Autor Miroslav Ambruš-Kiš | Ženeva
http://www.vecernji.hr/newsroom/zanimljivosti/3165570/index.do
| Koga odmah ne odbije obrazloženje da ALICE istražuje kvark-muonsku plazmu, otkrit će da je riječ o pokusu neobično široke slobode i još zanimljivije postavljenih znanstvenih ciljeva |
| U petak navečer iz Europskog centra za nuklearna istraživanja došla je nova vijest. Danas ovdje stvari dalje napreduju. Uspjeli smo da oba snopa zajedno kruže u LHC-u bez zastoja punih pola sata piše nam u petak kasno navečer dr. Daniel Denegri, koji je posljednjih 25 godina života dane i noći provodio gradeći uređaje i pripremajući u Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja kraj Ženeve nove izazove tehnici i ljudskoj radoznalosti. Daniel Denegri odmah kaže da se, unatoč tome uspjehu, u kojemu su se dva protonska snopa mimoilazila, zrake još neko vrijeme neće sudarati. Hrvati dobro raspoređeni Hrvatskih je znanstvenika, prema brojnosti ostalih zemalja u CERN-u, razmjerno malo, ali se može reći da su dobro raspoređeni i da se još bolje drže. Kad god imaju priliku, posebno veterani među njima, rado se nađu na ručku u restoranu instituta. Nadareni fizičari koji u CERN-u rade svoj doktorat uvijek se rado s njima druže, jer su iznimno neposredni, nimalo ne škrtare sa znanjem. Osim toga, pružaju znatno širi pogled kako na sve što se istražuje u CERN-u, tako i na svijet fizike, koji mladi znanstvenici, zaneseni svojim projektima, i ne mogu obuhvatiti s korijenima duboko u Hrvatskoj, rodbini, znanstvenoj politici na koju su se navikli, a ne bi se reklo da su u njoj iste perspektive kao u svijetu...  U kontrolnoj sobi ALICE-a prvi su zabilježili prolaz prvog snopa Jedan od svjetskih ljudi i autoriteta u CERN-u je i dr. Guy Paić, redoviti profesor fizike koji drži katedru na Nacionalnom sveučilištu u Ciudad de Méxicu. Svečano puštanje prve protonske zrake u srijedu 10. rujna u Velikom sudaraču hadrona (LHC) bila je iznimna prilika da se s njime susretnemo. Nije nam dopustio da prebiremo po pogledu na svijet znanosti iz perspektive njegova bogatog iskustva, nego nas je kao kakav stari majstor, kao kakve šegrte, radije pozvao da pogledamo što je on izgradio i što očekuje od pokusa ALICE. Naš je detektor i pokus posve drukčiji od onoga što rade dva najpoznatija detektora na LHC-u. Sudionici kooperacije ATLAS i CMS imaju strogu zadaću da unutar standardne fizikalne teorije čestica registriraju danas pretpostavljene čestice i pojave poput Higgsova bozona i izmjere ih. Mi nemamo tako strogu obvezu prema kojoj bi se mjerio naš uspjeh. Nama je uspjeh zajamčen, jer istražujemo i mjerimo potpuno nepoznato područje koje je dokazano da postoji, ali nije istraženo objašnjava dr. Guy Paić. Kuhanje atomskih jezgri ALICE je, kao i u mnogim drugim pokusima, spretno skovana kratica od izraza "A Large Ion Collider Experiment", pokus sudaranja teških iona. U istoj magnetnoj pothlađenoj cijevi kroz koju se iz suprotnih smjerova ispaljuju protonski snopovi za ALICE će se ubrzavati i ispaljivati jezgre teških elemenata poput olova. Energija koja će nastati pri srazu tih jezgra od neutrona i protona, pri temperaturama i 100.000 puta većima nego u jezgri Sunca, stvorit će plašt plazme od kvarkova i gluona. Osim tri poznata agregatna stanja materije, krutog, tekućeg i plinovitog, plazma je četvrto agregatno stanje karakteristično za rano stanje svemira u kojemu se još nisu formirale ni jezgre atoma kemijskih elemenata kakve danas poznajemo u Mendeljejevoj tablici. To stanje tvari može nam pružiti uvide u različita energetska stanja tvari, a ono što izmjerimo moglo bi biti najbrže primijenjeno znanje u nekoj od modernih tehničkih znanosti. |
bglavac
edin.kecanovic
