IMA LI ZEMALJSKI ČOVJEK SLOBODNU VOLJU ? ( Martinus )

S obzirom da apsolutna analiza živog bića pokazuje da ono nije samo fizička pojava, već je njegova priroda toliko duboka da njegovo ponašanje i doživljavanje života određuje niz sila i realiteta koji se još uvijek nalaze vrlo daleko od utabanih staza uobičajenog načina razmišljanja i pogleda na život zemaljskog čovjeka, na gornje pitanje ne može se odgovoriti, a da taj odgovor ne predstavlja upravo takvo nepoznato područje misli. Stoga će taj odgovor za veliku većinu ljudi izgledati fantastičan i neobičan, naročito za takve pojedince koji su još uvijek toliko primitivni da se smatraju autoritetima po pitanju svih mogućih analiza i stoga od početka negiraju sve što ne razumiju i što ne mogu opažati.

Naravno da ovi redovi nisu napisani za takve ljude, već naprotiv za pojedince koji uistinu posjeduju dovoljne sposobnosti i toleranciju da usmjere svoj pogled u dubine ili u stvarnost koja je još uvijek sakrivena od čovjeka sa ulice iza zastora magle koji nazivamo «mašta».

Za takva bića ja ću ovdje pokušati baciti zraku svjetlosti na nekoliko realiteta koji određuju stvaranje sposobnosti živog bića da može činiti ono što želi činiti.

Da bi mogao činiti ono što želi činiti, čovjek mora imati stopostotnu slobodnu volju. Pod stopostotnom slobodnom voljom ovdje se podrazumijeva potpuno savladavanje prepreka koje sprečavaju zadovoljenje nečije normalne želje. A s obzirom da savladavanje, kao i prepreke mogu postojati samo kao energija, stoga će ispoljavanje volje biti istovjetno reakciji između dva oblika energije. Prema tome, slobodnu volju će biti moguće doživjeti tek kada sile koje predstavljaju volju postanu snažnije od sila koje predstavljaju prepreke. U suprotnom slučaju pojedinac neće moći zadovoljiti svoje želje i stoga će osjećati da je njegova volja zarobljena, vezana ili ograničena.

Da bi oslobodio svoju «volju» čovjek mora doći do toga da može poduprijeti tu volju silama koje su snažnije od sila koje predstavljaju prepreke. Upravo to stjecanje sposobnosti korištenja sve viših i viših sila za unapređivanje svoje volje mi u svakodnavnom životu doživljavamo kao «evoluciju».

Kada se živa bića razvijaju od niskih, primitivnih oblika života ka višim, razvijenijim, to zapravo samo znači da ona stječu sposobnost korištenja sve nadmoćnijih energija za ispoljavanje svoje volje, čime prepreke postaju u odgovarajućoj mjeri sve manje, da bi na kraju potpuno nestale. Tada pojedinac ima stopostotnu slobodnu volju.

Prema tome, stjecanje slobodne volje svodi se na podčinjavanje energija ili sila. Ja ovdje ne mogu detaljnije govoriti o tim silama, već želim uputiti na svoju knjigu Livets Bog (Knjiga života).

Mogu, međutim, informirati čitatelja da se sve sile na svijetu javljaju u pet različitih uzlaznih stupnjeva, od kojih oni viši vežu niže. Sloboda volje proporcionalna je tome i doći će do stupnja potpunosti kada dotični pojedinac postane sposoban koristiti peti stupanj energije. Ako je on, na primjer, postao sposoban koristiti samo drugi ili treći stupanj, on time nije oslobodio svoju volju, jer u tom slučaju on još uvijek neće moći savladati prepreke koje predstavljaju četvrti i peti stupanj energije. «Biljke» su primjer bića koja su u evoluciji došla do toga da mogu koristiti samo prvi stupanj energije.

Naravno da su i biljke manifestacija živih bića, ali ta bića imaju najprimitivniju volju u životu ili volju koja je samo latentna. Sljedeća su bića koja uglavnom koriste drugi stupanj energije. Ta bića predstavljaju ono što nazivamo «životinjsko carstvo». To predstavlja zonu koja prevladava na Zemlji.

Bića sa trećim stupnjem energije volje sačinjavaju «carstvo pravog čovjeka». No to carstvo se ovdje na Zemlji javlja tek u embrionalnom stanju, jer ljudi na Zemlji uglavnom koriste drugi stupanj energije volje i tek u gotovo latentnom obliku ili na malom području mogu koristiti više stupnjeve energije. Oni stoga predstavljaju «prijelazna bića između životinja i ljudi». Dakle, ovdje smo došli do granice sila kojima su zemaljski ljudi u razvoju ovladali i kojima nisu ovladali.

Oblici energije kojima su ljudi ovladali predstavljaju dakle prvi i drugi stupanj. Ova dva stupnja, u kombinaciji sa trećim stupnjem, sačinjavaju ono što nazivamo «fizička materija» ili «materijalne sile». A zemaljski ljudi su u vrlo velikoj mjeri ovladali tim silama. Oni su u određenoj mjeri postali majstori vatre i upravljači munjama. U obliku «konjskih snaga» njih elementi prevoze preko kopna i mora, kroz zrak, vodu i eter. Pomoću tehničkih aparata oni su proširili doseg svojih fizičkih osjetila. Oni su počeli dobivati uvide u strane svjetove. Oni su inicirani u putanju elektrona. Pojedinac može govoriti čitavoj Zemlji i može ga se čuti odjednom po čitavom svijetu. Putem fotografske tehnologije on može vidjeti svjetlost dana usred tame noći.

Dakle, ljudi se nalaze na dobrom putu da postanu stopostotni gospodari određenog dijela energija svijeta i stoga se u odgovarajućoj mjeri nalaze na putu da postignu stopostotnu slobodnu volju ili sposobnost da čine što žele na istom tom području.

No ipak je to osvojeno područje neznatno u usporedbi sa područjem kojim još nije ovladala ljudska svijest, tako da ljudi smatraju misao o slobodnoj volji utopijom, kao nešto nenormalno, naročito zato jer sile gospodare ljudima, dok ljudi nisu gospodari tih sila.

S obzirom da se svako apsolutno savršenstvo temelji na gospodarenju silama, a ne na suprotnom i s obzirom da je to savršenstvo osnova za sve što je krajnje ugodno, dok je nesavršenstvo osnova za sve što je krajnje neugodno, sile će biti krajnje ugodne tamo gdje su one postale «sluge» bića, a krajnje neugodne tamo gdje su one još uvijek njihovi «gospodari».

I čovjek odgovarajuće naziva manifestacije koje predstavljaju apsolutno gospodarenje silama «idealima» ili «dobrim», kao što iste manifestacije predstavljaju suštinu svih religija i načina obožavanja Boga.

Nije li oblik manifestacije u kojem «netko može činiti što želi» čovjek pripisao najvišem biću ili Bogu, koji je istovremeno obećao ljudima da će postati «poput Njega i Njemu nalik» ?

Nije li tako da čovjek naziva manifestacije koje ne predstavljaju potpuno gospodarenje energijama «zlim» ili «kaznom» ?

Nije li «pakao» izraz za zamišljeni najekstremniji kontrast onome što je ugodno, a «vrag» je izraz za zamišljeni najekstremniji kontrast idealnom biću ?

Za vrlo naprednog okultistu, što znači za biće koje je otišlo dalje u razvoju od velike većine njegovih bližnjih i stoga ima osjetila koja su potpuno razvijena na područjima na kojima su njegovi bližnji još uvijek nesvjesni, ne postoji nikakvo «zlo» ili «kazna» i nitko u postojanju nije «vrag» ili «Zli». Sve što je krajnje neugodno, kao i sve što je krajnje ugodno za njega je samo manifestacija nekontroliranih i kontroliranih energija.

Kao posljedica ove vidovitosti on će naravno biti potpuni gospodar energija, a time još bolji predstavnik onoga što je krajnje ugodno, tim više što je on napredniji od svojih bližnjih. Dakle, njegova manifestacija izražava se kao manifestacija krajnje ugode u onoj mjeri u kojoj je on zagospodario energijama. Ugodnost koja izvire iz ovog majstorstva zapravo je istovjetna onome što nazivamo «ljubav». Prema tome, svaka savršena manifestacija ili ovladavanje silama može zapravo postojati isključivo kao izraz ljubavi.

I ovdje smo došli do spoznaje zašto velika zapovijed «ljubite jedni druge» predstavlja «ostvarenje svih zakona» i predstavlja put ka životu, jer život, na svojem vrhuncu ili kada je savršen, može postojati samo kao ovladavanje silama, a to je zapravo ljubav.

S obzirom da je ljubav izraz istinskog ovladavanja silama, zemaljski ljudi još moraju priječi dugi put u treniranju samih sebe kako bi podčinili energije prije nego što osjete apsolutnu slobodnu volju.

Ove energije nisu fizičke i čak se u svakodnevnom životu nazivaju «mentalnim silama».

Ove energije nisu direktno dostupne fizičkim osjetilima, jer one se nalaze na mikroskopskom stupnju vibracija u odnosu na grublji stupanj vibracija fizičkih energija, na koje su podešena fizička osjetila.

No iako te duhovne sile nisu fizički vidljive, to naravno ne znači da su one neprirodne ili nestvarne. Naprotiv, one su jednako stvarne kao i fizičke sile i zapravo se mogu opisati kao viši ili suptilniji oblik elektriciteta. To zapravo znači da su čovjekove mentalne funkcije zapravo istovjetne manifestacijama odgovarajućeg višeg ili suptilnijeg oblika električne struje, zračenja ili valova.

Da bi živo biće moglo koristiti te struje, ono mora imati sustav antena. Njih pronalazimo u obliku njegovog organizma. Taj organizam, u obliku mozga, živčanog sustava i ostalih organa, zapravo predstavlja akumulator i mrežu antena koje održava vječno «nešto», koje ja ovdje ne mogu definirati, ali koje je opisano u knjizi Livets Bog pojmom «X1» i kao «Jastvo» u živom biću.

Samo živo biće opaža vezu Jastva sa energijama kao «misao», a to opažanje je istovjetno doživljavanju života. To će iskustvo biti tim ugodnije čim je viši stupanj energije koju se živo biće uvježbalo koristiti kao materijal za svoje misli, kao i za svoju volju. Kada mi ovdje na Zemlji, pored stanja užitka koje sam prethodno spomenuo kao manifestaciju ovladavanja fizičkom energijom, također nalazimo bezbrojna stanja neugodnosti kao što su rat, ubijanje, usmrćivanje, sakaćenje i najrazličitije patnje, sve to pokazuje da zemaljski čovjek još uvijek nije zagospodario najvišim energijama i da ne može odgovarajuće njima baratati; u odgovarajućoj mjeri on još uvijek mora biti uskraćen za to da ima potpuno slobodnu volju.

Apsolutno je neophodno da ta bića uvježbavaju sama sebe kako bi savršeno uskladila svoje razmišljanje ili volju sa najvišim energijama ili duhovnim silama.

Kao što smo već spomenuli, zemaljski ljudi su u svojem razvoju prošli vrhunac prvog i drugog stupnja energija svijeta. Ova dva stupnja predstavljaju osnovu realiteta koje nazivamo «instinkt» i «teža». Ta dva oblika energije u povezanosti sa latentnim oblikom energije trećeg stupnja zajedno predstavljaju osnovu svakog oblika ispoljavanja volje koji potiče princip «ubijanja». Taj princip ili ispoljavanje volje predstavlja glavni životni uslov u životinjskom carstvu. A zemaljski ljudi pripadaju tom carstvu u onoj mjeri u kojoj predstavljaju takav način ispoljavanja svoje volje.

Oblici energije ili viših duhovnih sila kojima ljudi na Zemlji još uvijek nisu ovladali jesu dakle tri posljednja stupnja energija svijeta. One predstavljaju osnovu realiteta koje nazivamo osjećaji, inteligencija i intuicija.

No ovdje treba napomenuti da se posljednji stupanj ne sastoji samo od intuicije već i od oblika energije koji je osnova onoga što nazivamo «pamćenje». Dakle, ove spomenute energije predstavljaju mentalne sile koje ljudi na Zemlji mogu koristiti samo u još uvijek elementarnom ili primitivnom obliku, što se može vidjeti iz stanja neugodnosti ili patnje u kojem žive.

Razvoj zemaljskog čovjeka ide u smjeru treniranja pojedinaca u tome da ovladaju tim energijama. Stoga možemo vidjeti da različiti realiteti vrlo snažno stimuliraju čovjeka u tom smjeru. Oplemenjivanje osjećaja se postiže kroz religije, crkve i hramove. Inteligencija se razvije kroz sveučilišta, škole i srednje škole. I kada pojedinac postigne savršeno uravnoteženo ovladavanje tim energijama, nastaje savršena ljubav. A putem toga postupno dolazi do savršenog ovladavanja najvišom vizualnom silom i kreativnom sposobnošću života, a to je intuicija, koja zajedno sa savršenim pamćenjem čini da život postane vrhunsko iskustvo besmrtnosti koje nazivamo «blaženstvo». Putem potpunog ovladavanja osnovnim energijama svemira u ispoljavanju svoje volje živo biće će postići najviše iskustvo ljubavi, stvaralaštva i blaženstva.

No kada zemaljski čovjek predstavlja takvo stanje svijesti, on više nije čovjek u zemaljskom smislu, već pripada zonama ili carstvima koji nisu od ovoga svijeta. Dakle, odgovor na pitanje da li zemaljski čovjek ima slobodnu volju ili nema, može se izraziti ovako :

S obzirom da je iskustvo apsolutne slobodne volje uvjetovano ovladavanjem sa pet stupnjeva osnovnih energija svemira, a ljudi na Zemlji su tek prošli kulminaciju ovladavanja drugim stupnjem, niti jedno od tih bića neće moći činiti sve što želi, već su ograničeni silama kojima nisu ovladali zbog svojeg nedovoljnog razvoja. Ipak smo vidjeli da je vječna zapovijed «ljubite jedni druge» znanost, a ne praznovjerje, kada je bilo rečeno da je to put ka oslobođenju ili put ka životu.

Originalni danski naslov : Har det jordiske menneske en fri villie ? (Dansko izdanje Kozmosa 1933 br. 1-2)

Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 2001.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (13.02.2011.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk