Epidemija prouzročena lošim životnim navikama
Liječnici neprestano ističu da su loše životne navike u velikoj mjeri kumovale epidemiji dijabetesa. Osobito je na meti pretjerivanje u hrani, i to onoj nezdravoj, te premalo tjelesne aktivnosti, odnosno pretežno sjedilačke navike zbog kojih je sve više debelih, što je značajni okidač za dijabetes tipa 2.
Naime, čak 90 posto svih dijabetičara ima dijabetes tipa 2 odnosno rezistentan na inzulin,
|
KOMPLIKACIJE DIJABETESA |
Nakon obroka inzulin bi trebao rasti, no kod dijabetičkih bolesnika to se ne događa. Također je moguće da se razina inzulina poveća, ali su inzulinski receptori na stanicama na njega neosjetljivi i glukoza ostaje u krvi. Rezultat je povećanje razine šećera u krvi ili hiperglikemija. Razlog dijabetesa također mogu biti i neki lijekovi poput kortikosteroida ili onih s djelovanjem hormona nadbubrežne žlijezde, a javlja se i kod nekih trudnica, s tim da se nakon poroda šećer u krvi uglavnom vraća na normalnu razinu.
Dijabetes tipa 1 obično se naziva inzulinski ovisnom šećernom bolešću jer pacijenti odmah nakon postavljene dijagnoze moraju injekcijom unositi potrebnu količinu inzulina. Za razliku od tog tipa koji je zapravo autoimuna bolest pa organizam ne proizvodi inzulin, dijabetes tipa 2 naziva se inzulin neovisna bolest i nerijetko se dobro drži pod kontrolom samo pravilnom prehranom i tabletama te tjelesnom aktivnošću. Premda je to uglavnom bolest starijih, dijabetes tipa 2 sve češće pogađa mlade, a razlog je previše fast fooda, zašećerenih napitaka te, u konačnici, pretjerana tjelesna težina.
| Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest kod koje gušterača ne proizvodi inzulin ili ga ima premalo. Javlja se kod mladih ljudi prije 30. godine, i to uglavnom vrlo naglo. Simptomi: stalna žeđ i suhoća usta, jak umor, stalna glad, nagli gubitak težine, česte infekcije |
Dijabetes tipa 2 najčešće je povezan s debljinom i nedostatkom tjelovježbe. Najčešće dolazi sporo i nerijetko se dijagnosticira tek u poodmakloj fazi. Simptomi: žeđ i pojačano mokrenje, promjene na zubnome mesu, trnci u rukama i nogama, svrbež kože, loš vid |
- Dijabetes tipa 1 i 2 razlikuju se i po tome što tip 1 obično nastaje naglo, a tip 2 “vuče” se godinama prije nego što “vlasnik” shvati da nešto nije u redu - kaže prof. dr. Izet Aganović, dijabetolog iz KBC-a Zagreb. Pacijent obično odlazi liječniku zbog nekih drugih razloga, da bi se krvnom pretragom vidjelo kako je povišeni šećer uzrok nevolja. Podaci govore da oko polovice bolesnika nema nikakve simptome dijabetesa tipa 2 sve dok se ne pojave prve komplikacije.
- Nakon što se potvrdi bolest, pacijent se mora dobro educirati kako bi što bolje kontrolirao dijabetes. To znači da će morati uravnotežiti prehranu te u svoje životne navike uključiti tjelesnu aktivnost - kaže dr. Aganović. Liječnici ističu da je za više od 50 posto bolesnika to i jedini oblik liječenja jer se kod njih tako postižu normalne razine šećera u krvi. Ako to ne uspije, u liječenje se uvode tablete i injekcije inzulina. Danas su injekcije u obliku penkale, tako da je njihovo davanje vrlo jednostavno bilo na podlakticu, bedro ili trbušnu stijenku.
Dobrom regulacijom šećera u krvi izbjegavaju se akutne komplikacije poput hiperglikemije, odnosno naglog porasta šećera u krvi, zatim hipoglikemije ili pada šećera, kao i ketoacidoza, kad raste šećer a također i kiselost u organizmu, te kome zbog porasta šećera i gubitka tekućine. No puno su gore kronične komplikacije koje se razvijaju zbog sužavanja malih i velikih krvnih žila.
Ako se šećer u krvi ne uspije regulirati prehranom, mora se primijeniti terapija inzulinom
Tako mikroangiopatske promjene zahvaćaju male krvne žile bubrega, mrežnice oka i živaca, a makroangiopatske promjene krvne žile srca i mozga. Ako se simptomi ne liječe, to za pacijenta može biti pogubno jer će doći do zatajenja rada bubrega te sljepoće zbog propasti retine, a dijabetičke neuropatije zbog kojih su oštećeni živci razlog su amputacija. Neregulirani šećer može biti i razlog impotencije kod dijabetičara.
bglavac
edin.kecanovic
