BOŽANSTVENA SENZUALNOST
Olav Johansson

«Vidio sam da je sva materija živa, da predstavlja Božju manifestaciju, njegovu pravu krv i meso. Milovao sam «mrtvu» materiju, kao i živu materiju, milovao sam mineralnu tvar, kao i životinjsku. Volio sam kamenje kao i živa bića, jer sve to zajedno predstavlja Božje tijelo. A Božje je tijelo milovalo mene. To je bilo kao da je zlatna svjetlost, iskustvo Svetoga duha, Očeva vlastita svijest, osjećaj Njegovog osobnog postojanja kao svjesnog Jastva pored mene sve prožimala zračenjem ljubavi. Osjećao sam da je sve zračilo simpatiju i blagonaklonost, zračilo Njegovo vlastito biće, kako u meni, tako i izvan mene. Bio sam voljen od strane tog Oca.»

(Martinus : Na rođenju moje misije, 18 poglavlje)

Da li je odnos sa Bogom u svjetskoj literaturi ikada bio tako senzualno opisan kao što je to Martinus opisao u gornjem citatu ?

Opisivati nečiji odnos sa Bogom kao međusobno milovanje je, naravno, vrlo neobično. No, to je suština doživljavanja života kozmički svjesnog čovjeka. To je potpuno senzualno, a time i seksualno iskustvo.

Da li to znači da su senzualnost i seksualnost potpuno ista stvar ?

Da, doista. U svojoj knjizi Logika, 37 poglavlje, Martinus pokazuje da je princip ljubavi istovjetan principu seksualnosti. On piše, između ostalog : «Seksualnost je radost i uživanje putem dodira i milovanja.» A tome se može dodati da je senzualnost radost i uživanje putem dodira i milovanja.

Senzualnost se obično definira kao osjetilni užitak, tj. kao sposobnost uživanja koja stimulira osjetila. A ono što stimulira osjetila su sve impresije koje primamo iz vanjskog svijeta ili svemira. Odašiljanje i primanje Primanje i odašiljanje energije su glavni principi u stvaranju doživljavanja života. Ne postoji niti najmanji detalj u doživljavanju života koji ne predstavlja ovaj ili onaj stupanj principa odašiljanja i primanja. Kada mi, na primjer, osjećamo ili «primamo» prirodu oko nas kroz sva naša osjetila u obliku osjetilnih impresija, zvukova i mirisa, itd., mi to činimo putem principa primanja ili pola za primanje u našoj svijesti. A kada mi, na primjer, prilagođavamo ili preobražavamo tu prirodu, mi to činimo putem principa odašiljanja ili pola za odašiljanje.

A kada činimo ono što ti, dragi čitatelju, trenutno činiš, naime čitaš, tada se u svijesti odigrava kombinirani proces primanja i odašiljanja.

Mi ne možemo izbjeći da dobijemo iz onoga što čitamo ovo ili ono iskustvo, što otkriva prisutnost pola za primanje u procesu, i mi ne možemo ni izbjeći da na ovaj ili onaj način reagiramo na to iskustvo, što otkriva prisutnost pola za odašiljanje.

No, što je tada seksualni princip ? Ne sastoji se on upravo od «odašiljanja» i «primanja» ?

Ne može se poreći da je muški spolni organ po prirodi odašiljački, dok je odgovarajući ženski organ primalački. To je, prema Martinusu, samo vanjski odraz onoga što on odgovarajuće naziva «muški pol i ženski pol» u našoj «nadsvijesti» ili našoj nutrini. Prema tome, svi mi imamo u našoj nadsvijesti, bez obzira na trenutnu seksualnu orijentaciju, i ženski pol i muški pol, tj. pol za primanje energije i pol za odašiljanje energije.

Martinus pokazuje da međusobni odnos između ta dva pola u nama regulira našu čitavu sposobnost doživljavanja života, naš sadašnji karakter i talente ili, ukratko, naš stupanj razvoja.

Sve je seksualnost

Martinusovo shvaćanje seksualnosti mnogo je dubljeg i sveobuhvatnijeg značenja od onoga što smo do sada čitali o shvaćanju «seksualnosti» ( može se pretpostaviti da je upravo to razlog zašto je on odlučio stvoriti takvo shvaćanje seksualnosti i on je, koliko je meni poznato, jedini koji je to učinio). Dojam dubine i dosega koji Martinus pridaje tom shvaćanju može se dobiti iz sljedećeg citata iz knjige Livets Bog (Knjiga života) 3, pasus 826 :

«... Svaki puta kada biće stekne neki osjećaj, iskustvo ili impresiju, kada doživi misao, ideju ili shvaćanje, ono je «oplođeno». I sa svim iskustvima koje je ono steklo i koja sačinjavaju njegovu svijest ono je «postalo trudno». I ovdje sa tom «trudnoćom» ona se pretvaraju od strane Jastva u «embrije», u novi život, koji također žuri ka svojem «rođenju» da bi ponovno izbacio «spermu», «oplodio» ili «reproducirao» novi život za druga Jastva, itd. Dok svako novo iskustvo, tj. stjecanje svake nove impresije, predstavlja «začeće», svaki oblik manifestacije ili ispoljavanja naših misli, korištenje naše volje i stvaralačke sposobnosti predstavlja «oplodnju» naše okoline ili onih bića za koja naša objava postaje impresija.

Dakle, «impresije» koje mi utiskujemo u našu okolinu predstavljaju našu «spermu». Svatko oplođuje svakoga, kao što je svatko oplođen od strane svakoga. Mi se zapravo nalazimo u intimnoj seksualnoj vezi sa čitavim svijetom.

Doživljavanje života u apsolutnom smislu predstavlja seksualno zadovoljenje...»

Upravo zato što doživljavanje života predstavlja «seksualno zadovoljenje» Martinus naglašava kasnije u istom pasusu knjige Livets Bog da sve normalne ili prirodne životne funkcije također u ovoj ili onoj mjeri predstavljaju užitak.

Užitak je jesti kada je čovjek gladan, kao što je užitak obaviti nuždu kada je to potrebno.

Užitak je moći se odmoriti ili spavati kada je čovjek umoran, kao što je užitak probuditi se sa osjećajem da smo se dobro odmorili. Doista, siguran sam da svi mi možemo nabrojati brojne primjere životnih funkcija koje manje ili više doživljavamo kao užitak. Razlika između tih užitaka i onoga što obično nazivamo «seksualni užici» nije u vrsti, već u stupnju.

Mi najsnažnije doživljavamo užitak kroz naše seksualne organe ili «organe za milovanje», kako ih Martinus također naziva, jednostavno zato jer na našem trenutnom stupnju razvoja ti organi predstavljaju najosjetljivije dijelove našeg organizma.

To što različiti dijelovi našeg organizma nisu jednako osjetljivi može se zahvaliti činjenici što mi imamo različite vrsta mikrobića na različitim područjima našeg organizma. (vidi npr. Livets Bog 5, pasus 1922-1928).

Želje i organizam pravog čovjeka

To što naš današnji fizički organizam ima takvu strukturu – sa različitim stupnjevima osjetljivosti različitih područja – posljedica je naše sadašnje konstelacije polova. To je, dakle, posljedica onoga što Martinus naziva naše «seksualno jednopolno stanje», tj. naše pojave kao muških ili ženskih bića. Jednoga dana u budućnosti mi ćemo postati seksualno «dvopolna» bića ili «prava ljudska bića» i imat ćemo drugačiju strukturu organizma koja će nam omogućavati da doživljavamo vibracije «najviše vatre» u svemu i svugdje.

U knjizi Livets Bog 5, pasus 1913 Martinus piše da je tijelo pravog ljudskog bića «toliko jako i profinjeno senzitivno da reagira seksualno u svim situacijama». Na tom stupnju čitavi organizam će biti «organ za milovanje».

Na svakom stupnju evolucije vrsta i priroda organizma predstavlja, prema Martinusu, pravi dokaz o željama i mentalitetu koji pokreću vlasnika organizma. To znači da je pravi čovjek pokretan željom da miluje.

U knjizi Logika, 38 poglavlje Martinus piše : «Kroz želju za milovanjem svih živih bića pojedinac postaje 'jedno s Ocem'». Međutim, ovdje «milovanje» ne uključuje samo ljubeće ruke i kontakt sa kožom. Ono uključuje želju, u svemu što čovjek čini i stvara, da se može biti na radost i blagoslov za sve i svakoga. To uključuje da čovjekov čitavi život i manifestacija postane objava principa i prirode milovanja, tj. principa i prirode ljubavnog i intimnog dodira.

Beskonačni su načini izražavanja tog principa i pravi čovjek ili dvopolni čovjek je genije po pitanju ispoljavanja tog principa na individualan način. On može milovati svojeg bližnjeg čarobnim tonovima muzike, bojama, oblicima i strukturama (tu imamo primjer Martinusovih simbola), oživljavajućim riječima i mislima ljubavi i mudrosti, svjetlošću svojih očiju i toplinom osmjeha, ili ukratko, umjetnošću služenja.

Radost služenja je prava radost u umjetnosti življenja i jedinica kojom mjerimo čovjeka u sebi. Ukoliko se otvorimo za božanstveni jezik senzualnosti, tada vidimo da je to senzualnost služenja.

U božanstvenoj cjelini sve i svatko služi svemu i svakome.

Kako bi mi, na primjer, mogli doživjeti više ili manje snažne seksualne užitke sa kojima su povezane naše prirodne životne funkcije da nema živih mikrobića koja nam služe unutar našeg vlastitog organizma ? I nije li to oblik služenja, iako nesvjesnog, da im mi nudimo makroorganizam ili «svemir» unutar kojeg ona mogu doživljavati život ?

To je svemir u kojem ona mogu doživjeti i jezik božanstvene senzualnosti koji je prilagođen njihovom stupnju i mogućnosti doživljavanja. S obzirom da se čitavi svemir sastoji ili je sačinjen u skladu sa principom «životne jedinice unutar životnih jedinica» ili principom mikrobića i makrobića, iz toga proizlazi da je princip služenja ugrađen u strukturu svemira; to je zapravo njegova sama «struktura».

Posljednji tabu životinjskog carstva

Promjena od seksualno jednopolnog stanja ka dvopolnom stanju – koja se polagano i organski odvija u svima nama – uglavnom se svodi na preobražavanje od principa uzimanja ili mentaliteta prava vlasništva ka principu davanja ili mentalitetu služenja. U vezi sa time potpuno je nebitno da li je pojedinac heteroseksualan, homoseksualan ili biseksualan; ono što određuje njegov ili njen humani stupanj razvoja uvijek je sposobnost davanja i služenja.

Martinus pokazuje u svojim analizama preobražavanja seksualnih polova u knjizi Livets Bog 5 da vrlo napredni pojedinci postoje u svim gorespomenutim kategorijama. No, priroda tog preobražavanja je takva da će ono dugoročno u svakome dovesti do rušenja posljednjeg i najsnažnijeg tabua životinjskog carstva – tabua osjećaja intimne simpatije (što nije istovjetno zaljubljenosti) prema pripadnicima vlastitog spola.

Na tom području mora doći do «zatopljenja» u svijetu međuljudskih odnosa – u protivnom neće biti nove sposobnosti za simpatiju i ljubav (sposobnost da se osjeća intimna simpatija i ljubav prema pripadnicima suprotnog spola već postoji kod većine ljudi). Na svojem početnom stupnju ova nova sposobnost simpatije i ljubavi izražava se u stvaranju manje ili više intenzivnih ili intimnih prijateljstava između pripadnika istog spola. Sva dok je to prijateljstvo čisto «platonsko», što znači mentalno ili nefizičko, često se od strane okoline smatra kao nešto plemenito i lijepo i nikoga ne vrijeđa. No, to se često vrlo drastično mijenja ukoliko prijateljstvo postane previše «intimno» u očima okoline, tj. ako se ono počinje i fizički manifestirati.

Dakle, fizički kontakt između pripadnika istog spola predstavlja tabu prema normama koje diktira mentalitet grupe.

Međutim, danas vidimo kako se te norme sve više ruše. To se može vidjeti ne samo iz toga što se sve više i više ljudi otvoreno usuđuje izjasniti kao homoseksualci ili biseksualci, već također i iz promjene stavova, naročito među mlađim generacijama, prema fizičkom kontaktu prijatelja istoga spola. Sve se češće među mladim ljudima može vidjeti da se prijatelji pozdravljaju zagrljajem, a ponekad i poljupcem. Još uvijek je to ponašanje najraširenije među djevojkama, no može se primjetiti da sve više i više mladića slijedi njihov primjer.

Pokazivanje fizičke intimnosti prema vlstitom spolu predstavlja veći korak za muškarce i dječake jer tradicionalna muška seksualna uloga u manjoj mjeri dozvoljava takvo ponašanje od ženske uloge. (Manje ili više samo je na području sporta fizička intimnost među muškarcima postala prihvaćeno ponašanje, iako su neki ljudi, na primjer Engleska nogometna liga ove godine – govorili protiv tog «nemuževnog» i u njihovim očima nedostojnog ponašanja. Međutim, njihova izjava izgleda da nije imala nikakvog učinka na igrače...)

Sebična i nesebična simpatija

U knjizi Logika, 37 poglavlje Martinus naglašava da ako netko uistinu osjeća simpatiju ili ljubav prema drugom biću, također spontano predstavlja užitak dodirivati to biće na ovaj ili onaj način. Ako to čovjek ne misli tako to je zapravo samo zato jer ta «simpatija» nije čista ili potpuna; to je «simpatija» koja je, svjesno ili nesvjesno, pomiješana sa određenim stupnjem antipatije. Stare, ograničavajuće tradicije i utjecaji – kao što je gorespomenuta muška uloga – također igraju određenu ulogu sa time u vezi. Čak iako netko želi izraziti svoju simpatiju na slobodniji i direktniji način, to nije lako jer se većina nas na tom području srami, što je neizbježan rezultat nedostatka treninga i potisnutih zabrana iz brojnih života. Ovome se mora dodati da tu i druge stvari treba uzeti u obzir.

Izražavanje nečije simpatije na način koji, na primjer, možda uznemirava predmet simpatije ili druge ljude, nije u skladu sa ljubavlju. Martinus takvo ponašanje naziva «nekultivirana simpatija», jer je ona rezultat pretjerano emocionalnog mentalnog stanja. Da bi osjećaj simpatije mogao postati prava ljubav prema bližnjem ili prava nesebična simpatija, on mora biti kultiviran ili uravnotežen razumom ili inteligencijom. Takva kultivirana sposobnost simpatije nikada ne može nikoga uznemiriti, već samo može predstavljati radost i blagoslov za sve i svakoga.

Da li ja zadovoljavam svoje vlastite potrebe ili potrebe svojeg bližnjeg ?

To je suštinsko pitanje svakog izražavanja simpatije – bez obzira prema kome ja usmjeravam svoju simpatiju. Zapravo to je suštinsko pitanje na prijelaznom stupnju od sebičnosti ka nesebičnosti na kojem se trenutno nalazimo kao «ranjeni prognanici između dva carstva». U budućnosti kada naša sposobnost za ljubav i nesebičnost postane uravnotežena na drugi način, nestat će nesklad ili konflikt između mojih vlastitih potreba i želja i potreba i želja mojeg bližnjeg. Kada svakoga pokreće želja da miluje i služi svakoga, tada će sreća mojeg bližnjeg biti i moja sreća i tada neće doći do nesklada između zadovoljavanja potreba različitih pojedinaca.

Sve će predstavljati sintezu i logiku božanstvene senzualnosti ili «najviše vatre». Ili rečeno Martinusovim riječima : Sva bića vole sva bića. Sve predstavlja seksualni užitak. Susresti neko biće, dodirnuti to biće, milovati ga, predstavlja radost i blaženstvo koje nadilazi svako zemaljsko razumijevanje, svaki zemaljski užitak. Ovdje postoji samo međusobna želja da jedni drugima služe, da oslobađaju jedni druge ili da se sprečavaju veze i lanci. Ovdje samo postoji užitak u služenju, a ne u dozvoljavanju da se bude služen. « ( Knjiga Livets Bog 5, pasus 1914)

Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (12.11.2010.)