Na kolektivnoj razini misaono stajalište „mi smo u pravu , a oni griješe“ osobito duboko ukopano u onim dijelovima svijeta gdje postoje dugotrajni, ekstremni i endemični sukobi između nacija, rasa, plemena, religija i ideologija. Obje strane u sukobu podjednako su se poistovjetile s vlastitom perspektivom, s vlastitom „pričom“ , odnosno, poistovjetile su se nekom mišlju. Obje su podjednako nesposobne uvidjeti da može postojati i drugačija perspektiva, i drugačija priča, koja istodobno također može biti ispravna. Izraelski pisac Y.Halevi govori o mogućnosti „prihvaćanja  suprostavljene priče“ ali u mnogim dijelovima svijeta ljudi još nisu u stanju ili nisu voljni to napraviti.

Obje strane vjeruju da samo one posjeduju istinu. Obje sebe smatraju žrtvama, a „drugu stranu“ zlom, i zbog toga što su drugu stranu pretvorili u ideju i time je dehumanizirali kao neprijatelja, mogu ubijati pripadnike te strane, čak i djecu, i nasilno se odnositi prema njima, ne osjećajući njihovu ljudskost i patnju. Zarobljeni su u poremećenom krugu zlodjela i odmazde, akcije i reakcije.

            Ovdje postaje očigledno da je ljudski ego u svom kolektivnom vidu, „mi“ protiv „njih“ još poremećeniji nego u individualnim odnosima, iako je načelo isto. Najveći dio nasilja koje su ljudi počinili jedni nad drugima nije zlodjelo zločinaca ili mentalno poremećenih, nego su to djela  normalnih, poštovanja dostojnih građana u službi kolektivnog ega. Mogli bismo čak reći da je na našem planetu „normalno“ izjednačeno  s poremećenim. Što je to što se krije u korijenu toga ludila?  Potpuna poistovjećenost s mišlju i emocijom, odnosno egom,

             Pohlepa, sebičnost, izrabljivanje, okrutnost i nasilje još uvijek prevladavaju posvuda na planeti. Ako ih ne prepoznate kao individualna i kolektivna očitovanja temeljnog poremećaja ili mentalne bolesti, zapast ćete u zabludu i smatrati ih osobnima. Smislit ćete idejni identitet za pojedinca i skupinu i reći ćete:“Eto on je takav. Oni su takvi“. Kad ego koji zamjećujete u drugim ljudima   pogrešno smatrate njihovim identitetom, to je djelo vašega ega koji se koristi tom pogreškom kako bi ojačao sebe, tvrdeći da je u pravu i zbog toga nadmoćan, te reagirajući protiv zamišljenog neprijatelja s osudom, ljutnjom, a nerijetko i bijesom. Iz takvoga ponašanja ego crpi ogromno zadovoljstvo.

           On jača osjećaj odvojenosti između vas i drugoga, čija se „drugost“ uvećava do te mjere da više ne možete osjetiti vašu zajedničku čovječnost, kao ni ukorijenjenost u Životu koji vam je zajednički sa svakim ljudskim bićem, vašu zajedničku božanstvenost. Konkretni obrasci ega na koje kod drugih ljudi najsnažnije reagirate i koje pogrešno smatrate njihovim identitetom najčešće su oni isti obrasci koje imate i sami, ali ih niste sposobni ili voljni zamijetiti  u sebi.  U tom smislu mnogo toga možete naučiti od svojih neprijatelja. Što je to u njima što vas najviše uzrujava i ljuti? Njihova sebičnost? Pohlepa? Žudnja za moć i kontrolom? Njihova neiskrenost, nepoštenje, sklonost nasilju ili nešto drugo? Sve ono čemu zamjerate i na što snažno reagirate kod drugih postoji u vama. No, to je sam oblik ega i zbog toga je potpuno neosoban. Ni na koji način nije povezan s osobnošću druge osobe, kao ni s vašom. Samo ako ga pogrešno smatrate vlastitom osobnošću, kad ga uočite u sebi može vam se učiniti opasan za vaše ja.