DA LI JE OPASNO BITI DOBAR ?
( Ole Pullar Saxe )

 «Mi samo trebamo biti dobri jedni prema drugima» - to je izjava koju je Martinus često izgovarao i koje se naročito dobro sjećam.

Upravo taj stav prožima atmosferu u Martinusovom centru u Klintu i u studijskim grupama širom svijeta. Tu se ljudi okupljaju sa istim čežnjama i pogledom na život, a ljubav prema bližnjem i tolerancija su najvažnije smjernice.

Kao kontrast izazovima i sukobima svakodnevnog života predivno je provesti nekoliko tjedana sa istomišljenicima, koji kao po dogovoru nastoje biti obzirni i od pomoći jedni drugima.

U svojim djelima Martinus tako jasno opisuje način postojanja u budućnosti. Mi se možda po tom pitanju ponekad previše žurimo i zaboravljamo gdje zapravo pripadamo.

Rezultati novih istraživanja potvrđuju da je vrlo opasno biti previše «dobar».

Psihosomatska medicina ili psihoneuroimunološka istraživanja, da budemo precizniji, pokazala su zastrašujuću vezu između naročitog oblika osobnosti i raka.

Već smo čuli o A vrsti ponašanja : takmičarsko, velika želja za postignućima, cinično, sumnjičavo ponašanje, kao i najopasniji oblik ponašanja, naime neprijateljsko ponašanje, pokazalo se da dovodi ljude do velikog rizika od srčanih bolesti i krvožilnih poremećaja.

Profesor Redford Williams preporučio je program vježbanja za te pacijente gdje su najvažniji elementi tolerancija i opraštanje.

No, pored A i B tipa (zdravi, opušteni kontrast A tipu) pronađena je i C-osobnost koju karakterizira sljedeće : potiskivanje osjećaja, nedostatak prirodnog načina izražavanja snažnih osjećaja, nemogućnost nošenja sa stresnim sukobima što dovodi do osjećaja beznadežnosti i bespomoćnosti, sklonost ka depresiji popraćena klonulošću duhom umjesto borbenim duhom. To su ljudi koji uvijek nude svoju pomoć, koji ne znaju reći ne i zbog toga često završe osjećajući se kao mučenici ili žrtve. Ovdje je najopasniji osjećaj ogorčenosti, koji je zapravo potisnuta ljutnja, za koji se pokazalo da ima katastrofalan učinak na imunološki sustav, što dovodi do povećanog rizika obolijevanja od raka i sličnih kroničnih bolesti.

Najkontroverznija istraživanja bila su dva tzv. dalekovidna istraživanja iz Jugoslavije (Grossarth-Matićek, 1985) i Heidelbeg (Grossarth-Matićek i Eysenck, 1988), gdje su oni pratili grupe zdravih ljudi kako bi vidjeli koje će vrste bolesti oni kasnije razviti.

Grupe, koje su se zajedno sastojale od preko 2000 ljudi sa prosjekom godina između 50 i 60, bile su proučene 10 godina kasnije i raspodjela bolesti pokazala je zapanjujuću podudarnost sa tipovima osobnosti.

Treće istraživanje (Grossarth-Matićek i Eysenck, 1990) pokazalo je da rizik od bolesti dramatično opada kada se ukloni stres.

Dakle, moguće je nešto napraviti po tom pitanju i promijeniti svoje ponašanje.

Dakle, istraživanje ukazuje na jasnu vezu između tipa C i raka, a to su, prema mojem mišljenju, već naslućivali brojni doktori, psiholozi i naturopati iz svojeg kliničkog iskustva.

Naša životna snaga, a time i učinkovitost našeg imunološkog sustava ovisi o našoj životnoj radosti i energiji.

Najljepši rezultat sastojao se u tome da kada je eksperimantalna grupa iz C-kategorije prošla kroz psihoterapiju dubokih uvida, primjetno se smanjio njhov stupanj rizika da će dobiti rak. Prema tome, ove vrste osobnosti nisu genetički određene, već su to naprotiv naučeni obrasci ponašanja koji se putem uvida i vježbanja mogu promijeniti.

Ova istraživanja, koja pokazuju tako uvjerljive rezultate, znanstveni je svijet dočekao sa velikim skepticizmom. To je zapravo revolucionarna medicinska bomba koja bi mogla dovesti do radikalnih promjena u čitavoj praksi liječenja raka. Ona bi mogla dovesti do promjene od tehničkog, kemijskog, znanstvenog, specijalističkog stava do više preventivnog, psihološkog, holističkog modela.

Sa interesom očekujemo daljnja slična istraživanja. Ovdje je zanimljiv razvoj međunarodne baze podataka, gdje je sada moguće u jednoj minuti potražiti takva istraživanja koja su objavljena u medicinskim publikacijama.

Nedavno sam povezao svoje kućno računalo sa «Medline», medicinskom bazom podataka koja omogućava pristup 7,5 miliona medicinskih članaka i jasno sam osjetio kako je moje malo računalo postalo sinapsa (živčana veza) u rastućem živčanom sustavu Zemlje. Toj globalnoj mreži pridružuje se svaki mjesec 100 000 novih «sinapsi», tako da će se u budućnosti biti lakše povezati sa istraživačima istomišljenicima širom svijeta.

Možda je to izraz početka kozmičke svijesti Zemlje ?

Kada pogledam C-osobnost i rak na Medline, upućen sam na članke koji jasno potvrđuju prva istraživanja. Dakle, nije to baš tako jednostavno da «samo budemo dobri jedni prema drugima», već to zahtijeva dosta promišljanja i pažljive procjene. Ljubav nije «ropsko pokoravanje», kao što je Martinus opisao kopiju C-tipa, već naprotiv, intelektualizirani osjećaj.

U Livets bog 7 (pasus 2658:29) Martinus objašnjava pojam «budalasta dobrota» na sljedeći način : «Nelogičan osjećaj simpatije je istovjetan onome što smo u Livets bog (knjiga života) nazvali «budalasta dobrota». Budalasta dobrota je od velike pomoći «varalicama» ili «prevarantima» koji pretvarajući se da su siromašni, bolesni ili u potrebi, pokušavaju iskorištavati ljude sa velikim osjećajem simpatije i na taj način nepošteno ili lažno se predstavljajući pokušavaju zloupotrebiti njihovu velikodušnost.» No, takav «varalica» ili «prevarant» nije uvijek svjestan svojeg varanja.

Psihologija je dobro upoznata sa brojnim «nesvjesnim varalicama» kada prednosti bolesti, uloga žrtve i osjećaj mučeništva mogu dovesti ljude do toga da iskorištavaju velikodušne, budalasto dobre ljude C-tipa, umjesto da preuzmu aktivniju odgovornost za svoje vlastite patnje, jer je bolnički sustav do sada ohrabrivao pasivnu ulogu pacijenta, objašnjavajući da je bolest stvar slučaja i da svatko može postati žrtva.

U istom pasusu Martinus objašnjava važnost svjesnosti našeg prirodnog stupnja razvoja, da ne osjećamo veće ili manje simpatije od onoga što nam naše mogućnosti dozvoljavaju. To je možda tajna iza stresnih tipova A i C, gdje A predstavlja ljude koji se još uvijek nalaze u starim životinjskim navikama, a C je druga krajnost gdje je životinjska strana u potpunosti potisnuta u korist prinudne, neprirodne dobrote kod ljudi koji imaju utopijske zahtjeve prema samima sebi.

Te krajnosti u Jingu i Jangu, kako bi ih nazvali kinezi, imaju svoju točku ravnoteže u B-tipu, gdje postoji usklađenost između stupnja razvoja i načina ponašanja. Ovdje vidimo opuštene tipove ljudi koji ne pokušavaju biti nešto što nisu, već koji su hrabri i imaju samopouzdanja.

U Livets bog 1 (pasus 125) Martinus piše o grupi ljudi koji su otvoreni za novi impuls svijeta, ali imaju malo previše osjećaja u odnosu na inteligenciju : «S druge strane, oni lako postaju pesimisti, jer u njihovoj svijesti još uvijek postoje neki elementi slavoljublja i blaži oblici egoizma, tako da oni imaju manje ili više sebična očekivanja koja nisu uvijek ostvarena. Oni još uvijek mogu doživjeti razočaranja i ogorčenost koji u najgorem slučaju mogu dovesti do melankolije i osjećaja mučeništva sa odgovarajućim neželjenim reakcijama u njhovom fizičkom tijelu.» Ovaj opis odgovara C-tipu osobnosti, kojim u vrlo velikoj mjeri upravljaju osjećaji, no, istovremeno on ih ne može izraziti u svojim odnosima. Mi se suočavamo sa novom paradigmom – kozmičkim pogledom na život sa reinkarnacijom, karmom i perspektivom duhovnog razvoja, što će u budućnosti promijeniti kako bolnički sustav tako i psihologiju. Prije nego što se to dogodi sve se svodi na korištenje današnjih metoda, gdje je poštivanje pogleda na svijet pacijenta možda važnije od same metode.

Osnovni preduvjet da se uspostavi zdrava harmonija između tijela i duše jest da se bude vjeran svojem pravom stupnju razvoja, da se čovjek može opustiti poput B-tipa osobe i utvrditi gdje se nalazi. A-tip osobe treba napustiti stare naviknute životinjske reakcije i biti na razini putem prakticiranja ljubavi prema bližnjem u obliku povjerenja, tolerancije i opraštanja; dok C-tip osobe treba više prakticirati ljubav prema samome sebi pomoću prave dobrote, a ne pomoću nelogične, budalaste dobrote. Tu je možda potrebno određeno samopotvrđivanje u obliku «prijateljske čvrstoće», kako to naziva Martinus, koje jasno postavlja granice u odnosima sa drugim ljudima koji bi nas inače možda previše iskorištavali. Možda je tu neophodno i kontrolirano davanje oduška kako bi se bolje razumjeli vlastiti potisnuti osjećaji, no to mora biti neposredno povezano sa intelektualnim uvidom koji omogučava razumijevanje kozmičkih povezanosti što stvara pomirenje sa samim sobom koje dovodi do zadovoljavajućeg stava prema životu.

Važno je naglasiti da namjera ovih misli nije kritizirati ozbiljno bolesne ljude ili ih navesti da se osjećaju krivima. Postoje brojni različiti oblici raka i svaki od njih ima vrlo različite uzroke, no istovremeno je važno da to novo znanje postane dostupno u ispravnoj kozmičkoj perspektivi. To je naročito jasno kada svaki pokušaj ukazivanja oboljelima od raka na vlastitu odgovornost unutar službene medicine predstavlja tabu i najčešće nailazi na snažnu reakciju «opravdanog bijesa».

Kada svijet počne uviđati da odgovornost pruža slobodu i da je prednost prihvatiti punu odgovornost za vlastito zdravlje, sve više ljudi će moći ponovno uzeti svoj život u vlastite ruke.

Stari Grci su rekli : «Upoznaj samoga sebe». Možda su oni mislili da čovjek treba spoznati svoje vlastito prirodno mjesto u razvoju. Ukoliko ciljamo ili previsoko ili prenisko, stvorit ćemo si probleme. No, kasnije će nas ti problemi vratiti na pravi put, gdje ćemo imati još bolje preduvjete da volimo kako naše bližnje, tako i same sebe, kako bi ostvarili zapovijed ljubavi : «Ljubi bližnjega svog kao samoga sebe».

Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1995.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (30.04.2010.)