GETSEMANIJSKI  ZAKON

                                             Martinus

 

 

Getsemanij kao situacija zajednička čitavom čovječanstvu

Svi smo upoznati sa izvještajem kako je Isus, nakon što je proveo večer prije Uskrsa sa svojim učenicima, napustio Jeruzalem i otišao u Getsemanij, u mali vrt na Maslinskoj gori. Iz izvještaja smo saznali da je Isus predosjećao patnju koju samo što nije prošao, kao i svoje raspeće i smrt. On je zbog toga bio uznemiren i tjeskoban. Iz izvještaja smo vidjeli kako su njegovi učenici bili nedirnuti agonijom koju je on prolazio; oni su jednostavno zaspali, nimalo svjesni težine situacije. Jedan od njegovih učenika čak je stao na stranu Isusovih neprijatelja i pokazao im kako Isus može biti uhvaćen. Možemo vidjeti kako se ova velika drama odvija u svim svojim krvavim detaljima.  Ova drama koja je počela ovdje u Getsemaniju nije samo povijesni događaj koji se dogodio u Palestini, u Getsemanijskom vrtu. To je svakodnevni događaj koji će svi ljudi doživjeti u nekoj mjeri tisućama puta. Dobili smo priliku vidjeti kako se savršeno ljudsko biće ponaša prilikom takvog Getsemanijskog događaja. Iako postoje ljudi koji poriču da je Isus ikada postojao, činjenica da oni to čine nema apsolutno nikakvog utjecaja na naprednog, mislećeg čovjeka, jer je sami izvještaj simbol koji nudi uvid u stvarnu situaciju koja je zajednička čitavom čovječanstvu i koja pokazuje kako ju možemo nadići. Zbog toga se ne može poreći da je Getsemanij situacija koja je zajednička čitavom čovječanstvu. Koji se čovjek nikada nije našao u situaciji u kojoj je bio duboko uznemiren ili je doživio krajnje neprijateljstvo, situaciju u kojoj mu nisu mogli pomoći prijatelji ili poznanici? I koji obični čovjek može garantirati da se nikada neće naći u nekoj vrsti neugodne situacije u budućnosti? Prema tome, izvještaj o Getsemaniju sigurno ima poruku za sve nedovršene ljude, kao i za one koji poriču da je Isus ikada postojao, a time i njegov život i način postojanja kao spasitelja svijeta.

Postati gospodar života

Getsemanijski događaj nam govori o čovjeku koji se našao u situaciji u kojoj mu njegovi neprijatelji žele oduzeti život. Zapravo ne postoji situacija koja može biti gora od toga. No to je također vrhunac ili najviša točka iskustva Getsemanija. Getsemanij se doživljava svakoga dana u brojnim manje opasnim situacijama, u kojima nam neprijatelji ne žele oduzeti život, ali ipak mogu u određenoj mjeri uništiti naše zdravlje ili životnu radost. Getsemanij predstavlja važnu vezu u evolucijskom procesu živog bića od životinje ka ljudskom biću. Prema tome, Getsemanij je zapravo pojam koji opisuje najrazličitije teške i neugodne situacije u kojima se ljudi mogu naći. On varira od nečega tako beznačajnog kao što je sitna neugodnost u obliku ružnog pogleda ili neprijateljskog komentara od strane nekoga koga znate sve do životno opasnog i neprijateljskog proganjanja od strane vaših neprijatelja koje ništa neće odvratiti od njihove namjere da vas unište, kao što je bio slučaj sa Kristom. Ali Getsemanij ne predstavlja uvijek proganjanje od strane drugih bića. Njega također može pokrenuti i bolest. Čovjek se nalazi na putu da izgubi ili je već izgubio svoj vid, ili je obolio od dječje paralize ili saznao da boluje od raka ili dijabetesa ili se nalazi na početnom stupnju neke druge fizičke ili mentalne bolesti zbog koje se on više neće moći brinuti za sebe, i zbog toga on mora proći raspeće. To također može biti ekonomska propast ili mogućnost gubitka izvora prihoda i vlasništva, tako da on može završiti u siromaštvu i kao beskućnik. Dakle, Getsemanij je univerzalni princip koji vrijedi za čitavo zemaljsko čovječanstvo. Ne postoji nedovršeni čovjek koji može biti siguran u to da će biti izuzet iz Getsemanija. On može doći poput lopova u noći. Ali ono što je zajedničko svim tim Getsemanijskim situacijama jest to da postoji zakon koji upravlja time kako se s njime treba nositi. Mi možemo kršiti zakon i našim stavom u takvim situacijama. Ako prekršimo taj zakon i uslijed toga imamo pogrešan stav prema tim situacijama, situacija se pogoršava i naša sudbina postaje sve mračnija i mračnija. Ali ako mi zauzmemo ispravan stav prema tim teškim situacijama, mi njima ovladavamo i postajemo njihov gospodar, što znači da postajemo gospodar samoga života. No mi ne možemo postati gospodar života sve dok je život naš gospodar. Mi ćemo tada biti rob života. No to nije namjera života. Naša sudbina je ni manje ni više nego ovo : doći do toga da, poput Krista, možemo reći : „Ja sam uskrsnuće i život : onaj tko vjeruje u mene, iako umre, živjet će“.

Ostvarenje Getsemanijskog zakona

Ali da bi došli do tog konačnog rezultata ili zaključka, trebamo ostvariti Getsemanijski zakon. A o tom zakonu možemo naučiti čitajući izvještaj iz Biblije. U njemu smo saznali o ljudskom biću koje je u svim aspektima ostvarilo Getsemanijski zakon. Kod tog čovjeka susrećemo se sa apsolutno čvrstim stavom prema ispunjavanju Božje volje, a to je stav da Božja volja treba biti na prvom mjestu, bez obzira na cijenu, bez obzira da li je u pitanju nečiji vlastiti fizički život, kao što je to bilo u slučaju sa Kristom. Getsemanij je situacija u kojoj se čovjek nalazi u velikoj nevolji, ponekad iznevjeren i izdan od strane svojih najboljih prijatelja, i u kojoj su svi izvori pomoći prividno presušili. Ako u takvoj situaciji čovjek postane ogorčen i ljut smatrajući da je neka druga osoba uzrok njegovoj nesreći i ako u većoj ili manjoj mjeri želi smrt ili uništenje toj osobi, on krši Getsemanijski zakon i uzrokuje da se Getsemanijska situacija širi i umnožava i postaje još gora, bez obzira na vrstu situacije koja se događa na fizičkoj razini. Sve Getsemanijske situacije su bez izuzetka posljedice odluka koje smo mi u određenim situacijama oslobodili našim ponašanjem. Svrha života je da upoznamo te posljedice. U protivnom mi se ne bi mogli razvijati. Kada bi mi bili slobodni od posljedica onog što smo svojim mislima i ponašanjem uzrokovali, mi ne bi stekli ni znanje ni razum. Bila bi nemoguća evolucija koju smo do sad prošli, i koja nas je do sada dovela iz biljnog carstva u životinjsko carstvo i koja sada preobražava životinje u ljudska bića. I ako bi prestalo naše doživljavanje posljedica našeg sadašnjeg načina razmišljanja i ponašanja, mi bi ostali na istom stupnju razvoja. Zemaljski ljudi bi ostali životinjski ljudi. Oni nikada ne bi dobili kozmičku svijest i zbog toga nikada ne bi doživjeli svoju vlastitu besmrtnost ili tajnu ili rješenje misterija života, oni nikada ne bi postaji jedno sa Bogom, ili postali uskrsnuće i život.

    Zbog toga je svrha života, a time i Božja volja da bića mogu vidjeti sve Getsemanijske situacije kao stanja u kojima vrijedi da „oni koji se mača laćaju, od mača će i poginuti“. I tu dolazimo do snage molitve. Pomoću molitve čovjek može dobiti moć i snagu da može prihvatiti svoju sudbinu.

Rukopis završava sljedećim riječima :

Dublje objasniti kako čovjek može nadići raspeće, smrt i čistilište. Anđeli čuvari i uskrsnuće. Velika inicijacija ili veliko rođenje.

Ovaj članak je nedovršeni rukopis koji je Martinus napisao kao pripremu za predavanje koje je održao u sali za predavanja Instituta 7. prosinca 1952.

Manje ispravke i podnaslovi : Torben Hedegaard

Odobrilo vijeće 20.09.2010.

Originalni naslov i izdanje : Gethsemaneloven, 2011/8

Prijevod : Andrew Brown, 2011

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (26.02.2013.) 

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk