ENERGIJE TEŽE I OSJEĆAJA U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU 

 

( Søren Olsen )

Prema Martinusu, naš organizam – zapravo sva fizička materija – izgrađen je, između ostalog, od energija teže i osjećaja, u određenoj kombinaciji. Na prvi pogled to može izgledati apstraktno ukoliko čovjek ne razumije što su to energije teže i osjećaja. Fizičar to ne bi mogao razumjeti. Duhovni znanstvenik to postupno počinje razumjeti jer on ili ona koristi svoj intelekt kako bi to učinio logičnim i koristi svoje osjećaje kako bi to povezao sa sadašnjošću. Očigledno je da se prirodna i duhovna znanost mogu složiti na područjima na kojima govore o istoj stvari. Mora postojati bliska veza između fizike i kemije i dvije osnovne energije teže i osjećaja.

      Martinus naziva energije instinkta, teže i osjećaja osnovnim energijama koje oblikuju materiju. Energije teže i osjećaja sačinjavaju materijalnu tvar u svemu što možemo fizički opažati. Dakle, u osnovi sva materija predstavlja vezanu energiju.

      Za sada se prirodna i duhovna znanost slažu u tome da se sva fizička materija sastoji od vezanih elektro-magnetskih zračenja/valova/čestica. (Čestice dokazuju da se čak i na mikro-kozmičkoj razini nalazi energija koja je materijalno vezana.) Kako bi mogli razumjeti bilo koju pojavu pomoću duhovne znanosti, uvijek imamo činjenicu da se iza te pojave nalazi nešto živo. Fizički aspekt svemira sa njegovim čitavim oceanom pojava, koje se protežu od nakupina galaktika do elektrona i svjetlosti, proizvod je živih bića na isti način na koji je naš fizički organizam proizvod živog bića. Dakle, ono što je ili «tko» je živo, nije organizam, niti materija, niti energije, niti kretanja, niti pojave. Ono što je živo predstavlja «nešto što jest», koje ima sposobnost izraziti se u onome što opažamo kao materiju/energiju/kretanje.  

      Martinus naziva naše fizičko tijelo, tijelo teže. Tijelo teže je primarno fizičko/duhovno tijelo koje može raditi sa energijom teže. Da bi tijelo teže postalo fizička, čvrsta materija – da bi ono postalo meso, mozak, srce, kosti i krv – nužno je kombinirati energiju teže sa energijom osjećaja u skladu sa planom.

      Martinus piše da gledano iz fizičke perspektive poznajemo energiju teže kao vatru, eksploziju, širenje, toplinu. Vatra je razorena materija koja oslobađa energiju teže koja je vezana u materiji. Toplina drveta koje gori u peći je, drugim riječima, oslobođena energija teže (kalorije, đuli, zračeća toplina).

      Odakle dolazi vezana energija teže u drvetu? Od sunca. Biljke/drveće mogu vezati svjetlost sunca putem fotosinteze. Jastvo biljke može izgraditi fizički organizam sjedinjavanjem svojih tijela instinkta, teže i osjećaja sa oplođenim sjemenom, tako da može kombinirati materiju Zemlje, ugljik-dioksid iz zraka i energiju sunca da bi nastao biljni organizam. Prema prirodnoj znanosti, energija sunca se pretvara u kemijski vezanu energiju. To se može vidjeti u kemijskim (elektro-magnetskim) vezama između atoma i molekula u proteinima, ugljikohidratima i mastima u tijelu biljke. Kao što nam je poznato, od toga žive životinje i ljudi.

      Mi u potpunosti ovisimo o sposobnosti Jastva biljke da veže sunčevu svjetlost. Organski dijelovi našeg fizičkog tijela izgrađeni su od proteina, ugljikohidrata i masti. Kada jedemo biljke mi, između ostalog, apsorbiramo svježe vezanu sunčevu energiju. Naš probavni sustav je opremljen za razgrađivanje biljne tvari koristeći energiju teže, kako bi mi dobili energiju i materiju, građevne blokove za fizičku pojavu tijela, za njegov rast, održavanje, kretanje i toplinu. Razmjena materije u tijelu predstavlja genijalno smišljeni sustav oslobađanja i vezivanja energije koji prikriva činjenicu da tu dominiraju energije teže i osjećaja.

      Da bi postojala vatra, mora postojati i nešto što će gorjeti – na primjer drvo. Zato da bi se oslobađala energija, prije toga mora biti vezana određena količina energije. To što u svemiru uopće postoji čvrsta materija i vezana energija može se zahvaliti sposobnosti živog bića da koristi energiju osjećaja. Energija osjećaja služi hlađenju, vezivanju, zgušnjavanju i sadržavanju energije teže. Martinus piše da kada bi se iz svemira uklonila energija osjećaja, sva fizička materija bi se pretvorila u vatru.

      To što atom ima svoj oblik – on se ne raspada – u potpunosti se može zahvaliti određenom stanju napetosti između energija teže i osjećaja, gdje energija osjećaja dominira – da nije tako energija teže bi razorila taj oblik. To što se danas Zemlja javlja kao naseljeni planet sa izobiljem fizičkih oblika života koji su nastali procesom evolucije koji je trajao 5 milijardi godina, prilikom kojeg je Jastvo planeta Zemlje postiglo takvu kontrolu nad svojim tijelima teže i osjećaja da su životni uslovi prilično stabilni za milijarde živih bića koja imaju organizme izgrađene od organskih kemijskih tvari, može se zahvaliti tome da energija osjećaja drži pod kontrolom energiju teže. 

      Martinus opisuje vidljivi fizički organizam sunca (koji poznajemo kao sunce) kao kontroliranu eksploziju. U okolinu se šalju ogromne količine energije teže koju kontrolira odgovarajuća količina energije osjećaja. Nešto živo kontrolira oslobađanje energije pomoću tijela instinkta, tijela teže  i tijela osjećaja. Ovdje usput možemo spomenuti da ukoliko želimo razumjeti kako nastaje materija, trebamo shvatiti da sposobnost Jastva da privuče materiju također predstavlja dio objašnjenja. Tijela instinkta, teže i osjećaja koriste se kako bi oblikovala i «smrznula» materiju koju Jastvo može privući. Ovo privlačenje materije posljedica je snage volje Jastva i jedan od načina njenog izražavanja je ono što nazivamo privlačenjem masa ili silom teže. Snaga volje također se izražava kao sposobnost i želja za odabirom hrane. Što «Jastvo» privlači kao materijal za moj fizički organizam – meso, povrće ili oboje i koje vrste?

      Na fizičkoj razini poznajemo tri stanja materije: čvrsto (led), tekuće (voda) i plinovito (vodena para), a četvrto stanje je zračeće stanje. Da bi čvrsta materija postala tekuća ona se mora zagrijati. Daljnjim zagrijavanjem materija postaje plinovita. Drugim riječima, dodavanjem energije teže nekoj tvari oslabi jedan dio energije osjećaja (vezujuća sila), tako da ta tvar mijenja svoje stanje. Dakle, šalica vrućeg čaja sadrži više energije teže od šalice hladnog čaja. Sve fizičke tvari bez obzira na svoje stanje predstavljaju izraz različitih stupnjeva zgušnjavanja, što je za uzvrat izraz različitih stupnjeva energije teže koja je vezana energijom osjećaja. U međuvremenu ne mogu a da ne spomenem dansku znanstvenicu koja je, na američkom sveučilištu, usporila brzinu svjetlosti sa 300 000 km u sekundi na 60 km na sat. Da bi uspjela u tome ona je morala stvoriti temperature nezamislivo blizu onome što prirodna znanost naziva apsolutna nula, to jest minus 273°C (na toj se temperaturi molekule prestaju kretati). Dakle, čak i svjetlost može biti smrznuta u svojoj brzini prolazeći kroz ono što se naziva Bose-Einsteinov-kondenzator, gdje se ona hladi velikom koncentracijom energije osjećaja.

      Nešto mi govori da aspekt materije i energije sa kojim prirodna znanost gotovo isključivo radi i koji jedino priznaje jest energija teže. Fizičari, na primjer, priznaju samo postojanje topline, jer se na hladnoću gleda kao na odsustvo topline.

      Potreban je određeni napor kako bi razumjeli da je vežući, zgušnjavajući i hladeći oblik energije potreban u unutarnjem, kao i vanjskom svemiru. Mi nećemo moći prihvatiti temeljno novo razumijevanje vanjskih pojava sve dok ne vidimo odraz i ne otkrijemo vanjski svijet u našem vlastitom unutarnjem svijetu.  Svemir je izraz života, poput našeg tijela. Te izraze života kontrolira ono što poznajemo, gledano iz naše perspektive, kao «unutarnje sebstvo».

      Trebamo se fokusirati na činjenicu da «nešto» u svemiru može privlačiti i vezati pojave koje nazivamo materija/energija. Mi smo suočeni sa barem tri takozvana fizička osnovna realiteta koje nije moguće poreći, i od kojih svaki podrazumijeva postojanje drugih: da energija postoji u nezamislivim količinama; da postoji nešto što može privlačiti i vezati energiju u ono što nazivamo materijom, pojavama i organizmima; da se materija i energija koriste sa namjerom, na način koji ljudi doživljavaju i nazivaju inteligentnim.

 

Daljnje analize ovog predmeta mogu se pronaći u knjizi Livets Bog (Knjiga života) 2, odlomci 351,352 i 378.

 

Prijevod sa danskog na engleski : AB

 

Prijevod sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (07.01.2011.)