FILOZOFSKI ODGOJ U KONTEKSTU DUHOVNOSTI TREĆEG TISUĆLJEĆA

Suvremena filozofska misao nužno se razvija u dva temeljna modusa: kao filozofija znanosti ona na raznim područjima znanstvenog artikuliranja znanja o cjelokupnosti bivstvovanja slijedi procese scientifikacije; kao spiritualna filozofija ona promišlja multikompleksne fenomene duhovnosti našeg vremena, na tragu jedne perenalne («vječne») filozofije in statutu nascendi duhovnosti trećeg tisućljeća. Mišljenje planetarnog poliloga kao novi pravac u filozofiji koncipira i razvija se pod određenjima planetarne polilogizacije kao univerzalizacije duhovnih znanja i praksi svih duhovnih tradicija, u otvorenosti i problematskom artikuliranju novih duhovnih fenomena. Ono uvažava i globalizaciju znanstvenog razumijevanja života u pogonima tehnizacije/tehnoizacije svijeta, ali primarizira duhovne procese palnetarizacije kao dublji telos («smisao») zemaljskog bivstvovanja čovjeka i čovječanstva. U tim duhovnim procesima zbiva se ono što određuje pretpostavke adventa novog, duhovnog doba (mnogo šire i dublje nego se to naznačuje u kontekstu «New agea» koji je tek jedan segment toga).

Planetarna duhovna polilogizacija determinirana je nekim temeljnim procesima duhovnosti trećeg tisućljeća. To su procesi ekumenizacije koji ex origine dolaze iz matrixa kršćanske duhovne tradicije, ali se komplementiraju s utjecajima indijske duhovne tradicije; procesi guruizacije (dolazak duhovnih učitelja s Istoka na Zapad) koji se intenziviraju kroz duhovno profiliranje zapadnjačke duhovnosti; fenomen avatarizacije (koji prerasta svoj duhovni domicil i planetarno anticipira divinizaciju bivstvovanja); philosophia perrenis kroz koju elementi univerzalne filozofije iz svih filozofskih tradicija sukonstituiraju smjerove buduæih modusa filozofije (to su filozofske tekovine jedne buduće spiritualne filozofije); fenomen «New agea» (novog doba) koji kroz sve multikompleksne moduse suvremene zapadnjačke duhovnosti pokazuje tek jednu prolaznu formaciju iza koje slijede novi duhovni pokreti; nove znanstvene paradigme koje iz korijena mijenjaju naše znanstveno-tehničko razumijevanje života i ne javljaju se samo u prirodnim znanostima, već i u svim drugim znanostima, tako i u pedagoškim znanostima. To su samo neki krucijalni pokretači duhovnosti treæeg tisućljeća.

Svi procesi duhovnosti trećeg tisućljeća međusobno se uvjetuju i prožimaju, tvore spiritualnu mrežu kojom se grade elementi spiritualne evolucije/involucije božanske dimenzije u onom zemaljskom. In ultima linea, oni određuju i moduse znanstvenog razumijevanja života, filozofsko promišljanje čovjeka i svijeta, iniciraju i pitanja i problematiku jedne planetarne, spiritualne pedagogije. To je in nuce tlo na kojem se izgrađuje i jedna spiritualna filozofija odgoja/obrazovanja koja uvažava fenomene spiritualizacije pedagoških područja bivstvovanja i koja vrhovnu svrhu odgoja/obrazovanja vidi u ozbiljenju duhovnih vrijednosti u životu čovjeka u svrhu duhovnog rasta u ono više, božansko.

U tom bitnom značenju govorimo i o filozofskom odgoju (odgoju kroz mentalnu dimenziju) kao bitnom dijelu duhovnog odgoja. Duhovni odgoj objedinjuje u sebi uz filozofski i religiozni i estetski odgoj, ali to nisu differentiae specificae, već dijelovi cjeline koji se komplementiraju u cjelini, duhovnog rasta čovjeka. Filozofsko je znanje bitna snaga duhovnog odgoja, nije znanje radi znanja, već je organon duhovne promjene čovjeka. Filozofski um, najviši modus mentalne dimenzije, zrači duhovnu moć u čovjeku i doprinosi rastu duhovnosti, oslobađanju od svega što čovjek barbarizira i veže uz ono loše, materijalne i animalne dimenzije bivstvovanja.

Filozofski odgoj zajedno s religioznim i estetskim, ne samo da oplemenjuje svako pedagoško djelovanje, već mijenja duhovno biće čovjeka (tu se ne misli samo na mladež!), a kako mijenja čovjeka, mijenja i njegov život, djeluje na društvenoj, socijabilnoj razini. Rastom duhovnog jastva prevladava se moć nižeg jastva i smanjuje egoizacija koja je glavni pokretač dehumanizacije života. Filozofski je odgoj rast i odgoj mišljenja u onom duhovnom za čišći, viši život. To je mišljenje koje u sebi nosi i razvija i ono religiozno i estetsko, mišljenje kojim dolazi dublje duhovno razumijevanje života i rad na osobnom duhovnom životu. Ono baštini sve duhovne, religijske i filozofske tradicije i njihove vrednote, pomaže oblikovanju duhovnosti novog tisućljeća, pomaže stvaranju života u istinskoj slobodi, stvaralaštvu, ljubavi, nenasilju, miru i radosti, služi da se čovjek (ne samo mladi čovjek) udomljuje u svim duhovnim i religijskim tradicijama, da postaje duhovno univerzalno i planetarno biće.

Duhovni je odgoj temeljno pitanje kojim se trebaju pozabaviti suvremene pedagoške znanosti zajedno s filozofijom i drugim srodnim znanostima i tako odgovarati zahtjevima duhovnosti trečeg tisućljeća i duhovnog rasta čovjeka na putu k Bogu.