Tajna tibetanskih lama 

Prema shvaćanju nekih, proces starenja vezan je uz količinu teške vode, D₂O, koju unosimo u organizam. Obzirom da na svakih 6000 molekula dolazi jedna molekula teške vode, postupno se ona u našem organizmu nagomilava, mijenjajući njegovu fleksibilnost, a to bi trebao, po ovoj teoriji, biti glavni faktor starenja ljudi. Razvijen je jednostavan sustav uklanjanja teške vode iz pitke, zasnovan na primitivnoj tehnologiji tibetanskih lama, koji su na neki način znali kako na ovaj način produljiti svoj životni vijek, katkada i više decenija. Ispitivanja su pokazala da planinski led ionako sadrži 20 puta manje teške vode nego rijeke i jezera. Inicijalni pokusi na laboratorijskim životinjama pokazuju da se njihov životni vijek doista može produljiti, izbjegne li se unošenje teške vode u tijelo. Po svemu sudeći, Tibetanci su bili svjesni i vrijednosti mliječnobijele vode iz gorskih potoka, poznate kod Hunza pod imenom glacijalnog mlijeka. Kasnije će istraživanja pokazati da takova voda sadrži tzv. koloidalne minerale. 

Na Zapadu su koloidalni minerali došli u modu otkrićem žućkaste vode nađene na dnu starog, napuštenog rudnika zlata, nedaleko North Logana u saveznoj državi Utah. Tajnu su ljekovite otopine članovi indijanskog plemena Piute odali jednom traperu koji se 1925. godine odlučio skrasiti u ovoj zabiti, iskapajući pomalo preostalo zlato. Voda je sadržavala čak 84 minerala u koloidalnom stanju, koje se smatra presudnim za funkcioniranje organizma. Navodno uslijed industrijalizacije, svi ti minerali više ne dospijevaju u našu hranu prirodnim putem, kao u vremenima kada su ih u zemljište vraćali poplave i veliki šumski požari. Kronični nedostatak ovih minerala izaziva ubrzano starenje krvožilja u životinja i čovjeka, što je dokazivao jedan veterinar, nakon što je načinio autopsiju tri tisuće divljih i domaćih životinja za koje se smatralo da se hrane normalno i prirodno. Tvrdi se da ljudi jedu daleko više no što je to normalno zato da bi količinom uzete hrane nadoknadili ove rijetke koloidalne minerale koji im kronično u organizmu nedostaju. 

Zgodan je pokušaj da se dokaže da je kvaliteta raslinja koje su jele životinje u prethistorijsko vrijeme bila znatno bolja, odnosno sadržavala je potrebne količine koloidalnih minerala. Brahiosaurus, dinosaur težine 30 tona, nije imao gubicu veću od magareće. Ako današnji slon težak tri tone treba dnevno jesti 4 do 6 sati, onda je brahiosaurus, sa svojih 30 tona trebao neprekidno jesti 40 sati dnevno, što je, dakako, nemoguće! Budući da nije izumro od gladi, nudi se teorija da je hrana tog biljoždera bila kvalitetnija. Odnosno, bogatija esencijalno važnim mineralima o kojima je riječ. Ovi, esencijalni minerali, koji su kroz godine isprani iz humusa kažu da su toliko rijetki da bi, da bi se dobilo svega nekoliko miligrama istih, morali pojesti cak 200 kg svježe hrane dnevno. Izlaz se nudi iskapanjima slojeva iz geološkog razdoblja Jure, jer tada nije bilo problema s nekima od rijetkih elemenata koji kronično nedostaju čovječjem tijelu danas. Njihovo prevođenje u koloidalno stanje navodno bi dalo još jedno sredstvo u prevenciji od raznih bolesti. 

M-voda 

Najuzbudljivije je istraživanje svakako ono koje tvrdi da u vodi, posebice morskoj, postoje elementi koji su za analitičke metode koje koristi moderna kemija - gotovo nevidljivi. Radi se o tzv. orbitalno rearanžiranim monoatomarnim elementima, česticama kobalta, nikla, bakra, rutenija, rodija, paladija, srebra, osmija, iridija, platine i zlata u izuzetno niskim koncentracijama, ali posve novih fizikalnih svojstava. U Americi se istraživanjem ovih čestica bavi više odvojenih grupa, a jedan institut u Finskoj pokušava pronaći teoretski model kojime bi se postojanje ovih elemenata objasnilo. Kako su elementi u spomenutu stanju kemijski inertni i ne reagiraju s okolinom, razvile su se teorije o tome da su kao takvi i supervodljivi u biološkim sustavima. Obzirom da prema nekim modelima, mikrotubuli, najsićušniji dijelovi živčevlja sadrže svega tri sloja vode, postavljena je teza da bi ti elementi, kada bi prodrli u te tanašne strukture, mogli iste učiniti supervodljivima. U igru se uvode složeni koncepti poput Einstein - Boseovih kondenzata i vodi se beskonačna polemika o tome koje bi fantastične posljedice nastupile kada bi isti nastali u najtanjim nitima naših živaca, pri sobnoj temperaturi. 

Alternativci su vec uskočili s pričom da bi to moglo značiti da prostiranje svijesti ne bi nužno bilo ograničeno našim živčanim sustavom. Prema njima, još je važnije da ove čestice koje bi trebale predstavljati bitan dio onog što se nekada obuhvaćalo samo rječju životna energija imaju svojstva koja im omogućavaju da prodru u najfinije tjelesne strukture i korigiraju njihovo funkcioniranje ako je ono poremećeno. Ide se i dalje, s tvrdnjom da se isti elementi mogu poslagati duž energetskih kanalića koje Indijci zovu nadijima, a kod Kineza je riječ o akupunkturnim kanalima kojima struji vitalna energija či. Kada bi samo mala količina takvih elemenata doista proizvela ovakav učinak, ne bi bilo prepreke normalnom funkcioniranju cijelog sustava akupunkturnih kanala, kao ni odlaženju vitalne energije na mjesta gdje je u tijelu najpotrebnija. Utopija koja se zove savršeno zdravlje bila bi, kako kažu, na dohvat ruke. I to uz pomoć vode podvrgnute jednostavnom postupku koncentriranja monoatomarnih elemenata. Mnogi misle da su ti elementi zapravo tumačenje za fantastična iscjeljujuća svojstva vode iz izvora mladosti, na kojima se priroda pobrinula da se oni na tom mjestu nadu upravo u potrebnoj količini.

 

Zgodna je priča ruskog entomologa Grebenikova koji je vjerovao da u krilcima nekih kukaca postoji atipična supstanca koja se odbija od magnetskih polja, a tvrdio je da je jednu takovu vrstu otkrio u špiljama Sibira. Legenda govori da je uz pomoć neobične tvari konstruirao platformu koja je mogla lebdjeti. Postoje i fotografije kojima je Grebenikov to pokušao dokazati, a opisivao je kontakte sa drugim stvarnostima, čak entitetima iz budućnosti. Bliže realnosti je njegova tvrdnja da je i jedan relativno čest nametnik u stanju proizvesti antigravitacijski efekt . Bathyplectes anurus je dosta uobičajen kukac čija larva može odskakati od podloge a da za to ne postoji sasvim jasno tumačenje. Poklonici neobičnih sastojaka vode tumače da je riječ o malim količinama supstanci koje, kao što smo već rekli, nalazimo i u vodi, u jako razrijeđenu obliku. Zgušnjavanjem tih sastojaka, kako tvrde, možemo proizvesti Kamen filozofa, eliksir mladosti.

 

U najnovije vrijeme ugledni znanstveni časopis Nature bilježi vrlo uzbudljiva otkrića austrijskog fizičara Dr Rudolfa Grimma. Po svemu sudeći, ovaj je istraživač proizveo agregat molekula od atoma litija koji bi mogao pokazati supervodljivost na sobnoj temperaturi, a to je ne samo nešto što neodoljivo podsjeća na  ono za čime tragaju poklonici supervode, već i ono što nazivaju Sv. Graalom moderne fizike – fermionskim kondenzatom. Mitu o supervodi pogodovale su i fotografije koje je snimio jedan istraživač iz Michigena, koji je odmah nakon zalijevanja jedne vrste kaktusa M-vodom snimio čudnovat efekt na mesnatom listu iz kojeg se čini da zrači svjetlo.

 

U korist tvrdnji o biološkoj moći ovih još nedovoljno dokazanih sastojaka vode često se navode ilustracije oraha izraslih nakon što je drvo zalijevano M-vodom, a koji u usporedbi sa standardnima doista pokazuju divovske dimenzije. Na granici fantastike su snimke zubiju koji su se, navodno, obnovili nakon pucanja! Dakako, isključivo primjenom ove čudesne vode. 

Ima bezbroj paranormalnih tumačenja prema kojima bi poslagavanje u kanaliće na nematerijalnim tijelima oko fizičkog ovih supervodljivih čestica, omogućilo podizanje sile kundalini do najviše energetske čakre - bez otpora. Bilo bi to trenutno prosvjetljenje! Dakako, u nešto je takvo teško vjerovati, uz sva proročanstva o bijelom zlatu budućnosti koje će omogućiti da san alkemičara postane stvarnost. I savršeno je zdravlje još daleko, kao i definitivan dokaz ove teorije. Ipak, sve je više onih koji se slažu da ovako obogaćena voda može poslužiti u održanju zdravlja, unoseći dodatnu biološku energiju u tijelo koje neizbježno stari. Da tu nečega ima pokazuju sve brojnija svjedočanstva ljudi koji su pili vodu podvrgnutu jednostavnim i bezopasnim fizikalnim postupcima čiji kemijski sastav nije pokazao ništa što bi moglo naštetiti ljudskom, životinjskom ili biljnom organizmu. 

Ipak, ova će voda po izlasku iz osobite cijevi pokazati zanimljive efekte. Često će ostavljati dojam da je blago uljasta, imati će katkada slatkasti okus i djelovati ce osvježavajuće gotovo istovremeno kada se popije. Nerijetko će popraviti raspoloženje ili dati subjektivan osjećaj sitosti. Ima i objektivnih mjerenja koja pokazuju da ovako energetizirana voda snažno utječe na razinu energije u organizmu. Najočitije to pokazuju mjerenja instrumentom Viktor, napravom koju u Njemačkoj redovito koristi preko 200 liječnika različitih specijalnosti. Ovaj je uređaj koristio ruski astronaut Dr. Poljakov, kada je proveo 432 dana u svemirskoj stanici Mir. Osobitom je sondom u nekoliko sekundi izmjerio razinu energije u pojedinom akupunkturnom meridijanu, pa je mogao za nešto više od dvije minute snimiti stanje cijelog energetskog sustava svog tijela. Kasnije su razvijeni kompjutorski programi koji su automatski tumačili dobivene rezultate i upozoravali na ugrožene točke u organizmu. Optimisti tvrde da je ova tehnologija preteča one koja ce moći bolesti predvidjeti i prije no što se jave najraniji simptomi. 

Vorteks antene  - sjećanje na budućnost 

Vorteks antene su rezultat istraživanja u područjima drevnih duhovnih znanosti i tzv. virtualne stvarnosti koja su proveli dr sci. Chris Duffield, istraživač sa Sveučilišta u Stanfordu u SAD i mr Drago Plečko. Osnovna konstrukcija vorteks antene na neki način podsjeća na spljoštenu spiralu specifična izgleda pa neki u tome vide razloge njenih osobitih svojstava. Niz testova koji pokazuju reakciju organizma na razini suptilnih energija pokazao je da ova forma ima snažno djelovanje na ljudski organizam. Kako to protumačiti racionalno? Dr Neil Boyd, američki fizičar, otkrio je u najstarijim dijelovima indijskih Veda termin “bhuttatmas”, koji možemo tumačiti kao opis “čestice koja je prethodnik najfinije razine svijesti i materije”. Kako vjeruje dr Amit Goswami, cijeli je svijet oko nas zapravo sazdan od svijesti i mi sami kreiramo svoju materijalnu stvarnost. Ukoliko doista postoji pra-čestica kojom možemo, u određenom smislu, upravljati  svojom sviješću, njenim “zgušnjavanjem” na mjestima kuda je vodi naša intencija možemo promijeniti lokalnu stvarnost. Ili, metafizičkim rječnikom rečeno – možemo sviješću mijenjati materijalni svijet. Ispostavilo se da različiti simboli imaju najveću moć “zgušnjavanja” tih čestica, što je i logično obzirom da su duboko usađeni u kolektivnu svijest velikih grupa ljudi. Mjerenja obavljena uređajima za ustanovljavanje funkcionalnih poremećaja u tijelu “Amsat” i “Viktor” pokazala su da približavanje vorteks antene tijelu ili pijenje vode koja je odstajala na vorteks anteni sa specifičnim simbolom gotovo trenutno uravnotežuje energije u akupunkturnim meridijanima. Dapače, kada su u istu vodu nakapani krv ili slina ispitanika koji su se nalazili u susjednoj prostoriji, reakcija je bila ista i trenutna!  Oba stručnjaka koja su obavila mjerenja, prim. dr Jadranko Jelić, specijalist interne medicine i kirurgije i dr Ernst G. Schrott, liječnik i vodeći njemački stručnjak za Ajurvedu, slažu se u tome da voda odstajala na vorteks anteni ima neka vrlo neobična svojstva, a prema riječima prim. dr Jelića, “poboljšava funkcionalno stanje organizma”. Dr Schrott čak efekte ove vode naziva “zapanjujućima”. U pripremi su biokemijski testovi sa mijeloperoksidazom, a eventualni učinak koji bi voda imala na ovaj enzim u tijelu bila bi prava revolucija jer bi to van svake sumnje pokazalo da vorteks antene djeluju izravno na imunosustav čovjeka. 

Voda je izabrana kao idealni medij koji prema nekim istraživanjima posjeduje stanoviti oblik memorije. Njemači biofizičar, dr Wolfgang Ludwig, suptilnom je spektralnom analizom vode iz koje su kemijskim putem uklonjeni svi tragovi ranijih zagađenja ustanovio da se u istoj vodi zadržao neki oblik vibracije koje su zagađenja ostavila iza sebe. Ni nakon destilacije u vodi se te vibracije nisu izgubile, pa je  zaključio da nije isključeno da je jedan od uzroka raznih oboljenja današnjice upravo to “pamćenje” vode koja može proizvesti učinke nalik samom zagađenju.  Do sličnih je spoznaja došao i dr Jacques Benveniste, ugledni francuski biokemičar, koji je zbog svojih istraživanja izopćen iz znanstvene komune i ponižavan do te mjere da mu je dodijeljena, za teoriju o tome kako voda ima neki oblik memorije, anti-Nobelova nagrada. Dapače, dokazao je da se vibracija neke biološki važne molekule može usaditi u vodu koja poprima svojstva iste molekule. Još je fantastičnije to da je nekoliko laboratorija ustanovilo da je moguće istu vibraciju jednostavno poslati elektronskom poštom na drugi kontinent, podvrći vodu njenu utjecaju i dobiti – isti efekt! Na razini umjetnosti činjenicu da voda razlikuje neke emocije pokazao je japanski istraživač Masaru Emoto, čije su fotografije vode koja kristalizira na različite načine ako joj se šalju različiti osjećaji obišle svijet. Vodu iz zagađenog jezera koja je kristalizirala u ružnim, nepravilnim kristalima “tretirao” je jednostavno tako da je na posudu nalijepio napisanu riječ “hvala” ili “ljubav” i dobio lijepe i pravilne kristale kada je smrznuo drugog jutra. Bez obzira na kojem je jeziku riječ napisana! Za mistike to nije neobično no znanost ne priznaje da postoji neka vrsta pamćenja kod vode. Uprkos zanimljivom argumentu koji je svojevremeno iznio Benveniste: u jednoj stanici tijela ima na svaku molekulu proteina čak 10,000 molekula vode, pa se Benveniste pita kako bi tekle reakcije kod ovakovog razrijeđenja brzinom koje teku, kada molekule vode ne bi mogle prenositi bar neke oblike informacija?

Vorteks antene trebaju u vodu usaditi vrlo specifične informacije za koje se već pokazalo da ih tijelo u vodi prepoznaje. Nakon stajanja preko noći na anteni, voda poprima čudnovat slatkasti okus i doima se hladnijom no što bi trebala biti. Istočnjaci u tome prepoznaju blagi utjecaj “amrita”, nektara koji se inače vjerojatno nalazi i u vodama bogatim tzv. ormus elementima. One su još jedan doprinos istraživanjima koja idu u pravcu poboljšanja kvalitete vode koju svakodnevno pijemo.

Pomognite održanju energetske ravnoteže u Vašem organizmu pijenjem vode držane na vorteks anteni, jednostavnoj i jeftinoj pločici koju svatko može koristiti!

 

Narudžbe za konzultacije i antene na:

mr Drago Plečko

Nutricionističko-terapijsko savjetovalište

Perkovčeva 21

10430  Samobor

tel. 01/3360-029

mob. 098/1897-021