvojena djeca imaju IQ sličan svojim biološkim roditeljima u mjeri u kojoj to imaju i djeca koja odrastaju sa svojim roditeljima - rekao je Plomin. Njegova je studija ukazala da su mentalne sposobnosti poput talenta za matematiku i čitanje velikim dijelom determinirane istim setom gena. - Ako je netko iznadprosječan u matematici, onda je 70-postotna vjerojatnost da će njegova sposobnost za čitanje biti također iznadprosječna - ustvrdio je Plomin.
On i njegovi kolege prošle su godine identificirali šest gena koji su čvrsto povezani s visokom ili niskom inteligencijom. No, svih šest gena zajedno odgovorno je za najviše jedan posto razlika u inteligenciji u toj skupini. To, pak, ukazuje da je inteligencija mentalna sposobnost koja je mnogo kompleksnija nego što se prije mislilo. Mnogi znanstvenici sada smatraju da je inteligencija rezultat zajedničke aktivnosti tisuća gena te da će proći mnogo vremena prije nego što shvatimo kako svi oni međusobno djeluju.
Inteligencija će se u budućnosti moći pojačavati• Je li naša inteligencija genetski uvjetovana?- Inteligencija je sama po sebi kontroverzan i višeznačan pojam. Ako se misli na ono što mjeri kvocijent inteligencije, sama predispozicija za razvoj sposobnosti koje on mjeri velikim dijelom jest genetski uvjetovana. Konačni IQ je rezultat načina na koji su okolišni uvjeti utjecali na realizaciju te predispozcije. Premda metodologija mjerenja IQ teži k tome da bude neovisna o kulturnim i obrazovnim faktorima, danas znamo da to nije slučaj. Međutim, uz najbolju metodologiju za izolaciju tih faktora koju danas posjedujemo, možemo sa sigurnošću tvrditi da, uz usporedive uvjete odrastanja i obrazovanja, nasljedna komponenta igra vrlo važnu ulogu u razvoju onog aspekta ‘inteligencije’ koji IQ mjeri.
• Kako komentirate potragu za genima inteligencije Roberta Plomina? - Plominova istraživanja su sama po sebi prilično nekontroverzna - radi se o asocijacijskim studijama na cijelom genomu, kakve su u posljednjih nekoliko godina polučile revolucionalne rezultate u preciznom određivanju genskih lokusa niza nasljednih bolesti. Umjesto simptoma, bolesti ili njihove odsutnosti, Plomin kao ulazne podatke koristi kvantitativne pokazatelje intelektualnih sposobnosti kao što je IQ. I Plomin u interpretaciji svojih rezultata nailazi na jednake probleme kao i autori drugih asocijacijskih studija, no njegove rezultate još više komplicira činjenica da na genetsku komponentu onoga što IQ mjeri utječe mnogo gena, svaki s vrlo malim individualnim doprinosom. • Hoćemo li ubuduće moći pojačavati inteligenciju genetskim manipulacijama? - U dovoljno dalekoj budućnosti vjerojatno ćemo moći genetski manipulirati bilo koje nasljedno svojstvo. Pitanje je kakva bi bila korist od toga. Pretpostavljam da će prioritet u genetskoj intervenciji imati ona nasljedna svojstva koja kritično utječu na kvalitetu života pojedinca i društva. Hoće li se ljudska vrsta ikada dovesti u situaciju da zaključi da su joj intelektualne sposobnosti pojedinaca postale usko grlo u stremljenju k boljem životu? Možda, ali nemam ni približnu ideju o tome hoće li se to dogoditi, a još manje kako i zašto. |
bglavac
irida
