DVIJE  VRSTE  LJUBAVI 

 

 

Niti jedan pojam ne izaziva toliko nerazumijevanja i zbunjenosti kao pojam „ljubavi“. Što je to ljubav i kako se ona izražava? Prema Martinusu kod zemaljskog čovjeka postoje dvije vrste ljubavi: 1. Zaljubljenost i 2. Univerzalna ljubav ili ljubav prema bližnjem.

Zaljubljenost

Velika većina ljudi pod ljubavlju podrazumijeva zaljubljenost. Neka druga vrsta ljubavi njih ne zanima, niti čak mogu zamisliti da postoji neka druga vrsta ljubavi. No kakva je priroda zaljubljenosti i da li je to prava ljubav? Zaljubljenost je prije svega automatska funkcija koja ne zahtijeva nikakav napor volje i na nju se zapravo ne može utjecati svojom voljom. Nitko se ne može zaljubiti ili odljubiti svojom voljom. Zaljubljenost je osjećaj snažne simpatije i seksualne privlačnosti prema jednoj osobi suprotnog spola. Ona se događa „slučajno“ ili sama od sebe. Kada je netko zaljubljen u jednu osobu suprotnog spola, onda ga druge osobe suprotnog spola više ne zanimaju, a osobe vlastitog spola doživljava samo kao konkurenciju i prijetnju svojoj vlastitoj sreći. Zaljubljenost donosi potpunu sreću i ispunjenje samo ako je obostrana. Ako je jednostrana, odnosno ako nije uzvraćena onda je uzrok nesreće i patnje. Zaljubljenost je u svojoj suštini krajnje sebična. Osoba koja je zaljubljena osjeća neodoljivu potrebu da zadovolji svoju seksualnu potrebu sa osobom suprotnog spola. Ako ta potreba iz nekog razloga ne može biti zadovoljena, zaljubljenost se brzo pretvara u suprotnost ljubavi: mržnju, ljutnju i nasilje. Zbog toga zaljubljenost, prema Martinusu, nikada ne može predstavljati pravu ljubav.

     Najdublji uzrok sposobnosti zaljubljivanja krije se u našoj jednopolnoj organskoj strukturi. Sve dok se nalazimo u životinjskom carstvu mi smo jednopolna bića. To znači da je jedan, od naša dva duhovna pola, dominantan, a drugi je manje ili više latentan. Na primjer, kod muških bića dominantan je muški pol, dok je ženski pol latentan. Kod ženskih bića dominantan je ženski pol, dok je muški pol latentan. To je uzrokom dubokog osjećaja necjelovitosti koji privremeno može kompenzirati samo odgovarajuća osoba suprotnog spola. To znači da muška bića privlače ženske osobine, kao što su nježnost, blagost i brižnost, dok ženska bića privlače muške osobine, kao što su snaga, hrabrost i samopouzdanje.

Koje su prednosti, a koji nedostaci zaljubljenosti? Prednost je ta da princip zaljubljenosti, koji je dio božanskog plana svijeta, predstavlja izvor svjetlosti, radosti i uživanja usred tame i borbe za preživljavanje u životinjskom carstvu. To je najviši izvor utjehe usred nesreće i patnje koje živa bića uglavnom doživljavaju u životinjskom carstvu. Zaljubljenost je osnova principa razmnožavanja, brige za potomstvo i omogućuje inkarnaciju bića u fizičkom svijetu. Nedostaci zaljubljenosti su da je ona po svojoj prirodi sebična, to jest ne zanimaju je previše druga bića osim vlastitog životnog partnera i pripadnika vlastite obitelji. Drugi nedostatak je da je prolazna, što znači da nakon nekoliko mjeseci ili godina prestaje i nakon toga se ta vrsta „ljubavi“ pretvara u svoju suprotnost. To možemo, u većoj ili manjoj mjeri vidjeti u svim partnerskim ili bračnim odnosima nakon takozvanog „razdoblja medenog mjeseca“. Prema Martinusu zaljubljenost nije vrsta ljubavi koja može „spasiti“ svijet od nesreće, patnje, gladi, siromaštva, ratova, nasilja, nezaposlenosti i svih vrsta fizičkih i psihičkih bolesti. Naprotiv, prema Martinusu, naša jednopolna struktura, koja dovodi do zaljubljenosti, predstavlja glavni uzrok svih ovih pojava!

Univerzalna ljubav ili ljubav prema bližnjem

O univerzalnoj ljubavi ili ljubavi prema bližnjem govore svi mudri i prosvijetljeni ljudi već tisućama godina. O toj vrsti ljubavi govorio je i svjedočio svojim primjerom Krist. Ta vrsta ljubavi predstavlja suštinu pravog kršćanstva. Ako se o toj vrsti ljubavi govori već tisućama godina, zašto ona za većinu ljudi predstavlja nepoznanicu i izvor nesporazuma i nerazumijevanja? Nitko ne može razumjeti ono što sam nije doživio i osjetio u svojoj vlastitoj nutrini! Dakle, teoretsko znanje, bez obzira koliko savršen bio njegov izvor, nije dovoljno. Ono samo predstavlja smjernicu u našem životu. Potrebno je to znanje primijeniti u praksi u svakodnevnom životu.

     Ovdje dolazimo do glavnog problema po pitanju razvoja univerzalne ljubavi. Ona, za razliku od zaljubljenosti koja dolazi sama od sebe, zahtijeva svjestan napor volje kako bi se razvijala i na kraju procvala. Kako se, prema Martinusu, u nama razvija i raste univerzalna ljubav? Prije svega kroz iskustvo. Koja su to životna iskustva koja u nama razvijaju univerzalnu ljubav? To su iskustva svakog oblika i svake nijanse tame, nesreće i patnje. To je osnovni smisao svakog oblika duševne tame, svakog oblika mentalnih i fizičkih patnji. Mi iz neznanja i zbog nedostatka prave ljubavi ili ljubavi prema bližnjem, nanosimo svojim bližnjima bol i patnju, koji se onda, u skladu sa nepobitnim zakonom karme vraćaju nama samima. Tu se krije odgovor na pitanje koje postavljaju svi koji pate: zašto Bog dozvoljava tako ogromnu količinu nesreće i patnje na ovome svijetu? Bog dozvoljava patnju zbog evolucije ili razvoja naše svijesti prema tome da postanemo Njegova slika i prilika. Bez nesreće i patnje to ne bi bilo moguće i mi bi, kao vječna i besmrtna bića, zauvijek ostali na istom (primitivnom i nesavršenom) stupnju razvoja. Martinus putem svoje duhovne znanosti objašnjava najdublji smisao svakog oblika tame, nesreće i patnje i na kraju dolazi do najvišeg zaključka da je sve vrlo dobro.

   Drugi način na koji razvijamo univerzalnu ljubav je putem učenja od autoriteta koji su tome uspjeli, kao i slijeđenjem njihovog sjajnog primjera. To znači da nije dovoljno samo proučavati takozvane „svete“ knjige, duhovne knjige koje su izvor životne mudrosti, već znanje iz tih knjiga trebamo svjesno primjenjivati u svojem svakodnevnom životu. To znači da trebamo postati svjesni gdje griješimo i u kojim životnim situacijama ne djelujemo u skladu sa univerzalnom ljubavi.

    Univerzalna ljubav je, za razliku od zaljubljenosti, usmjerena prema svim živim bićima bez obzira na spol. Kako je to moguće? Kao što smo spomenuli, u svim živim bićima nalaze se dva osnovna pola: muški i ženski. Dok je za sposobnost zaljubljenosti neophodno potrebno da jedan pol bude dominantan, a drugi latentan, kod univerzalne ljubavi (kada je ona potpuno razvijena) oba pola su u savršenoj ravnoteži. Tada biće postaje dvopolno i nesposobno za zaljubljenost, brak i razmnožavanje. Kako se izražava univerzalna ljubav ili ljubav prema bližnjem? Prema Martinusu, ona se izražava u obliku potrebe za grljenjem, maženjem i ljubljenjem drugih živih bića. Dakle, platonska ljubav ne postoji. Univerzalna ljubav se izražava i u obliku neodoljive potrebe za pomaganjem i služenjem drugim bićima, u skladu sa svojim talentima i sposobnostima. Ona se izražava i u obliku duhovnosti (traženje istine), znanosti (koja doprinosi općem dobru) i prave umjetnosti (koja nas uzdiže svojom ljepotom, oduševljava svojim idejama i potiče na razmišljanje).

Zaključak

U kojem su odnosu bračna ljubav i univerzalna ljubav? U onoj mjeri u kojoj je veća sposobnost za bračnu ljubav, manja je sposobnost za univerzalnu ljubav i obrnuto. I jedan i drugi oblik ljubavi su dobri i potrebni u našem razvoju, ali razvoj naše svijesti ide od bračne ljubavi prema univerzalnoj ljubavi. Kod svakog nesavršenog zemaljskog čovjeka ove dvije vrste ljubavi pomiješane su u vrlo različitim omjerima. Neki ljudi imaju 90% bračne ljubavi, a 10% univerzalne ljubavi, dok je kod nekih ljudi taj omjer obrnut. Ljudi koji imaju najviše ljubavi prema bližnjem smatraju se najboljim i najplemenitijim predstavnicima ljudskog roda. Jedan od najljepših primjera takve ljubavi bio je i još uvijek jest Isus Krist. Svi se nalazimo na putu da, pomoću principa reinkarnacije i karme, postignemo takav stupanj svijesti – kozmičku svijest. Kozmička svijest je svjesno i trajno jedinstvo sa čitavim postojanjem i sa svim živim bićima. To je jedinstvo sa Bogom. 

 

Sastavio : Davorin Gruden (07.06.2014.)