DA  LI  SU  PATNJE  ŽIVOTINJA  KARMA ? 

 

           Hans  Wittendorff 

 

 

Jedan čitatelj pita: Prema Martinusu „nitko ne može nepravedno patiti“. Kako je moguće da domaće životinje, kao što su svinje, krave i kokoši trpe tako strašnu sudbinu, koju im mi nanosimo zbog proizvodnje mesa? Teško je vjerovati da one mogu napredovati u tako neprirodnim životnim uslovima, vezane ili u kavezima. Zar one kao „biljojedi“ ne bi trebale imati nešto bolju karmu?

 

      Odgovor:  Da bi to mogli razumjeti moramo se uzdići na mnogo više gledište od uobičajenog. Mi te životinje vidimo samo kao krave, svinje ili kokoši, no trebamo ih pokušati vidjeti kao duhovna bića  koja su doživjela bezbrojne inkarnacije, sve od biljnog carstva, preko biljaka mesojeda do nižih oblika životinja i kroz stupnjeve razvoja predatora kao i plijena za druge životinje, sve dok sada nisu postale sisavci. No da li želimo da one ostanu tu gdje jesu čitavu vječnost? Ne, Božje stvaralačko djelo ima sa njima sasvim druge namjere.

 

      U knjizi Vječna slika svijeta, 4.dio, pasus 38.2 Martinus piše: „Na životinjskom stupnju razvoja one neko vrijeme trebaju živjeti od biljne hrane, a neko vrijeme od životinjske hrane. Mi smo te dvije vrste bića odgovarajuće nazvali „biljojedi“ i „mesojedi“. Neko biće prolazi kroz ta dva oblika prehrane zbog njegove sudbine u prethodnoj evolucijskoj epohi i to je nešto što je neophodno u životinjskoj, ubilačkoj epohi tog bića. To jednostavno znači da će biljojedi kasnije postati mesojedi, a mesojedi će kasnije postati biljojedi. Te dvije prehrambene epohe uravnotežuju se ili dolaze do kraja u dijelu životinjskog carstva u kojem bića postaju nedovršeni ljudi“.

 

      Time Martinus ističe da se životinje – kao i mi sami – nalaze na vrlo dugom putovanju kroz „carstva“, koja zapravo predstavljaju stupnjeve svijesti.

 

      No da li karma predstavlja pokretačku silu tog putovanja? U odgovoru na to Martinus piše: „Da, sve je karma, ne može se ništa dogoditi što nije karma. U tom slučaju netko bi se mogao zapitati kakvu su si to karmu životinje stvorile. Sigurno je da biljojedi nisu stvorili nikakvu karmu. Odgovor na to je da ipak jesu, ali tada trebamo baciti pogled u prethodnu spiralu. U svakoj spirali postoji višak karme koju bića nisu uspjela otplatiti jer dobivaju ono što se naziva „oprost grijeha“. Kada dođemo do stupnja kada više ne možemo griješiti, kada više ne činimo „grijehe“, dobivamo oprost. Karma još uvijek postoji, ali nam se više ne vraća. Da bi se bića mogla ponovno pokrenuti u novoj spirali, da bi na primjer biljke mogle doživjeti sudbinu koju imaju u novoj spirali, one moraju imati neku karmu i one dobivaju tu karmu iz prethodne spirale. To nije neka naročito velika karmička patnja, ali to je dovoljno da se one mogu pokrenuti u novoj spirali. Da to nije tako, ne bi se mogla stvoriti svijest i bića se ne bi mogla ponovno pokrenuti u novoj spirali“.

 

(Citat je iz  Martinus odgovara na pitanja  iz engleskog izdanja Kozmosa br. 4, 1983).

 

 Preveo: AB

 

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (17.01.2010.)