DUHOVNOST TREĆEG TISUĆLJEĆA
Sažetak
Odrednice duhovnosti treæeg tisuæljeæa su fenomenologija
ekumenizma, perenalne filozofije, guru, i avatara. Ove se
temeljne znaèajke odnose na duhovnu evoluciju ljudskog
biæa te na ponovnu uspostavu božanskog života na Zemlji.
Svijest je suvremenika obilno saturirana peiriènošæu
(ograniènošæu) ovog tisuæljeæa i uznemirena katastrofièkim
prejudiciranjem treæeg tisuæljeæa. Intencije takvoga
«negativnog» mišljenja ukazuju na entropiènost i plitkost
mentalne dimenzije u kojoj znanstveni i kvazi-znanstveni um
stvara heuristièke konstrukte, probabalizira i hipoteizira neke
svoje sumnje, pretpostavke i nedoumice postojeæim statusom
zemaljskog postojanja i tehnizacije-tehnoizacije svijeta i života
u cjelini. Na mjesto nekada moænog utopijskog mišljenja, dolaze
razlièite varijante anti-utopijskih promisli kojima se želi
«profetizirati» buduænost – na «bazi» mentalno-egzistencijalnih
tjeskoba i strahova. Taj trend preovladava i determinativan je za
ovaj modus mundijalne svijesti.
Meðutim, to se odnosi na materijalnu dimenziju
zemaljskog bivstvovanja, na procese pantehnoizacijske
133
mondijalizacije, koju pojaèavaju ekološki i drugi alarmi. U
duhovnoj dimenziji, u plurimodalnosti planetarizacije kao
polilogizacije naprotiv, nema mjesta takovom mišljenju,
negativizaciji i nihilizaciji, pesimizmu razlièitih varijanti. U
krucijalnom kontekstu duhovne evolucije èovjeka i
èovjeèanstva, postoji samo duhovni rast i dobro, svijest
kozmièke radosti. Duhovni èovjek jest in statu nascendi ukljuèen
u zemaljske metamorfoze koje vode duhovnoj metanoi, a
materijalna «povijest» Zemlje ukljuèena je u kozmièku
spiritualizaciju zemaljskog bivstvovanja u cjelini.
Homo spiritualis transcendira ogranièenja mentalne
dimenzije na putu k Bogu i pobjeðuje sve tjeskobe i strahove
nižeg dijela svoje èovjeènosti, jer kroz puni rast svog duhovnog
potencijala posredno neutralizira i sve ono prijeteæe u
materijalnoj dimenziji. Govoreæi okvirno o duhovnosti treæeg
tisuæljeæa treba istaknuti:
Iz matrixa postojeæih duhovnih i religijskih tradicija u
corpusu žive religioznosti odvijati æe se odreðene metamorfoze u
smjeru konvergencije i polilogizacije. Tako æe procesi
ekumenizacije iz statusa intra murros sve više težiti
zbratimljenosti extra murros. Ekumenizacija je jedan suštinski
faktor duhovnosti treæeg tisuæljeæa.
Na planu filozofskog kao spiritualnog mišljenja izranja
superiorno oblièje perenalne filozofije èije je podrijetlo u krilu
postojeæih duhovnih i religijskih tradicija, ali koja se oblikuje i
iskustvima nove religioznosti. To sakralno mišljenje izdiže
svijest o božanskoj naravi èovjeka i upuæenosti zemaljskog
postojanja k Bogu kao svojem izvoru i telosu. Filozofikacija
postaje spiritualizacija evolutivno kroz rast religioznosti i
spiritualizaciju svjetovnog života.
Kao jedna znaèajna duhovna konstelacija zapadnjaèkog
bivstvovanja djeluje i multikompleksna duhovnost «New agea»
(Novog doba) koja postaje i planetarno relevantna. Njene daljnje
metamorfoze ne mogu se predvidjeti, ali nesumnjivo æe mnogo
toga s vremenom otpasti kao epifenomenalno. Ta duhovnost
djeluje i kao plurimodalna transformacija nekih tekovina
duhovnih i religijskih tradicija. Modusi «spiritualnosti bez
Boga» nemaju buduænosti, i oni samo korespondiraju s
postojeæim stanjem ateizacije i sekularizacije, i bitno pripadaju
starom svijetu. To je treæi faktor novomilenijske duhovnosti.
134
Posredovanjem duhovnosti «New agea» odreðena
podruèja duhovnih znanja na koje se odnosi pojam «esotericós»
(«occultus») otvaraju se postojeæoj svijesti i postaju prisutna u
mijenjanju planetarne svijesti. To su signumi duhovne zrelosti
suvremenog èovjeka koji je stasao za više stupnjeva duhovne
evolucije kroz spiritualni experimentum mundi i pod ozraèjem
aurore consurgens novog vremena. Poliloška dimenzija
planetarne duhovnosti postaje integralni dio kozmièke
duhovnosti. Kroz singularnosti postojeæih duhovih i religijskih
tradicija i movense nove duhovnosti ozbiljuje se ono univerzalno
koje priprema Božanski život na Zemlji kao najvišu Milost i
Ljubav Boga.
To je «Divna Vijest», Advent
, Novi Jerusalem etc. – tj. ono
èemu govore religijske tradicije. Nemojmo se zavaravati našim
«tumaèenjima» corpusa sacralisa tih tradicija, veæ se predajmo
djelovanju involucije onoga Božanskog u zemaljsko koja postaje
Terra sacralis. U našim ljudskim oèima postoji zemaljska
kronologija, meðutim in statu aeternitatis, u oèima Boga ona ne
postoji.
Naši su mileniji i raèunanja vremena tek vid Božanske igre
(«lîlL) i djelovanje privida jedne «mâyâ sákti», ali pravi smisao
je u dodiru s onim transcendentnim, uranjanje u Pleromu
Božanske dimenzije. Mileniji su samo orijentiri za istinski
«milenijum».
Pri samom vrhu suvremene duhovne fenomenologije
nalaze se fenomeni guruizacije i avatarizacije. Oni dolaze iz
dubina sakralne duhovnosti jedne zemlje u kojoj je prisutnost
Boga dana èovjeku na najpotpuniji naèin. Procese guruizacije
pratimo unutar duhovnosti «New agea», meðutim oni nadrastaju
kontekst nove duhovnosti takve zapadnjaèke provinencije.
Dolazak duhovnih uèitelja s Istoka na Zapad permanentna je
znaèajka povijesti duhovnog zajedništva i djelovanja Božanskog
Svjetla, prijenos Znanja o Bogu u tamne regione duhovnosti. Ti
su dolasci prije bili tajni i povremeni, ali veæ više od stotinu
godina oni se intenziviraju i egzoterijski manifestiraju. Bila je
Blavatskya, zatim Vivekananda i potom drugi, ti božanski
medijatori koji pomažu duhovnoj preobrazbi zapadnjaèke
svijesti i pripremaju èovjeka za prve korake u Božanskom životu
na Zemlji. Stoga možemo reæi, da smo po zemaljskim mjerilima,
135
veæ više od stotinu godina «zakoraèili» u treæe tisuæljeæe
uvažavajuæi duhovno znaèenje djelovanja gurua na zapadu.
Duhovne promjene su kriptizirane zemaljskoj svijesti i
jedva su zamjetne mentalnom mišljenju koje uoèava brze i
vidljive promjene u materijalnoj dimenziji. Mentalni um
predestiniran je da prati i oblikuje tu dimenziju. Suoèen s onim
što ga transcendira, on je u stanju zbunjenosti ili agnostike. Jedna
mala, pomoæna usporedba: zamislite um renesansnog èovjeka
suoèen s tehnološkim promjenama kraja 20. stoljeæa. Je li on
mogao zamisliti enormnu evoluciju materijalnog svijeta, iako su
klice toga veæ bile enteleheièki prisutne u tom umu? Tako
suvremeni mentalni um koji nasluæuje spiritualnu dimenziju
buduænosti…
On može reæi: «Mi smo duhovna biæa koja pokušavamo
biti ljudi» ili «Ništa nije tako svjetovno da ne bi moglo biti
sveto» etc. – ali mu je tuða pomisao o sakralizaciji Zemlje kada
je stvaratelj pogona svijeta Tehnike i pantehnizacije
(tehnoizacije) života. Tek u naznakama nove znanstvene
paradigme u kojoj se prelamaju duhovna i znanstvena iskustva
postojanja i zbiva krucijalno približavanje dimenzija znanosti i
mistike npr. pokazuje se moguænost šire i dublje svijesti i
konvergencija znanstvenog uma onom višem, supramentalnom.
Spiritualna dimenzija ulazi i oploðuje znanstveni um jer je to
Volja Božja.
Znanstvena «slika svijeta» se spiritualizira involucijom
Božanskog u zemaljsko i evolucijom zemaljskog prema
Božanskom. Planetarni procesi spiritualizacije artikulirani kroz
množenje duhovnih iskustava, putova i metoda, danas tek
inicijalno ukazuju na latencije-potencije duhovnog rasta treæeg
tisuæljeæa. Meðutim, uvažiti treba i procese neobarbarizacije koji
temastièki djeluju iz materijalne dimenzije i koji koriste
znanstveni um i mentalnu dimenziju. Duboka kriza suvremenog
èovjeèanstva potrebuje dolazak Božanskog utjelovljenja: avatar
koji neposrednom intervencijom u svjetovnoj dimenziji anulira
kritiènu masu opasnosti i pospješuje procese spiritualizacije.
Višedimenzionalnost zemaljskog postojanja implicira
gigantomahiju spiritualnih i barbarskih snaga, a naša uobièajena
svijest i mentalno mišljenje vidi tek jedan isjeèak te kozmièke
drame. Uloga je avatara da kao neposredna Božja intervencija
pospješuju duhovnu evoluciju involutivnim korporificiranjem
136
Božje Moæi. To je kao davanje spiritualnog medicamentuma u
obliku nerazblažene esencije. Tako bolesnik najbrže ozdravljuje.
Iz tamnih regiona još struje snage sekularizacije, ateizacije,
egoizacije etc. i bore se protiv gradnje svijeta ljubavi, svjetlosti i
mira, protiv duhovne buduænosti. Avatarizacija je najmoæniji
modus djelovanja kozmièke duhovnosti u duhovnoj preobrazbi
zemaljskog u nebesko. Božanski život na zemlji vrhunski je telos
zemaljske evolucije, a avatar je garant ozbiljenja divinièkog
postojanja èovjeka. Gurui su duhovni pomagaèi u zadatku
avatarizacije, a perenalna filozofija paidagoški instrumentum
pripremanja razumijevanju Božjeg djelovanja na zemlji. «New
age» je duhovno okružje u kojem se transpariraju Božanske
silnice kroz mnoštvo duhovnih prizmi i zamuæenosti koje dolaze
iz duhovnih aspiracija duhovno nesavršene ljudskosti na ovom
stupnju duhovne evolucije. Tek kroz transmisije adeptizacije
(adepti) moguæ je istinski neofitizam i ulazak u Božansku
dimenziju. Put je dug, a èini se još duži zbog
temastièko-radžastièkih snaga niže ljudskosti koje perpetuiraju
moduse neobarbarizacije.
Mentalni um tek može signirati obrise duhovnosti treæeg
tisuæljeæa ukoliko pripada èovjeku kao ens amans i ens sperans
konstelaciji duhovnog biæa. «Nova Zemlja» u našem je
atmièkom srcu, a ne u ahamkarièkom sebeljublju i omnipotenciji
svjetovanja.
Duhovne poruke božanskih biæa, pomagaèa i medijatora iz
svih duhovnih i religijskih tradicija uz osne toèke Bogojavljanja,
još su nam zakrivene na ovom stupnju evolucije ali duhovni nam
se vid i sluh izoštruje djelovanjem Božje Milosti. Sve
kvazi-spiritualne konstrukte mentalnog uma, dok se religijskih
dogmi prosvjetljava Božji Um koji pomaže èovjeku da odraste
za Božanski život na Zemlji, via indirecta postaje Božanski
Suživot, Svjetlost Ljubavi zamjenjuje «tumaèenja» teološke
konstrukte koji su bili potrebni na prethodnim stupnjevima
evolucije. Iz psihologije djeteta znamo kako ono žudi odrasti i
stvara «slike» života odraslog èovjeka. Tako i u duhovnom
životu èovjeèanstva. Do «zrelosti» je dug put, nema popreènih
staza koje skraæuju Put i vode do Vrha. Rijetki su bili pojedinci u
Božjoj Milosti koji su to mogli ozbiljiti. Znamo ih kao svete
ljude, duhovne uèitelje, yogije etc. Njihova iskustva ne pripadaju
137
zemaljskoj kronologiji i zemaljskoj egzistenciji veæ su pomoæna
svjetla u hodu èovjeka i èovjeèanstva na putu k Bogu.
Duhovnost treæeg tisuæljeæa pripada dimenziji Obeæanja i
Nade, beskrajne ljubavi Boga prema èovjeku. Božanska Ljubav
je kozmièka snaga koja nas uzdiže i prosvjetljava, to je metanoia
u Božanski život – ali najprije moramo postati dostojni toga!
Zemaljski moramo poèeti živjeti èista uma i srca, da bi
zavrijedili Božje Kraljevstvo. Mi smo zemaljska biæa sa
najvišom svrhom da se ozbiljujemo kao duhovna biæa, i to je naš
sveti zadatak zbog èega smo roðeni u materijalnom tijelu: da
volimo Boga i pokoravamo se Božjim kozmièkim zakonima,
dakle, i zakonu duhovnog rasta. Neobarbarizacija je najgora
izdaja Boga i naše božanske prirode. Ona umjesto u život vodi u
kozmièku Smrt. To je duhovna opomena suvremenicima.