Pokret new age – a dobija sve više pristalica u svijetu, kao i na našim prostorima, te u svakodnevnom životu polako usvajamo novu terminologiju i svjetonazor, zanimamo se za astrologiju, bavimo se različitim praksama spiritualnog rasta, proučavamo nove metode alternativnog liječenja, istražujemo čakre, itd., itd. Medjutim, na globalnom planu, uprkos svim tim lijepim pričama o " Gei ", " svjetlu ", " duhovnim vodičima ", " guruima ", " avatarima " i " majstorima mudrosti ", svijet i dalje postaje sve opasnije mjesto za življenje i nipošto se ne čini da idemo prema nekom " kolektivnom budjenju ", već baš naprotiv – živimo u mraku, koji nikad nije bio veći ! U tom smislu treba postaviti pitanje sa kritičke i objektivne distance: nije li sva ta nova duhovnost, podjednako kao i ona stara, samo oblik zaslijepljujuće iluzije i bijeg od realnosti, od suočenja sa onim što čovjek stvarno jeste i koliko su njegovi duhovni ideali u raskoraku sa njegovim stvarnim, materijalnim življenjem ?

Sa ulaskom planete Uran u znak Riba, trebalo bi doći do jednog kolektivnog pucanja svih iluzija kada su u pitanju vjera i duhovnost, te ćemo se neminovno suočiti sa dvoličnošću naših duhovnih ideala i nemogućnošću da na zemlji živimo ono, što propovjedaju tradicionalne religije, ali i novi duhovni trendovi. Pri tome ne smijemo zanemariti i neke pozitivne utjecaje čitave te new age filozofije, kao što je napr. veća osviještenost kada su u pitanju ekološki problemi na Zemlji, kao i veća tolerancija spram različitih, donedavno marginaliziranih društvenih skupina i spiritualnih zajednica, za koje se smatra da moraju naučiti živjeti u skladnom suživotu, jer smo svi ipak dio jedinstvenog, planetarnog organizma.

No, šta nam vrijedi ta veća osviještenost, kada velike sile i multinacionalne kompanije kreiraju naše živote, a obične ljude nitko ništa ne pita i " demokracija " u kojoj navodno živimo samo replicira prastari obrazac " kruha i igara ", u našem slučaju " kruha, interneta i televizije ", što samo znači da se vladari više ne zovu " cezari " i " carevi ", ali se u osnovnoj srži nije puno toga promjenilo od vremena starog Rima ili Egipta. Gdje je onda to "novo doba'? Izgleda da se samo mijenjaju etikete, celofan i cijene, dok sadržaj ostaje nepromjenjen. New age pokret do sada nije bitno utjecao na neka važna politička pitanja i šta više, sve te brojne spiritualne tehnike i prakse ljude uopće nisu učinile boljima ! Mnogi ljudi, koji svakodnevno meditiraju, zazivaju " majstore mudrosti ", " andjele " i razne " gurue ", pazeći pri tom i na zdravu prehranu, isto kao i mnogi tradicionalni vjernici, koji redovno odlaze u crkvu – i dalje su ostali jednako " krvavi pod kožom ", podložni emocijama, kao što su zavist, ljubomora, egoizam, itd. Duhovno licemjerje je toliko duboko ispunilo svaku poru naše svijesti, do te mjere da nam je to postalo nešto posve normalno, kao kad na televiziji gledamo kako ljudi ratuju i ubijaju jedni druge i pri tom mirno večeramo, slažući uskršnje pisanice po čipkastom, bijelom stolnjaku.

Zašto se konačno ne suočimo sa činjenicom da duhovnost, ma kakva god ona bila, i ona " stara ", kao i " nova " naprosto postaje besmislena, ako nije konkretno primjenjena u praksi kao skup etičkih nacela, po kojima treba svakodnevno živjeti da bi svijet postao bolji, a ne o njima samo pričati, te se moliti, meditirati i mantrati, dok sa druge strane zvjerska priroda u čovjeku i dalje ostaje nespoznata i neukroćena, čak i sa svetim sakramentima i uz osam svetih Buddhinih istina, i sa očenašem i bez njega - maske se mjenjaju, hramovi obnavljaju, učenja redefiniraju, a sve to samo na površini i u duhovnom smislu jednako smo krvoločni kao i kromanjonci sa toljagama, jedino što smo toljage zamjenili sa suptilnijim i daleko ubojitijim sredstvima.

Medjutim, nije lako ući u ovaj proces razbijanja duhovnih iluzija – puno je lakše maštati o visokim, spiritualnim nivoima, " pročišćenim " energijama i vizualizirati bajkovite Reiki vodiče, nego učiniti neke sasvim konkretne korake suočavanja sa samim sobom i svim onim, što je " tama " u čovjeku, a što predstavlja talog naših neosvještenih, nepriznatih i cenzuriranih strasti. I tim strastima, bez ikakvih elitističkih iznimki, podložan je svatko od nas – nema tog svećenika, lame ili " majstora ", a da je ljudsko biće rodjeno na zemlji, te da je istovremeno potpuno imun na osobine svoga ega, kao sto su zavist, nesnošljivost, materijalizam, sebičnost, kukavičluk, itd. Onaj, koji tvrdi da se " pročistio " i živi po " duhovnim " načelima, taj definitivno laže i sam sebi i svojim bližnjima, te ignorira realnost ljudske prirode i pri tome samo može zaglibiti u licemjernom " duhovnom egu ", koji nije ništa drugo, doli najobičniji ljudski ego, jedino što je zaogrnut u ljepše haljine i riječi.

Zato je potrebno da se skine i do kraja razobliči aura lažne svetosti, a sa kojom se zaogrću svi tzv. " duhovnjaci " i oni, koji slijede tradicionalna, dogmatska učenja, kao i oni, koji su odabrali alternativne duhovne opcije, naprosto – čovjek po svojoj prirodi nije " svet " i nije " duhovan ", jer nam životna praksa svakodnevno pokazuje ratobornu, destruktivnu i dvoličnu prirodu ljudskih bića, a koju još ni jedna religija, ni duhovni pokret nije uspio staviti pod kontrolu. Svi oni ljudi, koji su ubijali svoje bližnje, napr. nedavno u Iraku, a sutra tko zna gdje – takodjer u nešto vjeruju ! Prije polaska u bitku, čisteći svoje Uzije, Kalašnjikove ili kako se te puške vec zovu, sigurno su se molili Djevici Mariji ili su zazivali Jahvea, možda i Buddhu, Sathyu Sai Babu, mislili na Isusa, itd., vjerovali ili ne - mnogi od njih su i " new ageri " ! Brojni mafijaši, ubojice, lopovi, ratni zločinci i profiteri prakticiraju vjerske rituale, zazivaju božje ime, slave vjerske praznike, pa ipak i dalje kradu i ubijaju, iako glavna zapovjed svih religija kaže " Ne ubij ! "

U tom smislu, new age duhovnjaci nisu ništa manje licemjerni – koliko ste puta sreli dugogodišnjeg praktikanta Yoge ili reikistu, sljedbenika Sathye Sai Babe, Maharishija, Krišne, itd. itd., a da je dotični čovjek baš kao i svako drugo biće na ovoj planeti, uprkos svim tim tehnikama i svetim pjesmicama i dalje bio podložan svojim strastima, tračao je prijatelje, varao ženu, potkradao firmu, utajivao porez, zavidio susjedu na ljepšem autu ? I da li se i vama samima nekad desilo da ste u jednom te istom danu slavili svog boga, gurua, komunicirali sa duhovnim vodičem i meditirali, a nakon toga ste prezirali svoje neprijatelje i sve one, za koje vam se činilo da nisu u pravu ? Ali, čemu onda uopće umatati sebe u nešto nedostižno, zar nije jednostavnije biti iskren i reći – " Mrzim svoje neprijatelje, ne mogu ih podnijeti, bez obzira na Isusa i bića od svjetlosti, ni za milion godina neću oprostiti onima, koji su me uvrijedili " – nije li to poštenije, nego glumatati milosrdje, budističku uravnoteženost i prodavati naivnima priče o tome da se nalazimo na samom pragu " prosvjetljenja ", zato jer smo, eto – ušli u Eru Vodenjaka !

To treba jasno vidjeti i izreći: čovjek, ma kakvu god spiritualnu praksu koristio, bez obzira na to kojoj vjeri pripadao, i dalje ostaje nesavršen, neizgradjen, egoističan i ograničen. I šta sad – razbili smo iluzije i očekivanja, što preostaje nakon toga ? Samo jedno, treba smoći snage i prihvatiti istinu: živimo u svijetu, gdje smo jedni drugima postali vukovi, prisiljeni smo da se pretvaramo i glumatamo kako bi preživjeli, beskompromisno se guramo i medjusobno natječemo, podmećemo si klipove pod noge, diskvalificiramo svoje protivnike svim mogućim sredstvima i sve to skupa radimo, iako astrolozi tvrde da smo vec duboko zašli u Eru novog humanizma, gdje će nam, kao, konačno sinuti svjetlo ! Sva ta potrošačka new age filozofija, taj duhovni kapitalizam i mazanje očiju nije ništa bolji od onoga, što se zamjera i katoličkoj crkvi – da je postala multinacionalna kompanija i da na račun vjere miliona sljedbenika ubire golema materijalna bogatstva – posve točno, ali to isto rade i new age duhovnjaci, nema nikakve razlike, samo je priča drugačije upakirana, prilagodjena duhu vremena i ubrzanom tempu života.

Ovo govorim zato, da se ne bi zaslijepljivali sa iluzijama kako su oni, koji slijede novu duhovnost uspjeli da se riješe starog licemjerja – nisu uspjeli i ničeg tu novog nema ! Sve te tehnike i new age prakse još uvijek su posve nedostatne da nam približe suštinu onoga, što bi istinska duhovnost trebala biti.

Iznad svih spiritualnih tehnika, svih religioznih institucija, učenja i sistema nalazi se energija ljubavi ! " Ljubi sebe i svog bližnjeg kao samog sebe " – najjednostavnija je, najmudrija i najduhovnija istina, a nitko do nje uopće ne drži, iako je to možda jedini pravi put koji nas donekle može dovesti do kakvog – takvog mira, i na pojedinačnom, kao i na kolektivnom nivou i oko te istine trebali bi se složiti svi pošteni vjernici svih religija, novodobni spiritualni tragaoci, ali i ateisti i humanisti. Znači li to da treba redefinirati izvorno krsćanstvo, izvući jednu staru i nikad do kraja realiziranu ideju, iako znamo kakve su sve krvoločne zločine tijekom povijesti upravo kršćani počinili nad svojim bližnjima ? Donekle je rečenica parafrazirana, ako ste primjetili, u staroj i svima poznatoj verziji rečeno je " Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samog ", dok nova verzija ipak tezi ka tome da bude realističnija i prvo kaže " Ljubi sebe ", jer ne mozemo ljubiti druge, ako prvo nismo naučili voljeti sebe – to je energetski nemoguće !

Onaj koji uspije duboko u sebi oživjeti ovu istinu i da je praktično primjeni u svakom trenutku svog života, tome ne treba nikakva molitva, ni sveti sakramenti, ni mantranje, ni meditacija, taj ne mora odlaziti ni u crkvu, ni biti kršten, niti se mora klanjati bilo kojem vjerskom učitelju i davati mu novac za kojekakve propovjedi, samo je dovoljno da praktično živi ideju ljubavi. A to je najteže. Puno je lakše platiti nekoliko stotina eura za kojekakve inicijacije, intenzive prosvjetljenja, otići svake nedelje na misu i ubaciti milodar popu u kesu sa licemjernim ponosom " pravovjernog pravednika ", sve je to mnogo jednostavnije, nego suočenje sa činjenicom da su naša bića puna nesklada, neljubavi i nesigurnosti - i sa vjerom i bez nje ! A toliko je novaca uludo potrošeno, toliko energije bačeno, izgradjene su goleme katedrale, raskošni hramovi, dogme i doktrine – i sve je to samo prazna forma bez sadržaja, koji je ostao duboko skriven i nikada do kraja proživljen !

Tu ćemo se neminovno suočiti sa činjenicom da je jedna od glavnih čovjekovih osobina upravo sadržana u sposobnosti da uzvišene i lijepe ideje uprlja sa nedostojnim djelima, kao napr. ideju komunizma. Nema ničeg lošeg u ideji da bi svi ljudi trebali biti siti i jednakopravni, no pogledajte kakva je bijedna farsa tokom povijesti iz toga proizašla ! Sve one Staljinove ubojice i uniformirani poltroni, a u našim krajevima udbaški moćnici i neuništivi konvertiti, koji se nikad nisu stvarno reformirali, samo su mjenjali skraćenice u nazivima stranki kroz koje su prolazili i koje su osnivali, dakle, baš je njih bilo briga za uzvišenu ideju o ljudskoj jednakosti i pravdi na zemlji !

Najkorisnija vjera i ideologija za čovjeka trebala bi biti praktično primjenjena ljubav, no kako tu energiju probuditi u svijetu, gdje nitko nikome ne vjeruje, te se svi čitavog života borimo jedni protiv drugih, grabeći i kandžama i kljovama i škrgama i noktima svoj komadić zemlje i kruha, a pri tom smo izgradili i kulturu i civilizaciju, istovremeno se napajamo sa dubokim, filozofskim mislima, da bi već u slijedećem trenutku zarežali kao psi, kad nam je ugrožen teritorij, kad nas napadne konkurencija, ili smo gladni i bez novaca – tu će onda svaka " new age " smicalica začas ustuknuti, kao što su nebrojeno puta u povijesti mnoge uzvišene ideje ustuknule pred gladnom i zaslijepljenom gomilom, koju su vodili pokvareni i manipulativni vladari.

Kako probuditi energiju ljubavi u svijetu tame, ratova, bolesti i materijalizma ? To bi trebao biti pojedinačni i osobni zadatak svakoga od nas i naprosto nema univerzalnih rješenja ! Bitno je samo zanemariti formu i skoncentrirati se na sadržaj, a sadržaj svake prave duhovnosti uvijek je vrlo jednostavan – to je ljubav prema sebi, bližnjima, planeti i svim živim bićima. To drugim riječima znači da odmah trebamo prestati mrziti sebe, mrziti svoje neprijatelje, trebamo prestati tračati i lagati, zavidjeti bližnjima na onome što imaju, pa onda prestati osjećati emocije poput straha, ljubomore, nemira, što opet znači da trebamo prvo sebi priznati da sve te sadržaje nosimo iznutra.

Težak zadatak, zar ne ? Evo primjera – pomislite na osobu, koje vas je povrijedila, vizualizirajte svog neprijatelja – i šta pri tom osjećate ? Gledate tu osobu pred sobom, na unutrašnjem ekranu svoga bića – možete li joj oprostiti ? Poželjeti joj sreću, dug život i da zaboravite staru zamjerku ? Eto, mnogima će puno lakše biti prestati jesti meso i da se odreknu i sexa i alkohola, te da svaki dan maltretiraju sebe sa bezbroj puta ponovljenim molitvama, nego da oproste svom neprijatelju, pa da ga onda još i zavole – i okrenu drugi obraz ! Možete li zamisliti sebe kako volite svoje neprijatelje i okrećete im drugi obraz ? Gadjate ih kruhom, dok oni vas gadjaju kamenjem ?

Zašto nam već tisućama godina bulazne o nečemu, što je za prosječnog čovjeka posve nemoguće – da oprosti svojim neprijateljima, a pri tom nas još nitko konkretno ne uči kako to napraviti ? I gdje su praktična rješenja, upute, tehnike ? Na sva ta ključna pitanja odgovore nisu dale ni tradicionalne religije, ni novodobni pokreti. I vjerujte mi, možete do smrti moliti očenaš, mantrati i meditirati, vizualizirati andjele i slično, no u trenutku kada bude trebalo oprostiti osobi koja vas je povrijedila i koju iskreno mrzite, sve će to pasti u vodu – mržnja će i dalje biti prisutna. Recimo da ste je osvijestili – što napraviti sa tom emocijom ? Moguće je samo jedno – oprostiti sebi ! I to nas nitko ne uči, na žalost, da trebamo prvo sebi oprostiti sve svoje zablude, gluposti, poroke, sve ono, čega se stidimo i što ne volimo kod sebe. Nije li ono, što zovemo " neprijateljem " samo ogledalo, koje nam pokazuje zrcalnu sliku vlastitog neosviještenog " demona " ?

Da bismo uopće oprostili bilo šta bilo kome drugome, potrebno je prvo oprostiti sebi i prihvatiti sebe u potpunosti ! Znači, svijet vas uopće ne mora voljeti, ne moraju vas ni shvaćati, ni prihvaćati, no vi morate voljeti to sto jeste, uprkos svemu i morate i dalje hodati ovim svijetom, svidjelo se to vašim neprijateljima ili ne. Neće se desiti velika čuda, ni prosvjetljenja – neće biti bombastičnih uspjeha, a i raj je vrlo upitan, tko zna šta nas čeka poslije smrti i besmisleno je o tome uopće razmišljati. Samo je bitno da će duhovne iluzije jedna po jedna otpadati sa našeg bića i lažno svjetlo će ustuknuti pred dubljim istinama duše. Proces čišćenja može trajati mjesecima, pa i godinama – i nijedan guru, svećenik, učitelj, niti astrolog neće moći ponijeti na svojim ledjima teret vašeg iskustva – rješite se " duhovnjaka " i " duhovnosti ", to vam samo oduzima energiju ! Ali, uz pravi trud i malo po malo, u tami će se početi nazirati oblici, izranjati će ideje, slike, vizije...

Kad otpadnu sve iluzije kao lažni sjaj, iza njih polako dolaze vizije, koje su izraz naše istinske suštine. Sa iluzijama će otpasti i krivi ljudi, štetne navike i mučne situacije. Sa vizijama će dolaziti nova, zdravija i uzemljenija rješenja. Možda Uran u Ribama na duhovnom planu donosi upravo to – globalno odumiranje svih iluzija, da bi se iza njih ukazala nepoznata zemlja u nastajanju – ionako nemamo šta izgubiti, samo nam se može dogoditi da pronadjemo i zavolimo sebe. A na tom putu je posve svejedno hoće li se to zvati " new age " ili nekako drugačije, jer će se i novo i staro sastati u sintezi, koja bi trebala svima nama donijeti spasenje i oslobodjenje.

Krešimira Gojanović

www.myexercises.mojblog.hr