ČEŽNJA

Martinus

Čežnja za mirom obilježava početak potpuno nove epohe u povijesti čovječanstva

Princip gladi i zasićenja

Pokretačka sila iza svih životnih iskustava su želje i čežnje. Bez želje nikada ne bi nastao oblik postojanja koji karakterizira današnje čovječanstvo, a isto tako ljudi ne bi imali budućnost kada njihova svijest ne bi bila ispunjena željama, težnjama i čežnjama.

Naravno da ljudi ne vjeruju da se ostvaruju sve normalne, prirodne želje, a to je zato jer oni nisu upoznati sa zakonima života i ne znaju da svaka želja pokreće ciklus koji počinje kao čežnja za nečim i koji ne prestaje sve dok ta čežnja nije ostvarena. Međutim, oni znaju da kada je u pitanju hrana, oni osjećaju glad i ova želja za hranom se zadovoljava nekim jelom. Oni osjećaju zasićenje, zapravo nekad možda prezasićenost do točke da oni osjećaju gađenje prema onome za čime su prije tako snažno čeznuli.

No, glad i zasićenje ne odnose se samo na fizičku hranu. U principu su svi oblici želja, težnji i čežnji potpuno isti. Glad za hranom ne može prestati sve dok na ovaj ili onaj način nije zadovoljena, a isto vrijedi i za sve ostale oblike želja, težnji i čežnji u našoj svijesti.

Ciklus želja

Mnogi se ljudi neće složiti sa ovakvim razmišljanjem zbog toga što oni imaju brojne želje i čežnje koje se nikada nisu ostvarile. Oni osjećaju razočaranje i osjećaju se prevareni od strane života jer su ostarjeli, a da se njihove želje nisu ostvarile.

Činjenica da ljudi mogu ostarjeti, a da se njihove želje i čežnje ne ostvare nije u skladu sa mišlju da će sve želje i čežnje biti ostvarene. No, to je samo privid. To je zato jer ljudi još uvijek samo vide svoj život u uskoj, lokalnoj perspektivi koja počinje začećem i rođenjem, a završava smrću. Oni misle da je njihov život poput ravne linije sa početkom i krajem. No, ta „ravna linija“ je, poput svih ostalih ravnih linija, samo iluzija. U stvarnosti ravne linije ne postoje.

Svaka linija je izraz sile ili energije, a sva energija u svemiru putuje u ciklusima. Mi doživljavamo vrlo mali dio velikog kruga u obliku ravne linije; horizont mora, na primjer, naše fizičke oči doživljavaju kao ravnu liniju iako nam naš razum govori da je to dio velikog kruga.

Naš život je također dio ciklusa. Postoji nešto što postoji prije začeća i postoji nešto što postoji nakon smrti , i to „nešto“ ili taj izraz života prije i nakon fizičkog postojanja također se temelji u jednakoj mjeri na principu gladi i zasićenja ili na željama, težnjama i čežnjama živih bića.

Sve te želje, težnje i čežnje nalaze se na određenom stupnju ciklusa gladi i zasićenja, i one se često nastavljaju tijekom nekoliko inkarnacija prije nego što dođu do kraja.

Zasićenje do kojeg dolazi uzrokuje čežnju za nečim što na ovaj ili onaj način predstavlja kontrast onome čime je sada čovjek zasićen, i to pokreće novi ciklus ili novu varijaciju principa gladi i zasićenja za živo biće.

Naše želje i čežnje, čak i one obične, svakodnevne, slijede jedna drugu u ciklusima na takav način da se o njima može govoriti kao o spiralnim ciklusima. Svaki ciklus je povezan sa sljedećim, i zapravo predstavlja njegov uzrok. Čitavo postojanje se sastoji od takvih ciklusa, i proteže se od želja i čežnji koje se ostvaruju u vrlo kratko vrijeme sve do onih koje se protežu na tisuće, pa čak i milijune godina.

Pokretačka sila iza tehničkih i znanstvenih postignuća našeg vremena

Možemo se zapitati kako to da je čovjek zagospodario prirodnim silama tako da one rade za njega ? Zašto mi živimo u udobnim kućama koje nam pružaju zaštitu od vjetra i kiše, i koje možemo grijati zimi i osvijetliti kada padne mrak ? Zašto mi možemo letjeti kroz zrak i ploviti kako ispod tako i iznad površine mora, i na brojne druge načine kretati se brzo kroz prostor ? Iz razloga što smo to željeli; mi smo čeznuli za time da zagospodarimo prirodnim silama. No, kada smo mi mogli njegovati takve želje i težnje ? To je, naravno, bilo tada kada nismo imali tehničko i znanstveno iskustvo koje imamo sada.

Prve težnje za samostalnijim postojanjem, u kojem se čovjek nije tako lako pokoravao snažnijim prirodnim silama, nastale su onda kada smo bili primitivni ljudi iz kamenog doba, koji su bili primorani živjeti u mračnim špiljama i koji su se očajnički borili za preživljavanje.

Naravno da ljudi iz kamenog doba nisu mogli željeti električnu svjetlost, centralno grijanje, automobile, avione, i tako dalje. Svi ti detalji u slici civilizacije pojavili su se u željama i snovima ljudi kasnijeg vremena, kako su oni počeli stjecati tehničko i znanstveno iskustvo. Ali težnja za postojanjem u kojem su nadvladane sve „demonske“ sile sa kojima su se ljudi morali boriti u prirodi, bila je pokretačka sila koja je dovela do tehničkih i znanstvenih postignuća našeg vremena. To ne znači da su te želje i težnje samo prenesene sa jedne generacije na drugu; to bi bilo vrlo nepravedno, a gledano iz kozmičke perspektive u svemiru ne postoji nepravda.

Zamislite samo da su ljudi iz kamenog doba čeznuli za malo udobnosti u svojem postojanju, ali su morali umrijeti da pri tome nikada nisu doživjeli ni djelić te udobnosti, a ipak današnji ljudi, ukoliko nikada prije nisu živjeli, nisu mogli njegovati bilo kakve želje ili težnje za udobnošću, rađaju se sa sposobnostima i tehničkim znanjem našeg tehnološkog doba koje im to omogućuje. Ili drugim riječima, zamislite da su oni koji su čeznuli za udobnijim postojanjem umrli da ga pritom nikada nisu doživjeli, a oni koji nikada nisu njegovali takve želje i težnje, nezasluženo su ga dobili. To bi bio vrhunac nepravde. No, to nije tako.

Ljudi iz kamenog doba koji su čeznuli da zagospodare prirodnim silama kako bi imali bolji život istovjetni su modernim ljudima koji su postupno, čisto fizički i praktično postigli takav život.

Ljudi danas žive u intelektualnom kamenom dobu Iza čitave moderne civilizacije nalaze se brojne inkarnacije patnje i drugih iskustava. Ali ne dovoljno patnje i iskustava, jer da je tako naša sadašnja civilizacija bila bi humanija i imala bi kao svoju osnovu ljubav prema bližnjem i potpuno drugačiju podjelu dobara.

U našoj današnjoj civilizaciji još uvijek vlada životinjski mentalitet čovjeka iz kamenog doba. Što su svi veliki ratovi sa ogromnim razmetanjem profinjenim, tehničkim oružjem drugo nego produžetak primitivnih kamenih sjekira, koplja, lukova i strijela čovjeka iz kamenog doba ?

Ljudi danas žive u intelektualnom kamenom dobu. Brojne od njihovih želja i težnji su se ispunile, i svi ti ciklusi želje i zasićenja uzrokovali su evoluciju od stanja životinje do stanja čovjeka. Ali kako bi postali pravi ljudi, zemaljski ljudi moraju pokrenuti novi ciklus čežnje, koji može težiti ka svojem ostvarenju u budućnosti, a upravo to su brojni ljudi širom čitave Zemlje već napravili. Oni čeznu za mirom na Zemlji.

Čežnja za mirom predstavlja početak potpuno nove epohe u povijesti čovječanstva

Čežnja za mirom postaje sve snažnija u svijesti sve više i više ljudi. No, kako je nastala ta čežnja ? To se u potpunosti može zahvaliti činjenici da su zemaljski ljudi postali zasićeni sa suprotnošću miru, to jest, ratom.

Za čovjeka iz kamenog doba, za Vikinge i za ostale narode iz prošlosti koji su voljeli rat, rat je bio ideal; oni su se borili sa prirodom i oni su se borili sa drugim ljudima. Prema njihovoj religiji, smrt na bojnom polju bila je herojski čin kojim je ratnik direktno mogao doći u raj. Muškarci su čeznuli da budu veliki heroji i ratnici, a žene su se divile samo onima koji su to bili. Takve želje i težnje pokrenule su brojne cikluse i oni su omogućili milijunima muškaraca da budu ratnici heroji, da budu pobjednici i da gube kao heroji, a milijuni žena su doživjele da su se ti heroji borili za njih i oko njih.

No, sada vrlo veliki dio ovih prethodnih heroja i heroina postaju zasićeni takvim oblikom postojanja, zasićeni u tolikoj mjeri da oni smatraju rat „paklom“, i to obilježava početak potpuno nove epohe u povijesti čovječanstva.

Stara svjetska civilizacija nestaje, a nova svjetska civilizacija raste na njenim ruševinama Kao kontrast paklu rata, ovu novu epohu možemo nazvati „kraljevstvo nebesko“, to jest svijet mira.

Krist je rekao da je „kraljevstvo nebesko u vama“ zato jer je zahvaljujući kozmičkoj svijesti obuhvatio čitavi ovaj razvoj i vidio kako polako raste humani aspekt u čovjeku, i to je bila njegova misija da njeguje ovo sićušno sjeme mira koje raste u obliku čežnje u umovima brojnih ljudi.

Tijekom 2 000 godina koje su prošle od kada je Krist živio na Zemlji ratovi su bjesnjeli među ljudima i ti ratovi su sve više rasli, postajali sve veći, da bi na kraju obuhvatili čitavi svijet. Zemlja je postala pakao u kojem su ljudi mogli doživjeti mnogo gore stvari od vizija pakla koje su izmišljene u umovima religioznih fanatika. No, samo to može odvratiti ljude od rata.

Princip ubijanja je sada postao tako ogromnih razmjera da većina današnjih ljudi njeguje ogromnu čežnju za mirom na Zemlji.

Ova čežnja se također može pronaći kod vojnika koji se trenutno bore na bojnim poljima. Oni ne žele postati heroji rata. Oni se danas nalaze na bojim poljima zbog želja koje su imali u prošlosti. To je ciklus koji su oni sami pokrenuli i oni sada doživljavaju njegove konačne posljedice. Stara svjetska civilizacija izgrađena na ljudskim težnjama iz prošlosti nestaje, a na njenim ruševinama raste nova civilizacija.

Ovu novu civilizaciju zapravo će stvoriti ista bića koja su nekada živjela u kamenom dobu, i ona će zračiti ljepotom i duhom i biti će ispunjena sjajnom umjetničkom i tehničkom aktivnošću, ne kao luksuz namijenjen samo višoj klasi, već kao prirodni način izražavanja i doživljavanja života za sve ljude na Zemlji.

Uzrok i posljedica ili sudbina

Volio bih zaključiti i govoriti o tome kako svaki pojedini čovjek svojim težnjama i željama može utjecati na ovaj veliki proces preobrazbe kroz koji prolazi čitavo čovječanstvo.

Često se može čuti kako ljudi govore da je malo važno što pojedini čovjek misli, kaže i čini u svakodnevnom životu, da u krajnjem slučaju utjecaj imaju samo „veliki i snažni“. No, to nije tako. Sve ovisi o tome što se podrazumijeva pod time biti „velik i snažan“. Svaki pojedini čovjek sa svojim težnjama i željama igra važnu ulogu u cjelini.

U prethodnoj prilici sam rekao da je planet Zemlja živo biće u čijem fizičkom organizmu čovječanstvo u cjelini predstavlja organ koji se može usporediti sa mozgom u našem vlastitom organizmu. Prema tome, svaki pojedini čovjek predstavlja neku vrstu stanice mozga u fizičkom organizmu planete Zemlje i nije bez važnosti za cjelinu koje energetske vibracije se odašilju od strane svakog pojedinog dijela te cjeline.

Nije bez važnosti za čime svaki pojedini čovjek čezne ili što on čini kako bi njegove čežnje na kraju bile ostvarene.

Činjenica da ljudi sada teoretski mogu obuhvatiti svoje prošle i buduće živote, daje im mogućnost da vide da su oni sami stvorili uslove u kojima danas žive, kroz težnje, želje i čežnje zbog kojih su razmišljali i postupali kao što jesu u prošlosti. Misli i djela su sila i energija, a sva energija u svemiru putuje u ciklusima i stvara uzroke i posljedice, to jest, sudbinu.

Težnje, želje i čežnje iz prošlosti stvorile su čovjekovu današnju sudbinu. No, ljudi neprestano stvaraju svoju sudbinu, zahvaljujući činjenici da oni danas stvaraju svoju budućnost, kako u odnosu na ono što će doživjeti u životu nakon smrti, tako i u budućim fizičkim inkarnacijama. Oni će doživjeti sve što žele ukoliko uzorak njihove sudbine dozvoljava takva iskustva.

Niti jedan čovjek u velikom kozmičkom ciklusu neće doživjeti više sreće ili više patnje i nesreće od bilo koga drugog.

Providnost nema miljenika, niti itko može biti onaj tko ispašta zbog drugih.

Vlastite želje su ono što živa bića pokreće naprijed u evoluciji, što ih provodi kroz brojne različite mentalne klime koje im omogućavaju da steknu iskustvo i koje ih vode ka novim željama i novim iskustvima.

Ljudi se moraju naučiti dovesti svoje želje i težnje u sklad sa vječnim zakonima svemira Iza svih tih čežnji i njihovog ostvarenja postoji vječno Jastvo živog bića sa njegovom praželjom da stvara i doživljava uvijek nove varijacije vječnih ciklusa materije.

Kada je Krist rekao ljudima „vi ste bogovi“, to je bio izraz kozmičke vidovitosti, jer ljudi imaju u sebi božanstvene mogućnosti, mogućnosti koje izlaze na vidjelo kada oni nauče dovesti svoje želje i težnje u sklad sa vječnim zakonima svemira, to jest sa ljubavlju prema svemu i svakome, što je vječno dio Boga, i sa čime mi, kroz naše Jastvo, našu stvaralačku sposobnost i materiju u kojoj stvaramo, živimo u jedinstvu.

Samo kada ljudi, kroz svoje težnje i stvaralački izraz koji je rezultat tih težnji, više ne stvaraju oko sebe rat i pakao, već, kroz sve što kažu, misle i čine, zrače iz sebe mir, oni će se naći u položaju da pri dnevnoj svijesti dožive da su jedno sa svemirom i vječnim Bogom. Težnje koje će tada nastati u njihovoj kozmičkoj svijesti učinit će ih kozmičkim umjetnicima i stručnjacima takvog kalibra koji je zemaljskim ljudima skoro nemoguće zamisliti. I svi ljudi na Zemlji će jednoga dana njegovati takve težnje.

Predavanje koje je održao Martinus u Glahns Allé na četvrtak 20. studenog 1941.

Revidirao: Mogens Møller

Reviziju odobrio: Martinus

Danski naslov i izdanje : Længsel (Kozmos 2003/2)

Preveo : Andrew Brown, 2007

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (27.04.2012.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk