DVIJE VRSTE GLADI

Martinus «Kruh» i «Božje riječi»

Kada smo bili djeca učili smo da je Krist rekao : «Ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi iz usta Božjih». Takav simboličan izraz : «riječi koje izlaze iz usta Božjih» teško mogu razumjeti današnji ljudi koji sve shvaćaju doslovno. Što je Krist time mislio ? I ima li to ikakvog značaja za današnje ljude ?

Razumijevanje značenja tih riječi još je važnije za današnje ljude nego što je bilo za ljude koji su živjeli u Kristovo vrijeme, jer mnogi današnji ljudi postaju zasićeni onime što je Krist simbolizirao riječju kruh i oni teže za onime što on naziva riječi koje izlaze iz usta Božjih. Oni ne znaju što su te riječi koje izlaze iz usta Božjih, niti oni znaju kako mogu zadovoljiti svoju želju ili glad.

Dakle, što se podrazumijeva pod kruhom, a što pod riječima koje izlaze iz usta Božjih ?

Pod kruhom se podrazumijeva sve što spada pod materijalnu glad ili vrstu gladi koja se može zadovoljiti putem materijalnih stvari. Ta glad ne pokriva samo fizičku hranu ili hranu za tijelo, ona također uključuje želju koja se može zadovoljiti posjedovanjem nečega, bila to dobra ili zlato, čast ili slava ili moć nad drugim bićima.

Dakle, kruh podrazumijeva sve što čovjek, od čitavog svojeg srca, može željeti na fizičkoj razini.

Zemaljski ljudi imaju iza sebe dugo razdoblje razvoja tijekom kojeg su oni više ili manje bili isključivo preokupirani zadovoljavanjem te gladi bez obzira na cijenu.

Organizmi koji su izgrađeni kako bi zadovoljili fizičku glad

Vrsta gladi koja je najstarija, najpoznatija i najvažnija za život jest naravno čisto tjelesna želja za hranom. I kada pogledamo evolucijske stupnjeve živih bića, vidimo da ti stupnjevi pripadaju vrlo dugoj epohi tijekom koje je pitanje hrane bilo najvažnije pitanje u životima bića. I čim je teže doći do hrane, tim više su bića preokupirana time i ona su često primorana riskirati svoje živote u borbi kako bi mogla zadovoljiti svoju glad. To su bića koja nazivamo životinjama. Njihovi su se fizički organizmi zapravo razvijali tijekom dugih epoha kako bi postali naročito prilagođeni organi u toj borbi da se zadovolji fizička glad.

Pogledajte samo gipka i mišićava tijela grabežljivih zvijeri sa njihovim oštrim zubima i pandžama. Tijekom brojnih inkarnacija njihove težnje i želje razvile su talenat za stvaranje tijela koje je savršeni instrument za ubijanje, koji može zadovoljiti njihovu glad za krvlju i mesom drugih bića. Također možemo spomenuti žirafin dugački vrat, kameleonov dugački ljepljivi jezik i brojne druge primjere među svim vrstama životinja koji pokazuju kako su ta bića tijekom dugog vremenskog perioda razvila organizme koji su oblikovani i opremljeni da budu naučinkovitiji i najsavršeniji instrumenti za zadovoljavanje želje za fizičkom hranom u upravo takvim okolnostima u kojima se nalazi ta životinja.

Organizmi koji su izgrađeni kako bi si podložili Zemlju

Na višem stupnju evolucije nalazimo zemaljske ljude. Čovjek se razlikuje od prave životinje po tome da njegov fizički organizam nije naročiti instrument za nadvladavanje problema prehrane, već je postao instrument za nadvladavanje svih materijalnih pojava. Tijekom ogromnih vremenskih perioda zemaljski čovjek je razvio fizički organizam pomoću kojeg je on postupno podložio Zemlju.

On je počeo kontrolirati elemente. Njemu nije potreban naročiti organizam poput ptičjeg kako bi letio. On gradi zrakoplove. Njemu nije potreban naročiti organizam kako bi mogao ploviti po vodi ili se kretati ispod površine. I u tim slučajevima on pomoću svojeg organizma može graditi potrebna sredstva. On može graditi strojeve, kuće, oruđa i stvari za svakodnevnu upotrebu. To je fantastično za što se sve može koristiti ljudski organizam.

No, ljudi nisu stvorili samo stvari za svakodnevnu upotrebu, oni su također stvorili i luksuzne stvari. Postalo je važno kako stvari izgledaju. Također se razvio estetski smisao i glad za ljepotom i ljudi su stvorili umjetnost, literaturu i muziku. Ljudi su to napravili zbog gladi u ljudskom umu koja nije samo bila koncentrirana na hranu i moć; čovjek je počeo shvaćati da ne živi samo od «kruha». Čak iako je njegov želudac bio pun i iako je on imao vlasništvo, zlato i moć, postojale su i druge želje koje su morale biti ispunjene.

Zadovoljavanje želja koje vode ka smrti

No, iako su zemaljski ljudi počeli razvijati nove težnje i želje, želja za «kruhom» nije prestala dominirati njihovim umom.

Kao što smo već spomenuli, materijalna glad kod zemaljskih ljudi se proširila i uključuje želju za posjedovanjem fizičke materije, želju za moći i čašću, slavom i obožavanjem, da se bude nadmoćan nad drugim bićima i uživanje u toj nadmoći čak i na račun drugih. U tom pogledu smo suočeni sa takvim oblikom gladi koja je svijet zemaljskog čovjeka pretvorila u intelektualnu džunglu. Ova džungla je nastala iz želje za uzrokovanjem smrti; međutim, ubijanje nije nastalo jer ljudi žele uživati u jedenju krvi i mesa drugih ljudi, već zato jer oni druge ljude doživljavaju kao konkurenciju u zadovoljavanju svoje gladi za moći i slavom, vlasništvom i zlatom.

Ne može se dovoljno naglasiti da takva vrsta gladi danas dovodi zemaljsko čovječanstvo u strašnu situaciju. Svjetski ratovi, uništavanje, progonstvo za milione ljudi, koncentracijski logori i brojne druge strahote su, u slučaju kada ona prevazilazi prirodne potrebe, rezultat materijalne gladi ljudi.

Međutim, glad da se ima moć nad drugima doći će svojem kraju, bez obzira da li je to moć nad drugim pojedincima ili je to moćna grupa u nekoj zemlji koja želi dominirati nad drugim grupama ili je to neka supersila koja želi dominirati svijetom. Ljudi će postati zasićeni i oni će doživjeti da ih njihove želje i glad moraju voditi drugim putem ukoliko oni žele postići sreću i mir kojima teže.

To je put kojim moraju ići sva pojedina bića, društvene grupe ili supersile, kao što je to u bajci o ženi u blatnom jarku. Ona se sve više i više uzdizala na društvenoj ljestvici kao rezultat svojih materijalnih težnji i želje za moći, no jednom kada je postala Papa i zaželjela da bude i Svemogući Bog, ona je ponovno završila u blatnom jarku.

Kada ljudi tijekom rata uništavaju kulturna dobra koja su stvorili iz nematerijalne gladi i to se događa zbog toga što u ratu bombardiraju gradove, ljudi ponovno završavaju u blatnom jarku.

Međutim, to ne znači da će se čovječanstvo vratiti u kameno doba; stvari nikada u tolikoj mjeri ne mogu ići u krivom smjeru jer čak i ratovi predstavljaju kariku u evoluciji čovječanstva. Ratovi će, kod onih ljudi koji ih se još nisu zasitili, stvoriti osjećaj zasićenja sa svime što je povezano sa ratom i stvorit će glad i želju za kulturom u kojoj je rat zabranjen i gdje cvjetaju umjetnost, znanost i ljubav prema bližnjem na radost i korist svih ljudi.

Prikrivene želje i propaganda

Čisto teoretski postoji shvaćanje da su agresija i ispoljavanje sile nešto negativno. No, to je uglavnom samo teoretski. To zapravo znači da ljudi prikrivaju svoje ratoborne postupke i želje. Sve se svodi na to da se u vanjštini čini da iza toga stoje potpuno drugačije želje, želje koje su nesebične i koje se temelje na ljubavi prema bližnjem.

Kroz manifestaciju principa spasenja svijeta tijekom tisuća godina, naročito putem učenja viših, humanih religija, veliki dijelovi čovječanstva našli su se pod utjecajem toga da vide humanost i ljubav prema bližnjem kao nešto poželjno i idealno, kao cilj kojem ljudi trebaju težiti. To je bila lijepa terorija kojoj su ljudi odavali poštovanje, no nešto sasvim drugo je pokušati živjeti te ideale u praksi. Nije puno onih koji su u tome uspjeli. No, ti ideali su ipak imali tako snažan utjecaj na ljude da se sebična žudnja za moći morala prikazati samo u prikrivenom obliku.

U brojnim slučajevima ljudi jednostavno ne žele ignorirati javno mišljenje po pitanju odbojnosti rata. Pomoću propagande rat postaje obrambeni rat , vojna moć postaje vojna obrana, a Ministarstvo rata postaje Ministarstvo obrane. Ljude se želi pomoću sugestije uvjeriti da se ratom brani čovječanstvo, moral i humanost. Propaganda je pobjeda laži, to je ozakonjeno korištenje prikrivanja, klevetanja i demoraliziranja. No, usprkos svemu propaganda otkriva da u ljudima dolazi do izražaja nova i veća sila, inače ne bi bilo potrebe da se prikriva rat i zloupotreba moći.

Ne treba se zanemariti to kako se ljudi žele prikazivati ili kako se prikrivaju. I upravo se te strane ljudskih bića boje ratoborna bića.

Od zloupotrebe moći do nesebičnog vodstva

A što je sa onim ljudima koji su na položaju i koji iskorištavaju rad drugih ljudi i njihovo povjerenje ? Mnogi im ljudi zavide i smatraju da imaju sretnu sudbinu jer su ekonomski dobro situirani i imaju moć i slavu. No, zapravo ti ljudi sjede na «mjehuru od sapunice» sve dok održavaju svoj položaj na račun teškog i ropskog rada drugih ljudi. Njihova sreća je poput «šećerne glazure» koja okružuje otrovnu tabletu. Kakvog smisla ima uživanje u trenutnom užitku ukoliko on vodi ka smrtonosnom otrovu ?

Naravno da ti ljudi toga nisu svjesni, no oni će to doživjeti kada otrov počne djelovati,a to će biti tada kada će početi žeti ono što su posijali time što su postigli svoj položaj na račun drugih ljudi. Njih će iskorištavati, prevarom će im biti oduzeto njihovo vlasništvo, možda će biti prognani i primorani raditi teške poslove slične ropstvu kojem su podvrgnuli druge ljude u njihovim danima blagostanja. To nije kazna, to je učenje, a to učenje je potrebno upravo zato kako bi se pokazalo da riječi spasitelja svijeta predstavljaju mnogo više od puke teorije.

Ljudi ne žive samo od kruha, oni ne mogu živjeti i dugoročno biti sretni samo zadovoljavanjem svojih egoističnih želja i oni ne mogu postići trajno zadovoljstvo želeći samo mrtve stvari; oni ne mogu postati sretni, drugim riječima ne mogu postići mentalnu ravnotežu i slobodu od svake vrste straha sve dok žele zadovoljiti želje koje mogu biti zadovoljene samo tako da dovode druge ljude u siromaštvo, bol, živčani slom ili druge oblike nesreće.

Danas postoje brojni ljudi koji su, bilo u prethodnim inkarnacijama ili u sadašnjoj, dovoljno snažno želi posljedice i doživljavali svoje prethodne «želje da donose smrt» da oni sada počinju težiti potpuno drugačijim željama.

Naravno da nisu svi ljudi na položaju ili na ključnim poslovima poput gore opisanih ljudi. Također i među tim ljudima počinju se nalaziti primjeri humanosti i želje da se iskoristi njihov autoritet kako bi za sve ljude stvorili bolje uslove života. I doći će vrijeme kada će isključivo takvi ljudi biti na položaju, upravljati i voditi velika poduzeća. Zapravo doći će dan kada će postojati svjetska vlada koja će se sastojati od bića koja imaju samo jednu glad, jednu želju, naime stvoriti najbolje moguće uslove za sav život na ovom planetu.

«Svaka riječ koja dolazi iz usta Božjih»

Što to ljudi žele kada postaju zasićeni materijalnim dobrima, dobrima koje se čine zlima kada ih čovjek ima u preobilju ? Materijalna dobra ne mogu pružiti potrebnu sigurnost u životu ili sreću koja predstavlja unutarnji mir i stabilnost. Ljudi žele živjeti u miru sa svojim bližnjima. Ljudi teže ka harmoniji i ljubavi na isti način na koji su prije težili za bogatstvom i materijalnim dobrima. Ta težnja je zapravo duhovna glad i spasitelj svijeta je u pravu kada kaže da ljudi – čim više postaju pravi ljudi – ne žive samo od kruha.

No, što se podrazumijeva pod izjavom : «Svaka riječ koja dolazi iz usta Božjih» ?

Riječi Božje su sami život i sva njegova životnost, one nisu samo rečenice iz Biblije ili neke druge svete knjige. Bog govori kroz živa bića koja predstavljaju Njegove organe i Božje «riječi» nisu samo izgovorene riječi, već i događaji i zbivanja. Sve što netko doživi zapravo predstavlja Božji govor njemu ili njoj. Velika većina ljudi to još ne razumije, no život ili Bog će ih postupno tome naučiti.

Uglavnom ljudi vjeruju da je bližnji izolirana pojava, potpuno samostalan pojedinac. No, putem kozmičkog učenja ljudi će saznati da je svaki pojedini čovjek istovremeno individualno biće i Božji instrument kroz koji Bog govori drugim bićima. Ponekad Bog mora koristiti lažljivce da bi govorio lažljivcima i kriminalce da bi govorio kriminalcima. On mora koristiti jezik koji ljudi mogu razumjeti. No, On je također koristio Budu i Krista i brojne druge instrumente kroz koje je mogao govoriti potpuno drugačijim jezikom. On je koristio umjetnike, filozofe, znanstvenike i inženjere i govorio je ljudima kroz njih.

Oni zemaljski ljudi koji više ne mogu živjeti «samo od kruha», već koji teže za živim, ljubećim odnosom sa svojim bližnjima, što dovodi do međusobne dobrobiti, radosti i inspiracije, jesu bića koja mogu postati instrumenti za «Božje riječi» na jedan naročiti način. To ne znači da oni trebaju ići uokolo propovijedajući, citirajući Bibliju i prizivati ime Božje u svako doba dana i noći. Ali, svojim ponašanjem, svojom sposobnošću za ljubav prema bližnjem, svojim smislom za humor i stvaralačkim sposobnostima na praktičnom, intelektualnom i umjetničkom području oni mogu učiniti život boljim i svjetlijim za svoju okolinu.

Oni ljudi koji su osvetoljubivi, zlobni, ogorčeni, zavidni ili ljubomorni također su – dok su istovremeno individualna bića – Božji instrumenti, koji se mogu koristiti za odnos prema bićima koja trebaju jezik koji takva bića govore. A to znači da je to odnos prema bićima koja imaju takvu karmu koja im se vraća zbog onoga što su sijali u prošlosti. No, ukoliko čovjek dozvoljava da bude korišten kao instrument «neugodnog dobra», on treba naučiti da čineći tako on istovremeno stvara svoju vlastitu budućnost na sličnoj valnoj duljini. A tome sigurno nitko ne teži.

Dakle, ako čovjek teži ka miru i ljubavi, najbolji način da se to doživi je da to sije u svojim odnosima sa bližnjima. A u slučaju kada taj bližnji možda nije jednako prijateljski naklonjen i ugodan prema nama, to je važno zato da bi čovjek vidio da mu Bog govori o nečemu što je on u prošlosti napravio, ali što više ne želi činiti. Mi možemo izabrati da li ćemo biti instrument neugodnog ili ugodnog dobra. A zasićenje prvim postupno će pretvoriti čovjeka u sjajni instrument Božje primarne svijesti za kojega su Njegove «riječi» način postojanja i ponašanje koje oprašta, koje grije i koje isijava ljubav.

Originalni danski naslov : To slags slut Izvadak sa predavanja održanog u Klintu na ponedjeljak 28. Lipnja 1948.

Revidirao : Mogens Møller.

Reviziju odobrio Martinus.

Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown, 2000.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (16.11.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk