BOŽIĆ  NA  NEBU 

    Martinus

 

 

„Rođenje 1“ i „Rođenje 2“

Smrt, kako milioni ljudi vjeruju ili ju zamišljaju, apsolutno ne postoji. I zbog toga se gotovo svi ti ljudi manje ili više boje umrijeti. Dakle, oni su žrtve jednog od najvećih praznovjerja u životu ili pogreške u razmišljanju. Smrt ne postoji i apsolutno ne može postojati. Stoga će pojam „smrt“ biti uklonjen iz jezika u novoj svjetskoj kulturi. Kao što rođenje malenog djeteta zapravo predstavlja prelazak iz njegovog postojanja na duhovnoj razini na fizičku razinu, tako i „smrt“ samo predstavlja prelazak bića sa fizičke razine na duhovnu razinu, to jest, na pravo boravište njegovog vječnog života. Zbog toga će pojam „smrt“ postupno biti uklonjen iz jezika i nazvan „rođenje 2“, dok će rođenje djeteta ili rođenje u fizičkom svijetu biti nazvano „rođenje 1“. Strah ljudi od „rođenja 2“ (smrti) u pravilu je prisutan samo zbog njihovog potpunog neznanja o tome što se događa nakon „rođenja 2“ (smrti), koja nije nikakva smrt već, kao što smo već spomenuli, rođenje. Neki ljudi vjeruju da je to potpuno uništenje života, a time i kraj njihovog postojanja. Drugi se boje da će biti kažnjeni za svoje „grijehe“ ili da će „gorjeti u vječnoj vatri pakla“. Postoje vrlo različite ideje o „smrti“, to jest o „rođenju 2“. To vrijedi i za poganstvo i za kršćanstvo. Te se ideje mogu zahvaliti činjenici da osjetila ljudi nisu dovoljno razvijena da bi oni mogli vidjeti svoju trenutnu pravu situaciju u gigantskom procesu stvaranja u kojem se oni nalaze kako bi postali „ljudska bića na Božju sliku i priliku“.  

Besmrtno biće iza fizičkog organizma

Dakle, smrt je samo proces u kojem se doživljavanje života živog bića prenosi iz svijeta tame u svijet svjetlosti. To znači iz fizičkog svijeta u duhovni svijet. Ovaj proces se odvija kroz oslobađanje živog bića od njegovog fizičkog organizma. Nakon tog oslobađanja tijelo leži beživotno. I to je sasvim prirodno jer ono nikada samo po sebi nije bilo živo. No to ne mijenja činjenicu da se ono sastojalo od različitih živih mikro bića. Svako od njih ima svoj svijet u kojem doživljava svoje fizičko postojanje. Mi nazivamo ove male svjetove našim fizičkim organima. Oni su sačinjeni i prilagođeni na takav način da oni zajedno oblikuju naše fizičko tijelo, koje zapravo predstavlja naš fizički instrument za život na fizičkoj razini. No to nije uvjet da se mi pojavimo kao „živo biće“; već je ono tako izgrađeno da njegove mogućnosti funkcioniranja zahtijevaju da je ono prožeto našim Jastvom i njegovom nad-sviješću. Ove dvije stvari zajedno predstavljaju cjelinu koja sačinjava pravo, živo, vječno biće iza prolaznog fizičkog organizma. Dakle, naše fizičko tijelo posjeduje i održava na životu naše vječno Jastvo. Z

ahvaljujući tom posjedovanju našeg fizičkog organizma mi ga činimo instrumentom za naše postojanje, doživljavanje i stvaranje na fizičkoj razini. No taj instrument, poput svih ostalih instrumenata, može postati star i slab, istrošen i neupotrebljiv. U tom slučaju on se automatski odvaja od Jastva ili živog bića koje ga je posjedovalo i čiji je ono bilo instrument. Bez tog oslobađanja od fizičkog organizma kada je on istrošen, ozlijeđen ili uništen, i bez automatskog dobivanja novog organizma nakon toga, mi nikada ne bi mogli postati savršeni čovjek na „Božju sliku“. Kako se to može dogoditi kada uzmemo u obzir koliki su fizički organizmi ljudi uništeni u ratu, nesrećama i kroz bolesti? Da se ponovno rođenje novog organizma nije dogodilo svaki puta kada je stari organizam bio potpuno uništen, u potpunosti bi prestala evolucija dotičnog bića, jer se prava evolucija ne može odvijati na duhovnoj razini. No zamislite kakvim smo sve dobrim stvarima ovdje svjedoci! Vidimo da sve nesreće i patnje, sva tama koju biće, tijekom svojih brojnih fizičkih života na Zemlji, mora proći kako bi postiglo ocean iskustava koja su neophodna kako bi postalo Božja slika, ne mogu ni na koji način pogoditi Jastvo ili pravo živo biće iza organizma. Ono je oslobođeno svakog oštećenog ili uništenog organizma, no zadržava znanje ili iskustvo, svjetlost ili tamu koje je postiglo kroz organizam. I biće sada, povrh toga, dobiva odmor u svjetlosti na tom području duhovnog okruženja u kojem se, neko vrijeme, priprema ili u dovoljnoj mjeri sazrijeva kako bi se ponovno pripremilo ili dovoljno sazrelo za novo fizičko rođenje.    

      Ovdje imamo „Kristovo carstvo“ koje nije od ovoga svijeta, carstvo koje predstavlja pravo duhovno ili kozmičko boravište svih živih bića. Kako bi mogla doživljavati i manifestirati se u najvišem toku zraka ovog carstva, živa bića se moraju uvijek nanovo rađati na materijalnoj, fizičkoj razini. Dakle, ona su ovdje kako bi mogla doživljavati i stvarati u duhovnom svijetu, koji je u potpunosti oslobođen od svih crnih ili mračnih misaonih materija. Svijet koji je u potpunosti oslobođen od svih crnih misaonih klima može samo biti manifestacija vječne svjetlosti univerzalne ljubavi, koja također kulminira u sveznanju i svemoći. Ovdje smo u „Božjem carstvu“, u toku zraka vječne svjetlosti u svojem najčistijem obliku. Dovršeno je Božje stvaranje čovjeka na svoju sliku i priliku. Mi se nalazimo na „Božićnoj proslavi“ u domu vječnog Oca svih živih bića.

     Sa ovim vrlo ograničenim bljeskom iz nove svjetske epohe želim vam sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu…

     Sa pozdravima ispunjenim ljubavlju  Martinus  (Božić 1976)

 

Originalni danski naslov: Jul i Himlen

Božićno pismo iz 1976

Prevela: Mary McGovern, 1991

Bibliografija br. UK 0910-K

UK Kozmos br. 6, 1991

Copyright © Martinus Institut