GLAD KOJA SE NE MOŽE ZADOVOLJITI

Peter Blyme

Sve više i više ljudi razvija tkzv. «ovisničke poremećaje». Mi već dugo znamo za ovisnost o drogama i alkoholu, ali danas također možemo vidjeti kompulzivnu ovisnost o seksu, hrani i kockanju, da nabrojimo samo neke. Martinusove analize nude dragocjenu pomoć u razumijevanju uzroka takvih problema i daje smjernice kako ih rješavati.

Kozmički kemičar

Sva živa bića ovise o dobroj hrani i prehrani kako bi se harmonično razvijala. Životinje vodi njihov instinkt da čine ono što je zdravo i korisno za njihov organizam. Svinja ne brine o tome što će jesti; ona jednostavno jede ono što je za nju dobro. Međutim, instinkti kod čovjeka degeneriraju i nama stoga nedostaje vodstvo i zaštita koje imaju životinje po pitanju svojeg načina života. Mi se možemo ponašati protivno našoj prirodi i vježbati se u prihvaćanju stvari koje su za nas nezdrave – ili čak potpuno štetne. Tu i tamo mi idemo u krajnosti, na primjer nastavljamo jesti ili tražimo seksualnu stimulaciju nakon što smo postali prirodno zasićeni ili zadovoljeni. Zahvaljujući sve slabijoj sposobnosti instinkta i početnoj, ali još uvijek nedovoljnoj, inteligenciji, dobili smo slobodu da eksperimentiramo sa životnim tvarima i materijama; ili riječima Biblije, «da jedemo sa drveta spoznaje o dobru i zlu».

Martinus opisuje kako ćemo se postupno razviti u vješte kozmičke kemičare ili savršene ljude koji će imati apsolutno znanje o reakcijama materije i usklađenosti života sa zakonima. No, da bi tamo došli, mi moramo nastaviti sa pokušajima i pogreškama, i samo ćemo kroz činjenje grešaka postupno naučiti činiti ispravno.

Ovisnički poremećaji su rezultat neuspješnih kozmičko-kemijskih eksperimenata. Ovdje se može vidjeti važnost izreke «budale jure tamo gdje se anđeli ne usuđuju prići». Vjerovali smo da stvaramo sreću i užitak, ali smo zapravo sijali sjeme duboke i trajne patnje.

Traženje utjehe

Mi živimo u zoni smrti našeg vječnog postojanja, u vremenu u kojem se tama i patnja šire mnogim područjima. Po prvi puta u povijesti mnogi od nas ne pronalaze podršku u vjeri u Boga. Mnogi ljudi se osjećaju usamljeni i napušteni, ne pronalaze smisla u životu i nemaju nadu u budućnost. U seksualnom smislu doživljavamo promjenu orijentacije i teško nam pada život unutar granica braka ili partnerstva. Sve više i više ljudi na Zapadu rješavaju to tako da žive sami ili u privremenim ili nesigurnim vezama bilo sa suprotnim spolom ili sa istim spolom. Mnogi ljudi osjećaju se zbunjeni i žive sa potisnutim željama i težnjama, kako seksualno tako i duhovno. U toj svjetlosti lakše je razumjeti zašto neki ljudi traže utjehu i kompenzaciju, na primjer, u alkoholu i drogama. Pomoću tvari koje mijenjaju stanje uma možemo stvoriti privremeni užitak i privremeno se odmoriti od patnje. Nije nimalo neobično da tražimo užitak i da želimo izbjeći bol. Težnja da se traži užitak i da se izbjegavaju neugodnosti duboko je ukorijenjena u živom biću i predstavlja glavnu želju koja se nalazi iza svih ostalih želja. Problem nastaje kada miješamo tvari na pogrešan način. Kada tako činimo dobivamo kratkotrajnu korist, no dugoročno plačamo visoku cijenu.

Neprirodna glad razvija se u tri stupnja

Pogledajmo kako se razvija proces ovisnosti, kako nastaje neprirodna glad za tvarima koje mijenjaju um. Martinus objašnjava da se svi talenti i vještine razvijaju u tri stupnja, a isto vrijedi i za kompulzivnu ovisnost. Čemu god posvećujemo naše vrijeme, što god radimo redovito, u našoj svijesti se razvija talenat. Kada redovito konzumiramo alkohol, postupno razvijamo nenormalni «talenat ovisnosti» za konzumiranje alkohola.

Na A-stupnju možda mislimo da ćemo se pomoću nekoliko piva navečer osjećati bolje. Možda smo vidjeli da naš otac to čini kada smo bili djeca.

Na B-stupnju mi prakticiramo našu naviku i imamo rituale koji su povezani sa konzumiranjem alkohola. To je faza učenja. Kako se naš organizam navikava na alkohol, mi smo primorani povečavati količinu alkohola kako bi dobili isti učinak kao prije. Još uvijek smo svjesni zašto pijemo i što želimo postići.

Na C-stupnju svjesni motivi su nestali i mi smo izgubili kontrolu nad našim ponašanjem. Strah koji proizlazi iz tog gubitka kontrole ponekad u nama stvara želju da prestanemo. Uvijek nanovo obećavamo sebi i ljudima oko nas da ćemo prestati piti, no mi ipak nastavljamo sa time. To je poput «autopilota» koji preuzima kontrolu i vodi naše korake ka sve više i više alkohola. Odjednom se probudimo i stojimo izvan trgovine sa gajbom pive u svojim rukama i ne znamo kako smo tu dospjeli. Ovisnost se razvila u automatsku funkciju koja u našoj svijesti djeluje samostalno i mi više nismo svjesni pojedinih stupnjeva u tijeku događaja koji nas na kraju dovode do povratka na staro.

Proces ovisnosti može se opisati kao spirala pada koja dovodi do degeneracije i smrti, ukoliko se ne prekine.

Inkarnirana mikrobića koja zahtijevaju alkohol

Na početku procesa navikavanja naša osjetila se bune protiv stranih tvari i tvari koje mijenjaju um. No, postupno ta je prirodna reakcija umrtvljena i mi počinjemo žudjeti za nečim što je za nas smrtonosno. Da bi razumjeli kako je to moguće potrebno nam je znanje o principu koji Martinus naziva princip životnih jedinica. On opisuje kako se sav život temelji na principu života unutar života. Čovjek je životna jedinica unutar organizma Zemlje, Zemlja je životna jedinica unutar organizma sunčevog sustava, sunčev sustav unutar organizma galaktike itd. u beskonačnost makrokozmosa. Na isti način ljudski organizam sastoji se od živih bića na beskrajnom broju razina dolje u mikrokozmosu. Svi naši organi, stanice, molekule, itd. su živa bića koja doživljavaju svoj život unutar nas. Na svim tim razinama odvija se neprestana reinkarnacija na takav način da živa naizmjenično borave u duhovnom i fizičkom postojanju. Nakon nekog vremena odmora u duhovnom svijetu bića se ponovno rađaju u novom fizičkom tijelu u makro-organizmu koji ima odgovarajuće uvjete za njihov razvoj. Čovjek sa životno poticajnim navikama i ponašanjem privlači i predstavlja plodno tlo za mikrobića sa sličnim težnjama i željama. Ukoliko neprestano ponavljamo uzorke misli, osjećaja i ponašanja, inkarnirat će se u nama živa bića sa odgovarajućim željama i težnjama. Grupe inkarniranih mikrobića tada će izgraditi organe koji samostalno funkcioniraju i rade na ostvarivanju željenih uslova života. Na taj način je makrobiće oslobođeno korištenja svoje dnevne svijesti i volje kako bi održavalo sve funkcije svoje svijesti. Umjesto toga ono može usmjeriti svoju pažnju ka drugim interesima. Kada konzumiramo strane i štetne tvari koje mijenjaju naš um kao što je alkohol, stvaramo okruženje koje je potrebno «alkoholičarskim» mikrobićima kako bi se inkarnirala u našem tijelu – bića koja žele i žude za iskustvom koje neprestano opijanje stvara u našem mikrokozmosu. Istovremeno kako se inkarniraju primitivnija i grublja bića, umanjuju se uslovi za naša normalna mikrobića. To objašnjava pojam koji je među alkoholičarima poznat kao «žudnja za alkoholom». Zapravo ta žudnja ili želja za alkoholom je snaga svijesti koju stvara vapaj i žudnja primitivnih mikrobića za još više alkohola. Osoba koja je ovisnik o alkoholu i želi se suzdržavati od njega, mora se boriti sa tom silom svijesti u svojoj duši. Svi oni ljudi koji su se jednom u svojem životu pokušali osloboditi neke beznačajne navike znaju koliki je napor ili snaga volje za to potrebna. Za alkoholičara to je često borba na život i smrt.

Uloga naslijeđivanja

Brojni znanstvenici tvrde da kod ovisnika postoji naslijeđena genetska predispozicija. Takvi ljudi često vrlo rano počnu sa svojim ovisničkim ponašanjem i razvijaju kroničnu ovisnost u vrlo kratkom vremenu. Prema Martinusu, u apsolutnom smislu mi ne možemo ništa «naslijediti» od svojih roditelja. Predispozicije koje se mogu identificirati u našim genima, zapravo su naše vlastite stečene vještine i talenti koji se prenose iz jednog života u drugi. Talent za ovisnost koji je očigledan na ovaj pretjerani način, predstavlja dakle naslijedstvo od nas samih.

Mi sami postavljamo temelj naše ovisnosti u prošlom životu. Razvijeni talent za ovisnost može biti neko vrijeme latentan u sljedećem životu, no on će kasnije izaći na vidjelo kada se ta osoba nekoliko puta napije. To je poput sjemena koje se nalazilo u vreći i koje se odjednom posije i zalije, tada ono počinje rasti. Prema Martinusu, to nije potvrda naslijeđivanja da su nečiji roditelji ili drugi članovi obitelji imali problem sa alkoholom ili drogama. To je više pitanje toga da «slično privlači slično», što u ovom slučaju znači da se čovjek sa razvijenom ovisnošću ponovno rađa kod roditelja i u okruženju koje potiče razvoj sudbine koju je on sam uzrokovao. Ovdje možemo vidjeti isti zakon privlačenja kada se «alkoholičarska» mikrobića inkarniraju u tijelu alkoholičara.

Pad na dno i primanje pomoći

Kod alkoholičara ne može doći do prirodnog zadovoljenja ove neprirodne želje. Kada on ili ona pije to je slično pokušaju da se «benzinom ugasi vatra». Trenutno dolazi do olakšanja, ali tijekom vremena jača i produbljuje se glad koja traži zadovoljenje. Samo su oni koji padnu na samo dno spremni prestati piti. Takav prijelomni trenutak događa se različitim ljudima u različitim okolnostima : nekima je dovoljno da izgube posao ili da ih upozori njihov doktor. Za neke se spirala pada proteže kroz nekoliko života, i oni dosežu dno tek kada su potpuno uništeni – kako fizički, tako i mentalno. Time su jezgre talenata za izgradnju zdravog organizma izložene tolikom opterećenju da čovjek riskira da se u sljedećem životu rodi sa mentalnim ili fizičim nedostacima. U nekim slučajevima bit će potrebno nekoliko inkarnacija da se ponovno izgradi normalni živčani sustav i zdravo tijelo. Međutim, svi oni koje su bili pogođeni nekom neprirodnom ili štetnom žudnjom, prije ili kasnije vratit će se normalnom životu.

Prema Martinusu, nema propasti u vječnom životu, samo privremena zastranjenja sa normalnog puta razvoja. Nije bitno kada će doći do te prekretnice, ali do nje ne može doći prije nego što čovjek ne kapitulira i zatraži pomoć. To mogu potvrditi svi oni koji su pokušali pomoći alkoholičaru koji nije želio primiti pomoć. Nema koristi od toga da ih se upozorava ili opominje; proces ide svojim neumoljivim tijekom sve dok ne dođe do zasićenja ili dok se ne padne na dno. Koji je izlaz iz ovisnosti ? Da bi se čovjek oslobodio ovisnosti, on sa njom mora prestati. Oporavak počinje sa suzdržavanjem od alkohola ili droga.

Svi talenti koji se ne koriste degenerirat će i na kraju nestati; to također vrijedi i za talent za neprirodnu ovisnost. No, kako se čovjek može suzdržavati kada je njegova snaga volje oslabljena ? Jedini odgovor je da prihvati pomoć iz svoje okoline. Najviše mogu pomoći oni koji su doživjeli sličan proces u ovome životu ili u prethodnom – naravno, pod uvjetom da su prevazišli svoju ovisnost. Njihovo vlastito iskustvo učinilo ih je tolerantnima i poniznima u vezi sa tim problemom i oni lako mogu suosjećati sa situacijom u kojoj se nalazi ovisnik.

Ako se proces ovisnosti opisuje kao spirala pada u kojoj se nezdrave navike i ponašanje ponavljaju i postaju trajni, tada se izlazak opisuje kao uzlazna spirala u kojoj se umjesto toga prakticiraju konstruktivne i zdrave navike i pretvaraju u nove talente. U nama se razvijaju one stvari kojima posvećujemo mnogo vremena i koje intenzivno i uporno ponavljamo. To vrijedi prilikom ulaska u ovisnost, kao i prilikom izlaska iz nje.

Nove navike uključuju razvijanje neophodnih socijalnih i psiholoških talenata koji su bili izgubljeni tijekom ovisnosti. Često ovisnik razvija veliki talent za manipuliranje samim sobom i ljudima oko njega. Sada on mora naučiti komunicirati svoje osjećaje i potrebe otvoreno i pošteno, bez da ih mora braniti ili poricati. Čovjek čak mora vježbati i obnoviti svoj osjećaj za prehranu tako da on ponovno može reagirati negativno na štetne tvari, a pozitivno na potrebne tvari. Učenje da se ponovno može osloniti na sve ono što potiče zdravi razvoj, jedan je od najvažnijih ciljeva u njegovom oporavku.

O molitvi

Martinus također objašnjava neprocjenjivu snagu molitve za one koji traže pomoć. U molitvi «Oče naš» Krist kaže «ne uvedi nas u napast». Ova koncentracija misli se može koristiti kada se traži moć i snaga da se pobijedi impuls ponovnog pada u ovisnost. Do ponovnog pada obično dolazi jer čovjek ne zna mobilizirati znanje i iskustvo koje već ima. On privremeno umanjuje ili poriče opasnost i slijedi impuls da uzme drogu bez razmišljanja o posljedicama. Tu se mogu primjeniti riječi Biblije : «Bdijte i molite, da ne padnete u iskušenje. Jer duh je voljan, no tijelo je slabo». Molitva može dati čovjeku snage za suzdržavanje i može pomoći da se izdrži tuga i bol koji obično prate težak povratak dostojanstvenom životu. Ljudi koji su pali na dno sa svojom ovisnošću zapravo su vrlo blizu molitvi, čak iako oni ne vjeruju u Boga. Martinus objašnjava da molitva automatski dolazi u situacijama kada se ljudi osjećaju potpuno bespomoćni po pitanju održavanja svojeg života. Prema tome, brojni ljudi koji traže pomoć već su ispunjeni manje ili više svjesnom čežnjom za Bogom.

Za alkoholičare se kaže da traže «duha u boci», da je uzrok njihove ovisnosti od početka bio nedostatak više sile kojoj bi se obraćali. Zbog toga je vrlo važno da se ima osjećaja za tu potragu, bez ikakvog nametanja religije ili sustava vjerovanja. Brojni modeli liječenja koji se koriste u današnjem materijalističkom svijetu često ignoriraju tu težnju kod osobe koja traži pomoć, i time otežavaju oporavak.

Liječenje je moguće

Martinus nudi vrlo malo savjeta o tome koji je najbolji oblik liječenja. No on vrlo jasno daje do znanja da su sva brza rješenja iluzije. Talenti za nenormalne ovisnosti neće prestati biti aktivni nakon nekoliko tretmana hipnozom ili pomoću lijekova. Potrebno je puno vremena da bi se izgradila ovisnost, i potrebno je puno vremena da bi je se oslobodilo. Čovjek može provesti godine na terapiji i na taj način pronači razloge zašto je počeo uzimati drogu, ali taj uvid se ne može mjeriti sa snagom ovisnosti. Liječenje se prije svega treba usmjeriti na suzdržavanje od alkohola ili droge prije nego što druge inicijative postanu smislene.

Nakon mnogo godina iskustva terapeutskog rada sa ovisnicima, otkrio sam da su tkzv. «grupe samopomoći» kao što su Anonimni alkoholičari ili Anonimni narkomani najbliže Martinusovom opisu problema. Ove laičke inicijative temelje se na nedogmatskoj duhovnosti i na snažnom zajedništvu između bivših ovisnika.

Grupe samopomoći u suradnji sa centrima za profesionalno liječenje koji slijede isti pristup, tkzv. Program od 12 koraka, nude dobru pomoć svima onima koji su ju spremni prihvatiti.

Zaključak

U ovome članku uglavnom sam govorio o ovisnosti o alkoholu i drogama. No kao što sam dao naslutiti na početku teksta, ove analize vrijede za brojne ovisnosti. U svakoj situaciji u kojoj iz navike manipuliramo svojim osjetilima u svrhu promjene našeg životnog iskustva postoji rizik da razvijemo kompulzivnu ovisnost. To vrijedi za pušenje, ispijanje kave, gledanje televizije, kupovanje, korištenje Interneta, pretjerani rad, itd. Očigledno je da postoji velika razlika između navike ispijanja kave i žudnje za alkoholom, ali princip je isti. Ukoliko želimo biti sigurni da se nalazimo na dobrom putu našeg budućeg razvoja, dobra je ideja pobliže preispitati naše svakodnevne navike i sklonosti.

Ono čemu danas posvećujemo svoje vrijeme predstavlja osnovu onoga što ćemo doživjeti sutra i u našim budućim životima.

Prijevod : MKB & MMcG

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (03.04.2011.)