Kako je propao projekt Bosanska dolina piramida
Piše: Emir Imamović Pirke
SARAJEVO - Kako se vrijeme mijenja. Gotovo do jučer bila bi to vijest za naslovnice strane novina i za prve minute dnevnika: član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić i Mirsad Kebo, potpredsjednik Federacije BiH primili su u odvojenim, ali jednako službenim posjetama, Semira Osmanagića samoproglašenog samopronalazača bosanskih piramida.
A danas...
Nađe se, naravno, poneki pobornik teze da je u malom gradu pored Sarajeva postojala civilizacija stara koliko ljudski rod i još barem 1000 godina više, ali je puno, puno više onih što se smiju samo da ne bi plakali od muke. Pa kukaju na internetskim forumima:
- Hare u arheološkom parku Bosanske piramide Sunca ili u prijevodu Alisa u zemlji čudesa...
A gotovo do jučer, rekosmo li već, bilo je sasvim drugačije.
Travanj te 2005. godine bio je, kako se to kaže, u skladu sa prosjekom, to je proljeće izgledalo onako kako proljeća trebaju izgledati. Semiru Osmanagiću šešir je štitio glavu od sunca, obod mu je bacao sjenu do pola nosa, pa je širom otvorenih očiju mogao vidjeti da je jedno bosansko brdo ustvari piramida stara barem 12 ako ne i čitav 27 tisuća godina, pa onda sve to na licu mjesta i dokazati metodom nepoznatoj modernoj i svakoj drugoj znanosti: otvaranjem knjige!
Na internet stranici www.alternativnahistorija.ba postoji i pisani trag o travanjskom danu u kojem je jedan arheolog amater, nekad stanovnik Visokog, potom uspješni američki biznismen vidio ono što nitko prije - sada je već jasno - i nitko poslije njega neće vidjeti.
Kako je sve počelo
- Posjetio sam visočki Zavičajni muzej s prijateljima Jovom i Bojanom. Nakon toplog prijema u Muzeju, direktor prof. Senad Hodović nas je odveo na vrh obližnjeg brda Visočice. Tu su ostaci kamenih zidina srednjevojekovnog grada Visoki. Prof. Hodović je zaljubljenik historije srednjevojekovne Bosne. Zaneseno nam je govorio o tri kraljevska stolna mjesta u vidokrugu Visočice. Usput je pomenuo da je Visočica interesantan prirodni fenomen piramidalnog oblika.
Ta usputna primjedba privukla je moju pažnju. Priroda rijetko oblikuje brda u pravilne geometrijske oblike. Bez obzira na to što je Visočica 700 metara visoka, nisam odbacio mogućnost da je riječ o radu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo sam pronalazio argumente u prilog ideji da je ovdje riječ o fenomenu koji zaslužuje da bude ispitan. Nakon silaska s vrha Visočice, posmatram sjevernu stranu.
Kažem prof. Hodoviću da me neodoljivo podsjeća na meksičke piramide. Odlazim u auto i uzimam knjigu „Civilizacije prije početka zvanične historije”. Iz prve okrećem 108. stranicu. Na njoj je fotografija meksičke piramide. Okrećem se prema Visočici. Pokazujem Hodoviću:
- Profesore, evo ovdje je dizajn piramide!
Tako je, eto, pisao Indiana Jones iz naše mahale. Tako je, kako će kasnije objaviti sarajevske novine, počela potraga za dokazima da su u Bosni i Hercegovini živjela inteligentna bića.
Gotovo 14 godina ranije, 24. lipnja 1981. godine, bio je, pravi ljetni dan... Plavo nebo, sunce što prži i usijani kamen. Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović u kasno popodne vidjeli su Majku Božju na brdu Crnica iznad Međugorja.
Tajne frekvencije i visoki C
To šestero djece i danas su poznati kao vidioci i vidjelice, Crnica je postala Brdo ukazanja, a Međugorje bogati turistički grad kojeg je u prve dvije decenije od navodna ukazanja posjetilo 22 milijuna ljudi!
Međugorsko čudo bilo je jedan od „najčvršćih“ argumenata piramidalnih vjernika. Kada bi ostali bez odgovora na znanstvene tvrdnje da je Piramida sunca, bila, jest i ostat će, samo brdo Visočica, sjetili bi se Međugorja. I nije pomagalo objašnjavanje da ljudi u Međugorje idu s nadom i vjerom i da znaju kako su šanse da se i njima nešto ukaže, ravne šansama da u Bosni postoje piramide. Odnosno, da kada čovjek, stranac, turist dođe na piramidu on očekuje objekt čvrste gradnje, oblikom sličan onima iz Egipta ili Meksika, a ne nadu i vjeru da brdo nije brdo, već piramida. I to najveća i najstarija!
Bilo bi neke ljudske, Božje, kakve god pravde u tome da je piramidalna bosanska histerija prestala jednog nedjeljnog popodneva, dok je u programu sarajevskog Radija M Semir Osmanagić objašnjavao da su prastanovnici pra-Bosne svoje piramide - u međuvremenu ih je „našao“ pet ili šest - otpjevali.
Podsjetio je tada Osmanagić kako visoki C opernih pjevača i pjevačica može razbiti čašu, pa dodao kako je modificiranjem tona čašu moguće pomaknuti umjesto rasprsnuti i upitao Sarajevo, svijet i poneku nestalu civilizaciju, nisu li možda prastanovnici pra-Bosne znali tajne frekvencije. Ali, histerija tada nije prestala.
No, piramide su, barem kao nacionalni projekt na kojem se mjerio bosanskohercegovački i bošnjački patritozam, jednostavno, nestale onako kako su i nađene. Preko noći. Preko dana zapravo. Samo se ne zna kojeg.
Kraj kolovoza ove 2008. nije izgledao onako kako kolovoz izgledati treba. Nad Sarajevom kao da su ležali sivi, teški oblaci, magla bi padala tek što bi se podigla... Bilo je hladno kao pred zimu. Ništa, međutim, nije smetalo sudionicima Prve međunarodne konferencije Bosanska dolina piramida, onima koje je Osmanagić nazvao svjetskim stručnjacima s kojima treba potvrdit njihovo postojanje.
Međunarodna konferencija
U šarolikoj družini statusom se izdvajao Ivan Šimatović, hrvatski ufolog - što se, valjda, prevodi kao letećotanjuričar. Nedostajao je Davor Domazet Lošo da kaže poneku o armagedonu u Rijeci i ulozi piramida u najnovijem svjetskom poretku i šire. Polaznici su morali primijetiti barem dvije važne stvari na prvoj, jedinoj i, nadati se, posljednjoj konferenciji posvećenoj dokazivanju teze da je jedno brdo piramida.
Uz Osmanagića su, nema tome više od godine, bili svi koji su u političkom i javnom životu računali na bošnjačku podršku: recimo, predsjednik SDA Sulejman Tihić, poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa efendija Cerić, bivši Visoki predstavnik EU za BiH Christian Schwarz-Schilling... I kao bonus: Mirko Filipović, Cro Cop osobno, glavom i šakama, i bez nekog razloga.
A ostali su uz Osmanagića, eto, lider Stranke za BiH, čiji je poraz na posljednjim lokalnim izborima bio naprosto raskošan, te nositelj najbesmislenije funkcije u BiH, potpredsjednik njene veće regije. I da, SDA-ov ekspert za promet i brzo završavanje fakulteta Šemso Tucaković koji je na konferenciji osuđivao vlast kojoj pripada, jer se „stavila u službu oponenata“!?
Kristalna lubanja kao dokaz
S druge strane, eto prije samo tri godine, vojska je ljudi vjerovala kako Bosna ima najmanje jednu, a najviše bogzna koliko piramida izgrađenih rukama predaka. Svi ti hramovi nejasne uloge, postali su, do Prve konferencije Bosanska dolina piramida, „djelo prirode, čija zapanjujuća perfekcija navodi na pomisao da je bilo ljudske intervencije“!?
Ništa nije slučajno, parafrazirajmo Osmanagića, pa tako ni djelo ljudskih ruku nije samo od sebe završilo kao prirodna tvorevina. Donosena je kristalna lubanja da se provjeri njena interakcijska energetska veza s piramidama; kopalo se čas tamo, čas ovamo; bunar izgrađen u doba srednjovjekovne utvrde Visoki proglašen je dimnjakom piramide; natpis Rasim - što je često ime među Bošnjacima - na nekakvu kamenu, postao je dokaz „protopisma“, čak je i Indiana Jones iz Visokog na sarajevskom fakultetu političkih znanosti podnio zahtjev za obranu doktorata o Majanskoj civilizaciji... Uloženo je, sve u svemu, toliko novca, energije i vremena, da je Bosna mogla dobiti svoju, prvu, pravu, novoizgrađenu piramidu. Istina, nepoznate namjene.
Zlobnici bi sada mogli reći kako je proglašavanje jedne čaršije dolinom piramida, najduži vic o glupim Bosancima. Naravno, pretjerali bi.Tajna male zemlje za velike ludorije je, međutim, u omjeru: godinama su znanstvenici proglašavani budalama jer ne vide kako su sva naša brda velebne piramide, dok je onaj koji je pisao o tome kako je Hitler preživio Drugi svjetski rat, pred kamerama i o državnim parama kopao brdo da nađe piramidu, praćen poklonicima kao da je sam Harrison Ford, pardon - Indiana Jones.
Još je uvijek moguće pronaći one što vjeruju u piramide; one što će vam, kada se recimo pozovete na Zahi Hawassa - generalnog tajnika egipatskog Vijeća za starine, i njegovu izjavu da je potraga za piramidama u BiH naprosto glupost, reći da ipak odete u Visoko i pogledate. Da vidite Hotel Piramida sunca, pojedete trokutastu pizzu i uporedite je s Visočicom. Pa onda zaključite. Ili će vas ispod glasa pitati što bi bilo s Međugorjem da su tamo govorili kako su neka djeca vidjela tko zna što, a ne Gospu; bi li malo hercegovačko mjesto imalo bogataša po metru kvadratnom koliko ostatak BiH ima siromaha?
Tražili su i Troju
Očaj je pogonsko gorivo lakovjernih. Semir Osmanagić s tim, onakav kakav je, nije računo. On je zbilja tražio piramidu. I još je uvijek traži. Ostali priučeni arheolozi su, mahom, iskopavali - a neki to još uvijek rade - razlog da im se u životu počne događati nešto bolje i korisnije od povoljnih biometeoroloških prilika.
Svijet je u Bosni navikao da normalnim, ovozemaljskim obećanjima ne vjeruje. Pokušajte im, ako vas put nanese ili ako imate dvojno državljanstvo, bez šešira na glavi reći da će jednog dana imatu auto cestu, da će putovati bez viza i da će doći vrijeme kada rješenje o mirovini neće biti pismena naredba za gladovanje.
A onda stavite šešir, pokažite obližnje brdo i pitajte što bi bilo da je ono, recimo, prapovijesni šoping centar, možda stariji od samog svijeta, kojeg samo treba iskopati pa će u njega pohrliti milijuni turista s kreditnim karticama koje nisu blokirane... Nema potrebe da vam bude neugodno: jedan je u Hercegovini tražio Troju, drugi u Bosni piramide, pa zašto ne pokušati? Broj očajnih se u BiH još uvijek mjeri milijunima. A broj piramida samo - nulama.
A danas...
Nađe se, naravno, poneki pobornik teze da je u malom gradu pored Sarajeva postojala civilizacija stara koliko ljudski rod i još barem 1000 godina više, ali je puno, puno više onih što se smiju samo da ne bi plakali od muke. Pa kukaju na internetskim forumima:
- Hare u arheološkom parku Bosanske piramide Sunca ili u prijevodu Alisa u zemlji čudesa...
A gotovo do jučer, rekosmo li već, bilo je sasvim drugačije.
Travanj te 2005. godine bio je, kako se to kaže, u skladu sa prosjekom, to je proljeće izgledalo onako kako proljeća trebaju izgledati. Semiru Osmanagiću šešir je štitio glavu od sunca, obod mu je bacao sjenu do pola nosa, pa je širom otvorenih očiju mogao vidjeti da je jedno bosansko brdo ustvari piramida stara barem 12 ako ne i čitav 27 tisuća godina, pa onda sve to na licu mjesta i dokazati metodom nepoznatoj modernoj i svakoj drugoj znanosti: otvaranjem knjige!
Na internet stranici www.alternativnahistorija.ba postoji i pisani trag o travanjskom danu u kojem je jedan arheolog amater, nekad stanovnik Visokog, potom uspješni američki biznismen vidio ono što nitko prije - sada je već jasno - i nitko poslije njega neće vidjeti.
Kako je sve počelo
- Posjetio sam visočki Zavičajni muzej s prijateljima Jovom i Bojanom. Nakon toplog prijema u Muzeju, direktor prof. Senad Hodović nas je odveo na vrh obližnjeg brda Visočice. Tu su ostaci kamenih zidina srednjevojekovnog grada Visoki. Prof. Hodović je zaljubljenik historije srednjevojekovne Bosne. Zaneseno nam je govorio o tri kraljevska stolna mjesta u vidokrugu Visočice. Usput je pomenuo da je Visočica interesantan prirodni fenomen piramidalnog oblika.
Ta usputna primjedba privukla je moju pažnju. Priroda rijetko oblikuje brda u pravilne geometrijske oblike. Bez obzira na to što je Visočica 700 metara visoka, nisam odbacio mogućnost da je riječ o radu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo sam pronalazio argumente u prilog ideji da je ovdje riječ o fenomenu koji zaslužuje da bude ispitan. Nakon silaska s vrha Visočice, posmatram sjevernu stranu.
Kažem prof. Hodoviću da me neodoljivo podsjeća na meksičke piramide. Odlazim u auto i uzimam knjigu „Civilizacije prije početka zvanične historije”. Iz prve okrećem 108. stranicu. Na njoj je fotografija meksičke piramide. Okrećem se prema Visočici. Pokazujem Hodoviću: - Profesore, evo ovdje je dizajn piramide!
Tako je, eto, pisao Indiana Jones iz naše mahale. Tako je, kako će kasnije objaviti sarajevske novine, počela potraga za dokazima da su u Bosni i Hercegovini živjela inteligentna bića.
Gotovo 14 godina ranije, 24. lipnja 1981. godine, bio je, pravi ljetni dan... Plavo nebo, sunce što prži i usijani kamen. Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović u kasno popodne vidjeli su Majku Božju na brdu Crnica iznad Međugorja.
Tajne frekvencije i visoki C
To šestero djece i danas su poznati kao vidioci i vidjelice, Crnica je postala Brdo ukazanja, a Međugorje bogati turistički grad kojeg je u prve dvije decenije od navodna ukazanja posjetilo 22 milijuna ljudi!
Međugorsko čudo bilo je jedan od „najčvršćih“ argumenata piramidalnih vjernika. Kada bi ostali bez odgovora na znanstvene tvrdnje da je Piramida sunca, bila, jest i ostat će, samo brdo Visočica, sjetili bi se Međugorja. I nije pomagalo objašnjavanje da ljudi u Međugorje idu s nadom i vjerom i da znaju kako su šanse da se i njima nešto ukaže, ravne šansama da u Bosni postoje piramide. Odnosno, da kada čovjek, stranac, turist dođe na piramidu on očekuje objekt čvrste gradnje, oblikom sličan onima iz Egipta ili Meksika, a ne nadu i vjeru da brdo nije brdo, već piramida. I to najveća i najstarija!
Bilo bi neke ljudske, Božje, kakve god pravde u tome da je piramidalna bosanska histerija prestala jednog nedjeljnog popodneva, dok je u programu sarajevskog Radija M Semir Osmanagić objašnjavao da su prastanovnici pra-Bosne svoje piramide - u međuvremenu ih je „našao“ pet ili šest - otpjevali. Podsjetio je tada Osmanagić kako visoki C opernih pjevača i pjevačica može razbiti čašu, pa dodao kako je modificiranjem tona čašu moguće pomaknuti umjesto rasprsnuti i upitao Sarajevo, svijet i poneku nestalu civilizaciju, nisu li možda prastanovnici pra-Bosne znali tajne frekvencije. Ali, histerija tada nije prestala.
No, piramide su, barem kao nacionalni projekt na kojem se mjerio bosanskohercegovački i bošnjački patritozam, jednostavno, nestale onako kako su i nađene. Preko noći. Preko dana zapravo. Samo se ne zna kojeg.
Kraj kolovoza ove 2008. nije izgledao onako kako kolovoz izgledati treba. Nad Sarajevom kao da su ležali sivi, teški oblaci, magla bi padala tek što bi se podigla... Bilo je hladno kao pred zimu. Ništa, međutim, nije smetalo sudionicima Prve međunarodne konferencije Bosanska dolina piramida, onima koje je Osmanagić nazvao svjetskim stručnjacima s kojima treba potvrdit njihovo postojanje.
Međunarodna konferencija
U šarolikoj družini statusom se izdvajao Ivan Šimatović, hrvatski ufolog - što se, valjda, prevodi kao letećotanjuričar. Nedostajao je Davor Domazet Lošo da kaže poneku o armagedonu u Rijeci i ulozi piramida u najnovijem svjetskom poretku i šire. Polaznici su morali primijetiti barem dvije važne stvari na prvoj, jedinoj i, nadati se, posljednjoj konferenciji posvećenoj dokazivanju teze da je jedno brdo piramida.
Uz Osmanagića su, nema tome više od godine, bili svi koji su u političkom i javnom životu računali na bošnjačku podršku: recimo, predsjednik SDA Sulejman Tihić, poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa efendija Cerić, bivši Visoki predstavnik EU za BiH Christian Schwarz-Schilling... I kao bonus: Mirko Filipović, Cro Cop osobno, glavom i šakama, i bez nekog razloga. A ostali su uz Osmanagića, eto, lider Stranke za BiH, čiji je poraz na posljednjim lokalnim izborima bio naprosto raskošan, te nositelj najbesmislenije funkcije u BiH, potpredsjednik njene veće regije. I da, SDA-ov ekspert za promet i brzo završavanje fakulteta Šemso Tucaković koji je na konferenciji osuđivao vlast kojoj pripada, jer se „stavila u službu oponenata“!?
Kristalna lubanja kao dokaz
S druge strane, eto prije samo tri godine, vojska je ljudi vjerovala kako Bosna ima najmanje jednu, a najviše bogzna koliko piramida izgrađenih rukama predaka. Svi ti hramovi nejasne uloge, postali su, do Prve konferencije Bosanska dolina piramida, „djelo prirode, čija zapanjujuća perfekcija navodi na pomisao da je bilo ljudske intervencije“!?
Ništa nije slučajno, parafrazirajmo Osmanagića, pa tako ni djelo ljudskih ruku nije samo od sebe završilo kao prirodna tvorevina. Donosena je kristalna lubanja da se provjeri njena interakcijska energetska veza s piramidama; kopalo se čas tamo, čas ovamo; bunar izgrađen u doba srednjovjekovne utvrde Visoki proglašen je dimnjakom piramide; natpis Rasim - što je često ime među Bošnjacima - na nekakvu kamenu, postao je dokaz „protopisma“, čak je i Indiana Jones iz Visokog na sarajevskom fakultetu političkih znanosti podnio zahtjev za obranu doktorata o Majanskoj civilizaciji... Uloženo je, sve u svemu, toliko novca, energije i vremena, da je Bosna mogla dobiti svoju, prvu, pravu, novoizgrađenu piramidu. Istina, nepoznate namjene.
Zlobnici bi sada mogli reći kako je proglašavanje jedne čaršije dolinom piramida, najduži vic o glupim Bosancima. Naravno, pretjerali bi.Tajna male zemlje za velike ludorije je, međutim, u omjeru: godinama su znanstvenici proglašavani budalama jer ne vide kako su sva naša brda velebne piramide, dok je onaj koji je pisao o tome kako je Hitler preživio Drugi svjetski rat, pred kamerama i o državnim parama kopao brdo da nađe piramidu, praćen poklonicima kao da je sam Harrison Ford, pardon - Indiana Jones. Još je uvijek moguće pronaći one što vjeruju u piramide; one što će vam, kada se recimo pozovete na Zahi Hawassa - generalnog tajnika egipatskog Vijeća za starine, i njegovu izjavu da je potraga za piramidama u BiH naprosto glupost, reći da ipak odete u Visoko i pogledate. Da vidite Hotel Piramida sunca, pojedete trokutastu pizzu i uporedite je s Visočicom. Pa onda zaključite. Ili će vas ispod glasa pitati što bi bilo s Međugorjem da su tamo govorili kako su neka djeca vidjela tko zna što, a ne Gospu; bi li malo hercegovačko mjesto imalo bogataša po metru kvadratnom koliko ostatak BiH ima siromaha?
Tražili su i Troju
Očaj je pogonsko gorivo lakovjernih. Semir Osmanagić s tim, onakav kakav je, nije računo. On je zbilja tražio piramidu. I još je uvijek traži. Ostali priučeni arheolozi su, mahom, iskopavali - a neki to još uvijek rade - razlog da im se u životu počne događati nešto bolje i korisnije od povoljnih biometeoroloških prilika.
Svijet je u Bosni navikao da normalnim, ovozemaljskim obećanjima ne vjeruje. Pokušajte im, ako vas put nanese ili ako imate dvojno državljanstvo, bez šešira na glavi reći da će jednog dana imatu auto cestu, da će putovati bez viza i da će doći vrijeme kada rješenje o mirovini neće biti pismena naredba za gladovanje.
A onda stavite šešir, pokažite obližnje brdo i pitajte što bi bilo da je ono, recimo, prapovijesni šoping centar, možda stariji od samog svijeta, kojeg samo treba iskopati pa će u njega pohrliti milijuni turista s kreditnim karticama koje nisu blokirane... Nema potrebe da vam bude neugodno: jedan je u Hercegovini tražio Troju, drugi u Bosni piramide, pa zašto ne pokušati? Broj očajnih se u BiH još uvijek mjeri milijunima. A broj piramida samo - nulama.
bglavac
edin.kecanovic
