BRAK
Martinus
Sretan brak temelji se na organskoj, ugrađenoj automatskoj funkciji kojom upravlja instinkt
Danas ljudi žive u svijetu koji je ispunjen problemima, a najveći i najteži problemi vrte se oko onoga što nazivamo brak. Danas nema ništa izuzetno u nesretnim brakovima i razvodima; zapravo je izuzetak susresti ljude koji su dugo živjeli zajedno u sretnom braku.
Dakle, zašto zemaljski ljudi žive u onome što sam nazvao zona nesretnog braka ?
Problem je vrlo dubok i kako bi ga mogli u potpunosti razumjeti trebamo usmjeriti svoju svijest na životinjsko carstvo, jer ovdje pronalazimo izvor svih principa o kojima ću govoriti na ovome predavanju.
U životinjskom carstvu kada dva bića suprotnog spola žive zajedno to je onda raj.
Taj raj nema veze sa inteligencijom ili svjesnom snagom volje; sretan brak se u potpunosti temelji na organskoj, ugrađenoj automatskoj funkciji kojom upravlja instinkt. Jednom kada mladunci dovoljno odrastu da se mogu sami brinuti za sebe, njih pokreće nagon koji ih vodi ka biću suprotnog spola, koje je i samo pokretano istim takvim nagonom. Oni postaju od životne važnosti jedno za drugo, oni nemaju drugi razlog za život, oni nemaju druge nagone koji stvaraju druge mentalne želje. Temelj instinkta samoodržanja tih bića je međusobna želja da jedini posjeduju svojeg bračnog druga tijekom sezone parenja. Svaki pokušaj miješanja uzrokovat će kod muškog bića žestoku ljubomoru, do mjere da će on braniti svoj položaj bez obzira na opasnost.
To da ovaj način zajedničkog života predstavlja raj u pravom životinjskom carstvu, objavljuje se u proljeće kroz malena grla tisuća ptica pjevica, kada se sunce vraća sa svjetlošću i toplinom i kada se šume i polja ponovno počinju zelenjeti. Kada čujemo pjev crnog kosa i cvrkutanje ševe, drozda i slavuja, mi slušamo pjesme koje slave brak. Ovaj čitavi veliki zbor ptica pjevica predstavlja anđele čuvare za sva malena bića koja se kao njihovi mladunci ili potomci inkarniraju sa duhovne razine. Prema tome, čudesni pjev ptica u proljeće i rano ljeto predstavlja zapravo izraz života u „raju“ sa prekrasnim pjevom „anđela“ koji se uzdiže u slavu vječnog, svemogućeg Boga.
Zemaljski ljudi doživljavaju da su istjerani iz raja; oni su jeli plodove sa drveta znanja Dakle što je sa zemaljskim ljudima, da li se oni nalaze u tom raju ? Ne, oni se nalaze usred procesa doživljavanja da su „istjerani iz raja“. Oni su „jeli plodove sa drveta spoznaje o dobru i zlu“, što znači da oni više ne temelje svoj život isključivo na izražavanju instinktivnih, automatskih funkcija, već su oni počeli koristiti svoju inteligenciju kako bi usmjeravali svoju budnu, svjesnu volju koja zadire u samu strukturu postojanja.
Ljudi su postali zainteresirani za stvaranje, i taj se interes povećao u tolikoj mjeri da oni ne žele, kao što je slučaj sa životinjama, stvoriti samo gnijezdo ili jazbinu, oni se također žele baviti područjima koja nemaju veze sa bračnim životom. Prema tome, oni više ne ostvaruju u potpunosti zakone svoje životinjske, organske strukture, već sve više zasnivaju svoj život na svojoj početnoj inteligenciji.
Misleći i kreativni zemaljski ljudi više nisu bića koja pripadaju životinjskom raju, iako kratkotrajno, naročito kada su mladi, oni doživljavaju njegov bljesak kada su zaljubljeni u biće suprotnog spola. Ljudi koji su zaljubljeni doživljavaju kratkotrajno „izgubljeni raj“ i u opijenosti zaljubljenošću oni često misle da to stanje može trajati zauvijek, ili barem čitavi život, i oni se žene i imaju djecu, ali jednog lijepog dana oni mogu doživjeti da oni nemaju ništa zajedničkog osim svoje djece.
Može se dogoditi da se jedno od njih (ili možda oboje) zaljubi u nekog drugog i počne misliti da samo ako bi se on (ona) oženio za nju (njega), život bi postao čisto blaženstvo.
Oni se rastanu i svako od njih se ponovno oženi, samo da bi nakon nekog vremena shvatili da taj brak nije ono što su očekivali. Djeca su postala djeca rastavljenih roditelja i ukoliko su ona osjetljiva, ona doživljavaju rušenje i neukorijenjenost svojeg postojanja, što im može uzrokovati mnogo bola i patnje.
Zemaljski ljudi nalaze se u prijelazu iz životinjsko u ljudsko stanje No, zašto činjenica da ljudi počinju razmišljati i stvarati ometa njihovu sposobnost da žive potpuno sretnim bračnim životom ? To je zato jer se zemaljski ljudi, kako mentalno tako i fizički, nalaze u procesu preobrazbe. Oni više nisu prave životinje, iako njihov organizam pripada sisavcima, i oni još nisu pravi ljudi; oni su prijelazna bića između životinja i ljudi, i oni izražavaju u svojoj svijesti i organizmu energije obje zone. Istovremeno dok tisuće ptica podižu svoj glas u slavu životinjskog raja u kojem se nalaze, ljudi oplakuju gubitak nevjernog partnera koji ih je ostavio zbog nekog drugog.
Postoje bića koja su izbačena iz raja. Oni se nalaze vani u tami i nevjerni partner će na kraju shvatiti da se apsolutna sreća ne može pronaći kod novog partnera. Oni više ne mogu doživljavati životinjski raj osim u kratkim bljeskovima sreće, i oni ne znaju ništa o nekom višem obliku raja.
Što božanski plan svijeta ima za reći tim bićima ?
Kozmički princip polova
Sva različita nesretna stanja na području seksualnosti, uključujući veliki broj nesretnih brakova zbog kojih danas zemaljski ljudi pate, ukorijenjena su u kozmičkom principu koji sam u svojim analizama nazvao princip polova.
Ovaj princip potiče razvoj svake svijesti kroz svaki mentalni evolucijski stupanj kroz koji prolaze živa bića u svemiru. On određuje da li će ona imati svijetlu ili mračnu sudbinu, da li se ona javljaju kao muško ili žensko biće ili biće čiji su muški i ženski pol u ravnoteži i tako predstavlja evolucijski stupanj koji zemaljski ljudi još uvijek nisu dosegli u svojoj sadašnjoj evolucijskoj spirali.
Niti jedan zemaljski čovjek nije sto posto muškarac ili sto posto žena; sto posto muška i ženska bića nalaze se u pravom životinjskom carstvu, gdje je suprotni pol u biću latentan. Kod svih muškaraca i žena zemaljskog čovječanstva suprotni pol, što znači ženski pol kod muškaraca i muški pol kod žena, nalazi se u procesu razvoja. Ova konstelacija polova uzrokuje podjelu u svijesti i području interesa bića, tako da oni postaju neka vrsta dvostrukih bića.
Na seksualnom području njima još uvijek upravlja nagon parenja. Ovaj nagon postoji kao neka vrsta primarnog nagona u njihovoj svijesti, i on određuje njihov interes i ovisnost o principu parenja. No, postoji još jedan dio u njihovoj svijesti, dio koji životinje nemaju. Ovaj dio predstavljaju razmišljanje, znanje, ideje, zanimanje za socijalna pitanja, religija, umjetnost, tehnologija, znanost i tako dalje, to jest sve što nema veze sa razmnožavanjem.
Divljenje i zanimanje za bračnog partnera može okupirati veći ili manji dio svijesti zemaljskog čovjeka , ali ne u tolikoj mjeri da žena može u potpunosti posjedovati svojeg muža ili da muž može u potpunosti posjedovati svoju ženu.
Brak je jedan od najvećih ispita za zemaljske ljude; to je mentalna brusilica Prema tome, zemaljski čovjek ima jedno područje interesa koje ga čini životinjom i novi aspekt, novo područje interesa, koje pokazuje da je on na putu da postane druga vrsta bića, pravi čovjek. On ima u svojoj svijesti prvobitno stanje koje degenerira i aspekt koji se razvija, a stvari stoje tako da ova dva stanja nužno moraju biti u međusobnom sukobu, što rezultira time da ona lako uzrokuju tugu i patnju. Zemaljski čovjek koji je zaljubljen i čija je ljubav uzvraćena doživljava božanstveni susret u rajskom vrtu, on doživljava „životinjsko“ iskustvo „velikog rođenja“, što znači da on doživljava stanje unutarnje mentalne ravnoteže u kojem sve sjaji u božanstvenoj svjetlosti. Ovo potpuno sretno slaganje nazivamo sretnim brakom.
No, obično to stanje zaljubljenosti ne traje dugo.
Nije uobičajeno susresti ljude koji su stalno međusobno zaljubljeni već četrdeset godina. Naprotiv, sam život potvrđuje da je kulminacija stanja zaljubljenosti pojava koja ne traje dugo. Mi tu kulminaciju nazivamo medeni mjesec. Naravno, taj period može trajati nekoliko dana, mjeseci ili godina, i putem toga ljudi doživljavaju posljednji pozdrav iz sjajnog raja zone iz prošlosti.
Dakle, kada bračni par stupi u period u kojem je osjećaj njihove međusobne zaljubljenosti oslabio, postavlja se pitanje da li su njihovo međusobno prijateljstvo i zajednički interesi, pored ljubavi koju osjećaju prema svojoj djeci, dovoljno snažni da bi im omogućili zajednički život u harmoniji na temelju ovih humanih karakteristika.
Tisućama ljudi nedostaje strpljenja da to pokušaju i oni se bacaju u nove veze, koje nakon nekog vremena mogu također propasti, i ako su oni napustili svojeg prethodnog partnera i djecu, to može uzrokovati krajnje neugodnu sudbinu u sljedećim životima.
Brak je trenutno za ljude jedan od najvećih ispita; to je mentalna brusilica koji brusi tvrde, oštre rubove svijesti zemaljskog čovjeka. Gledano iz čisto ljudske perspektive, brak je područje aktivnosti na kojem netko tko uistinu želi poraditi na svojem vlastitom razvoju ima ogromnu priliku nadići veliki dio svojeg egoizma i sebičnosti.
Čovjek ne može izbjeći da pokazuje svoju manje privlačnu stranu svojim najbližima, onima sa kojima svakodnevno ima posla, i zbog toga u braku postoji stvarna potreba za razumijevanjem, tolerancijom i humanom ljubavlju, i upravo će ove karakteristike odlučivati o tome kako će se svijest izražavati kod pravih ljudi. Naravno, mogu postojati slučajevi kada stvari mogu postati toliko teške da jedan od partnera, čak i kada imaju djecu, mora slijediti staru izreku, „ti idi desno, a ja ću ići lijevo“, i u tom slučaju je najbolje ako čovjek može nadići mržnju i ogorčenost prema svojem partneru, koji su se možda nakupili u njegovoj svijesti.
Zapravo druga osoba je samo instrument kroz koji čovjek žanje ono što je nekada posijao. Postupni razvoj u svijesti suprotnog pola doživljava se kao čovjekovo područje interesa za humani aspekt u ljudima Kada se zemaljski ljudi približe starosti od trideset godina, organi njihove svijesti su postali potpuno razvijeni i dolazi kraju period tijekom kojeg su oni ponavljali svoje prošle živote. Tada počinju više dolaziti do izražaja njihova nova područja interesa, i tada često počinju poteškoće u braku. Tada se događa da jedan od partnera otkrije stranu u drugome koju on sam ne posjeduje i to može dovesti do ljubomore.
Brojni oženjeni ljudi su ljubomorni na interese svojih partnera. Tijekom brojnih razgovora sa ljudima koji su me dolazili posjetiti mogao sam primijetiti te stvari i mogao sam vidjeti kakva tuga i mentalne krize iz toga mogu nastati. Važno je bilo da ja to naglasim kako bi oni lakše razumjeli svojeg partnera.
Razumjeti svojeg partnera znači razumjeti kako on ili ona razmišlja. Važno je razumjeti da kada se oženite postajete vezani za čovjeka koji pored toga što je zainteresiran za vas, također ima interese u svojoj svijesti koji nemaju ništa sa vama. Kroz moje kozmičke analize možete naučiti da kada stupite u brak, vi se zapravo ženite za „dvostruko biće“. Pojam „dvostruko“ ne odnosi se na fizičku stvarnost, već na mentalnu, i vrlo je važno da ljudi, kako sazrijevaju kao ljudska bića, to spoznaju.
Svaki muškarac ima u svojoj svijesti „sestru blizanku“, isto kao što svaka žena ima u svojoj svijesti „brata blizanca“. Oni donose sa sobom u brak tog „blizanca“, i većina ljudi toga nije svjesna. Ovaj blizanac se temelji na postupnom razvoju u svijesti suprotnog pola, i doživljava se kao čovjekovo područje interesa za humani aspekt u ljudima.
Nije muški pol kod muškarca i ženski pol kod žene onaj koji stvara najveće poteškoće u današnjim brakovima, to je ženski pol kod muškarca i muški pol kod žene koji uzrokuje da današnji brakovi kratko traju. Kako u bićima raste ovo novo područje interesa, ono potkopava nagon zaljubljivanja Zašto se danas brojni ljudi upuštaju u jedan seksualni odnos za drugim, kada degenerira njihova sposobnost zaljubljivanja ? S obzirom da se oni još uvijek zaljubljuju u nove partnere, moglo bi se pomisliti da se događa suprotno i da njihova sposobnost zaljubljivanja raste.
U svim tim slučajevima kada se dvoje ljudi zaljubi, oni nisu uistinu zaljubljeni kao kada su mladi. To je neka vrsta zamjenske zaljubljenosti. Kada sposobnost zaljubljivanja degenerira, a novo područje interesa koje započinje nije dovoljno snažno da bi nosilo svijest bića, može se dogoditi da biće pokušava obnoviti svoju sposobnost zaljubljivanja neprestano tražeći nove partnere. Biće nije upoznato sa kozmičkim silama koje se nalaze iza njegovog stanja, ali će s vremenom naučiti o njima. Kako raste novo područje interesa u biću, ono potkopava nagon zaljubljivanja.
Dok životinje nastavljaju doživljavati nagon zaljubljivanja u obliku sezone parenja koja se pravilno ponavlja, možemo vidjeti kako se isti nagon kod zemaljskih ljudi sve više ograničava na razdoblje mladosti. Za svaki život koji proživi zemaljski čovjek, ovaj nagon se ponavlja sve ranije i ranije. Postoji određeno razdoblje u čovjekovoj mladosti kada on savršeno doživljava princip braka. On u potpunosti ispunjava njegovu svijest jer je to ponavljanje. Na toj točci biće se još uvijek nije razvilo do stupnja duhovne zrelosti koji je doseglo u svojem prethodnom životu.
Bez poznavanja stvari takvih kakve jesu, ljudi su uvjereni da će osjećaji koje trenutno imaju trajati čitavi život, i tako se oni žene, da bi kasnije to gorko požalili. U svjetskoj civilizaciji koja dolazi ljudi će naučiti upoznati sami sebe, i njih će se podučiti što brak zahtijeva i što je potrebno za stvaranje harmoničnog braka.
Izdavanje bračne potvrde od strane crkve ili civilnih autoriteta ne rješava ovaj problem. Temeljna stvar, zapravo jedina stvar, na kojoj čovjek treba graditi ako želi živjeti u harmoničnom braku jest dijeljenje zajedničkih interesa kroz mentalni kontakt. Ako su ti uvjeti ispunjeni, tada je bračna potvrda zapravo nepotrebna.
Predavanje koje je održano u Klintu na petak 17. srpnja 1942.
Revidirao Mogens Møller.
Reviziju odobrio Martinus.
Danski naslov i izdanje : Ægteskabet, Kosmos 1992/2
Preveo : Andrew Brown, 2007.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (14.04.2012.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
