GLAD  ČOVJEČANSTVA  ZA  LJUBAVLJU 

(MARTINUS)

 

 

Ljubav između spolova kod životinja i kod zemaljskog čovjeka 

 

Ljubav se obično smatra karakteristikom naprednijih bića u životinjskom carstvu, karakteristikom koja potiče njihov seksualni nagon i koja osigurava preživljavanje vrste. U tom obliku ona je zapravo prisutna svugdje među tim bićima kao veza između muškog i ženskog spola. Ona također predstavlja osnovu roditeljskog principa ili one sklonosti u bićima koja potiče njihovu potrebu da brane i zaštite svoje potomstvo. Naravno da je ta ljubav između spolova mnogo raznovrsnija kod zemaljskog čovjeka nego kod ostatka životinjskog carstva. Zemaljski čovjek, koji je prijelazno biće između pravog životinjskog carstva i višeg stupnja razvoja, može prenositi nešto od zračenja iz višeg svijeta u to područje energija strasti i oplodnje. Ljubavne pjesme, romantični romani i slavljenje ljubavi između muškarca i žene u umjetnosti i muzici širom svijeta izražava mješavinu životinjskih i ljudskih energija. Međutim, ljubavne drame, kako u stvarnom životu tako i u literaturi, pokazuju da odnos između spolova kod zemaljskog čovječanstva ne rezultira samo srećom i blaženstvom, već i ljubomorom, mržnjom i željom za posjedovanjem, koji mogu ljudima od života napraviti pakao.

 

Ljubav prema bližnjem je stanje nesebičnosti i samopožrtvovnosti za dobrobit cjeline i ona donosi svoju vlastitu nagradu

 

Kroz najnaprednija i kozmički inicirana bića koja su živjela na ovom planetu čovječanstvo je čulo za pojam ljubavi koji se nije isključivo odnosio na ljubav između muškarca i žene. Ti mudri ljudi i spasitelji svijeta govorili su o ljubavi kao vrhuncu nesebičnosti, o ljubavi prema bližnjem, prema svemu živom, koja ne očekuje da bude uzvraćena kao što je slučaj sa erotskim stanjem zaljubljenosti. O toj ljubavi prema bližnjem se govori kao o psihičkom i moralnom stanju kojem u svojem razvoju mora težiti svaki čovjek kako bi postao savršeni čovjek poput Boga i da bi mogao zagospodariti svojom vlastitom sudbinom ili postojanjem. Stanje prema kojem se razvija čovječanstvo jest vrhunac ljubavi prema bližnjem, a to je stanje nesebičnosti i samopožrtvovnosti za dobrobit cjeline. Čim je neki čovjek napredniji, tim se više to odražava u njegovoj ljubavi i simpatiji prema bližnjem. Uvijek nanovo možemo čuti o ljudima koji su posvetili svoj život radu koji uključuje pomaganje bolesnim ili potrebitim bližnjima. Takav rad je od vrlo velike važnosti za razvoj čovječanstva, naročito ako se poduzima bez pomisli na to da oni kojima se pomaže trebaju nečime uzvratiti ili pokazati zahvalnost. Prava ljudska ljubav donosi svoju vlastitu nagradu i ne traži ništa za uzvrat. To da će, u skladu sa zakonom uzroka i posljedica, to donijeti čovjeku svjetliju i sretniju sudbinu i na taj način mu „vratiti“, predstavlja nešto o čemu onaj koji poduzima djela ljubavi tada uopće ne razmišlja. On to čini jer je to jače od njega; to je za njega životni uslov; on nema srca da čini drugačije. Naprotiv, grubi, primitivni čovjek može mrziti i proganjati druge ljude bez ikakvog obzira i može osjećati žeđ za osvetom koja jedino može biti zadovoljena nasiljem i ubojstvom. Erotska ljubav često predstavlja temeljni sastojak takvih drama osvete i ubijanja, tako da ona nije nešto što potiče ljudski razvoj. Isključivo razvoj nesebične ljubavi prema bližnjem među ljudima predstavlja pouzdano sredstvo za ukidanje rata sa svim njegovim strahotama i masovnim ubijanjem, njegovim ugnjetavanjem i zloupotrebom sile.

 

Ne može postojati nikakav oblik fizičkog života bez ljubavi kao životvorne sile

 

Velike religije su tisućama godina propovijedale ljubav i nesebičnost i moglo bi izgledati da je to bilo uzalud jer je svijet sada više nego ikada ispunjen ubojstvima, strahom i diktaturom. Da li su svi ti govori o ljubavi prema bližnjem samo sentimentalno sanjarenje i nešto što ništa nema sa stvarnošću? Puno toga što se smatra ljubavlju prema bližnjem može biti toliko jednostrano emocionalno da se može smatrati budalastom dobrotom i romantičnom sentimentalnošću koja čak može graničiti sa fanatizmom. No prava se ljubav može pronaći i mnogi ljudi teže za njom, jednako kao što teže za mirom. Ukoliko prava ljubav ne bi predstavljala stvarnost u obliku univerzalne, kozmičke sile, najvećeg izvora svjetlosti i topline u životu, tada bi svaka materijalna toplina i svjetlost bili za živa bića smrtonosni, predstavljali bi prepreku njihovom doživljavanju života. Kada ljubav ne bi predstavljala životvornu silu ne bi bilo niti našeg vida, niti disanja, niti cirkulacije krvi – zapravo nikakav fizički život ne bi postojao na ovoj planeti.

 

Nitko ne može posjedovati drugu osobu

 

Fizička, snažna seksualna ljubav također je posljedica kozmičke ili božanstvene ljubavne sile, prirodna i božanstvena posljedica na određenim stupnjevima razvoja.

To su stupnjevi na kojima sebičnost bića privremeno predstavlja neophodan faktor u njihovoj borbi za preživljavanje. Jedan dio te borbe predstavlja i borba za „posjedovanjem“ bračnog druga. Pravo vlasništva nad jednim ili više bića ženskog spola potpuno je prirodno za muško biće u životinjskom carstvu, i to se dalje prenosi na stupnjeve razvoja zemaljskog čovjeka, ne samo u haremima na Istoku, već i ovdje na Zapadu. Ovdje brojni oženjeni muškarci još uvijek vjeruju da imaju neku vrstu „prava vlasništva“ nad svojom ženom. Slično tome, mnoge žene mogu misliti da „posjeduju“ svoje muževe; no život će postupno naučiti i muškarce i žene da nitko ne može posjedovati drugu osobu.

I roditeljska ljubav također otkriva kako roditelji vjeruju da su njihova djeca na neki način njihovo vlasništvo – „njihova vlastita krv i meso“ kako oni znaju reći – no, kao što danas u braku postoje brojni sukobi i poteškoće, tako postoji i veliki broj nesuglasica između roditelja i djece.

Sve će to s vremenom i s iskustvom pridonijeti tome da ljudi upoznaju pravu ljubav, ljubav koja ne traži ništa za sebe.

 

Prava ljubav omogućava ljudima uspostavljanje kontakta sa energijom intuicije, sa sve-prodirućom silom svemira  

 

Svi su veliki i mudri ljudi koji su živjeli na Zemlji, svaki na svoj način, tražili načina da prosvijetle ljude o ljubavi koja predstavlja ostvarenje svih zakona, prema Kristu, jedino što je potrebno.

To je ono što drži elektrone kao i planete na njihovoj putanji u mikrokozmosu i makrokozmosu i to je ono što će stvoriti mir na Zemlji, ukoliko se ljudi sjedine sa time.

Putem svojih osjećaja oni su mogli doživjeti nešto od te ljubavi i oni su ponekad bili ganuti i ponekad su osjećali entuzijazam. No, bez inteligencije kao regulirajućeg faktora, osjećaji mogu lako odvesti ljude na stranputicu.

Zbog toga možemo vidjeti da su religije, čiji svećenici govore o ljubavi, doslovno bile korištene u službi rata i slično tome su bile korištene prilikom fanatičnog proganjanja, strahota i zloupotrebe sile.

Prava ljubav nije samo osjećaj, već intelektualizirani osjećaj, koji eksplozivne sile ne mogu odvesti na stranputicu, već naprotiv, koji putem svojih harmoničnih uslova omogućava čovjeku kontakt sa energijom intuicije, sa sve-prodirućom silom svemira ili Bogom, čime se doživljava jedinstvo sa „Ocem“ i vječnošću.

Zbog toga nimalo ne iznenađuje da su najnapredniji ljudi imali samo jednu misiju, a to je bilo da govore drugima o toj ljubavi, no istovremeno se pokazalo da su ljudi razumjeli samo mali dio onoga što su oni rekli. No ipak je prava ljubav na brojne načine postupno čisto praktično prodrla u ljudsko društvo u obliku; pokreta Crvenog križa, u ratu i miru, brige za starije, ustanova za nemoćne i brojnih drugih oblika pomoći potrebitima. Sve su to mali počeci istinski humanog društva.

U budućem društvu čovjek će uspjeti ukloniti uzroke svake bijede umjesto da stalno krpa posljedice. No potrebno je da protekne još neko vrijeme da bi čovječanstvo došlo do toga. I koji su to uzroci ljudske bijede – ili, bolje rečeno uzrok, jer postoji samo jedan – nedostatak ljubavi.

 

Snažna iskustva patnje stvaraju ljubav

 

Nikoga se ne može kriviti što ta ljubav ne predstavlja dominirajući faktor u društvu zemaljskog čovjeka. Ona malo po malo mora rasti u umu svakog pojedinca kroz doživljavanje suprotnosti ljubavi, a ljudi to doživljavaju u izobilju.

Čovjek mora žudjeti za ljubavlju prije nego što ona počne rasti. Danas se ta žudnja može pronaći u umovima miliona ljudi – da, ona se doslovno može opisati kao glad za ljubavlju. Svaka prirodna glad koja nastaje u svijesti živog bića može postupno biti zadovoljena.

No, naravno, postoje tisuće ljudi koji umiru od gladi! To se još uvijek događa na ovom svijetu, no oni zapravo umiru od gladi za ljubavlju. Svi ljudi koji su umrli u plinskim komorama i koncentracijskim logorima, zapravo svi ljudi koji su bili ubijeni tijekom rata, umrli su od nedostatka ljubavi.

„Ljubavne muke“ haraju svijetom zemaljskih ljudi. No, ako je moguće zadovoljiti tu glad, zašto se to onda ne događa? Zato jer se to mora dogoditi kroz postupni razvoj – to se ne može dogoditi drugačije nego kroz same ljude.

Mrtvi nisu mrtvi – oni se ponovno vraćaju sa iskustvima iz prethodnih života u svojoj podsvijesti i oni ljudi koji imaju najveću želju za pomaganjem, za stvaranjem mira i za izražavanje ljubavi prema bližnjem jesu oni ljudi koji su prethodno prošli kroz najdublja iskustva patnje.

Zašto su oni prošli kroz takva iskustva? Zbog toga što su oni morali žeti ono što su prije posijali zbog nedostatka ljubavi: osvetu, mržnju, ljubomoru i želju za moći. Kada danas situacija u svijetu prividno izgleda gora nego ikada, to je zato jer su religije, koje su prethodno uspijevale svojim autoritetom i sugestijom držati neljubeće sile pod kontrolom, počele gubiti svoju moć nad ljudima.

Ljudi više ne žive toliko u svojim osjećajima – oni su sve više i više počeli razmišljati i o religijama, koje su njima nelogične i na mnoge načine nisu u skladu sa ljubavlju koju propovijedaju.

Znanost, koja je postala današnji autoritet, ne bavi se ljubavlju, iako na brojne načine ona izražava ljubav putem koristi koje pruža. No, ona se koristi i u službi suprotnog principa. Ona je neutralna i koncentrira se na kretanja materije. Današnje stanje čovječanstva karakterizira nestabilnost i neravnoteža jer u životu nema čvrste osnove – nema vjere, nema nade i nema ljubavi. 

 

Putem zakona života, znanosti o ljubavi, ljudi će doći do razumijevanja današnjih okolnosti na Zemlji

 

No ukoliko je glad za ljubavlju toliko raširena, a nedostatak ljubavi se pokazuje kao najgore zlo na svijetu, zašto nije sve poduzeto kako bi se iskorijenilo to zlo? Uostalom, uloženi su veliki napori u borbi protiv drugih zala, na primjer izgrađene su brojne bolnice i lječilišta gdje se ljudi pokušavaju boriti protiv najgorih bolesti koje muče čovječanstvo.

No kako se može zadovoljiti glad za ljubavlju? Kada u nekoj zemlji vlada glad tada se pokreću sve snage kako bi se dobila hrana iz drugih zemalja. No koje se snage mogu pokrenuti u borbi protiv zaraznog nedostatka ljubavi koji predstavlja najgoru bolest čovječanstva i čija je smrtnost daleko veća nego u slučaju drugih bolesti? Od kuda se može uvesti hrana koja može zadovoljiti glad za ljubavlju? Jedina stvar koja može zadovoljiti tu potrebu jest poznavanje zakona života.

Oni koji traže mogu danas dobiti takvo znanje. Ono postoji kao „znanost o ljubavi“ putem kojeg čovjek može doći do razumijevanja zašto su danas uslovi na Zemlji takvi kakvi jesu i kako oni, zahvaljujući naporima pojedinaca, mogu postati drugačiji.

Ako neki čovjek ostvaruje uslove koji su potrebni za stvaranje savršenog života, tada će takav savršeni život i nastati, bez obzira na sva druga bića. U fizičkoj znanosti se može demonstrirati da naročita kombinacija određenih tvari neizbježno dovodi do potpuno određenog rezultata, bez obzira na to da li u tome sudjeluje jedan čovjek ili više ljudi.  

 

Čovjek može ostvarivanjem zakona života postići savršeni život 

 

Postići savršeni život u miru i harmoniji ne znači da i drugi ljudi širom svijeta također moraju ostvarivati zakon života. Sasvim je dovoljno da sam čovjek ostvaruje zakon života.

Čovjek ga ne može ostvarivati za nekog drugoga – svatko za sebe mora izvršiti to ostvarivanje ili kozmičko-kemijski proces sa kemikalijama koje predstavljaju osjećaje i misli tog bića. Čovjek mora kontrolirati svoje vlastito ponašanje, iz mješavine on mora ukloniti svoju sebičnost i u mješavinu energija  osjećaja i misli slobodno dodati svoju nesebičnost. Čovjek doista može iz svojeg bića ukloniti svaki sukob.

Budalasto je vjerovati da svi ostali ljudi također moraju ostvarivati zakon postojanja da bi mi mogli biti sretni. Ljudi se ne nalaze na istom stupnju razvoja i još će neko vrijeme postojati ljudi na Zemlji koji ne razumiju zakon postojanja i zbog toga će nastaviti lutati područjima rata i stvarati svoj vlastiti „pakao“.

 

Na svijetu postoji svjetlost – čovjek se samo treba otvoriti za nju

 

No postoje milioni ljudi koji su dovoljno napredni da mogu početi razumjeti intelektualnost koja se nalazi iza života i prirode, to jest zakone čije ostvarivanje rezultira savršenim životom. Za te ljude to zvuči ovako: „Gledajte, postoji svjetlost na svijetu.

Vi samo trebate proučavati, istraživati i otvoriti se toj svjetlosti. Vidjet ćete da sve bez izuzetka oko čovjekovog područja predstavlja kozmičku ljubav. Doživjet ćete da svugdje gdje su božanstveni zakoni ostvareni blista i sjaji sreća, radost i blaženstvo. Vidjet ćete to u izlasku i zalasku sunca; osjetit ćete to u svjetlosti i toplini sunca. Vidjet ćete to u ljetnim cvjetnim livadama i u tek propupalom lišću. Primijetit ćete to u hladnoj, mirisnoj ljetnoj kiši i osjetit ćete Božju blizinu u bajkovitoj igri svjetlosti i tame tijekom ljetnih noći. Vi ćete to moći doživjeti čak i usred zimske tame i hladnoće u blistavoj igri snježnih kristala i u ledenim cvjetovima na vašem prozoru.

Kada otvorite svoj um spoznat ćete to u temeljnom ciklusu života koji stvara vrijeme iz vječnosti i vječnost iz vremena. Vaš um će postati jedno sa tom ljubavlju i vi ćete ju davati drugima kroz svoje misli, osjećaje i djela.“

 

Čovjek će početi vibrirati u skladu sa osnovnom notom svemira – ljubavlju

 

Duhovna će znanost ili „znanost o ljubavi“, koja pruža znanje o zakonu života, s vremenom pomoći milionima ljudi da se nauče zagospodariti svojim vlastitim umom tako da on počne vibrirati u skladu sa „osnovnom notom svemira“ za dobrobit i radost cjeline. Za to će biti potrebno neko vrijeme, ali je od velike važnosti da su neki ljudi sa time počeli već danas.

 

 

Prevela: Caroline Norris, 1984

 

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (12.02.2010.)

 

Copyright © Martinus Institut