BOLEST I ZDRAVLJE 
( Odgovor na pismo jedne bolesne osobe ) 

Martinus 

Dragi Anon., Hvala ti na tvojem ljubaznom pismu od 21. veljače i za povjerenje koje si mi ukazao. Shvatio sam da si u velikim poteškoćama i iskreno želim da u potpunosti ozdraviš. Ali, ono što ja mogu po tom pitanju učiniti vrlo je ograničeno. Ja ne mogu činiti čuda. To je moguće samo Bogu. Ja samo mogu reći da teška sudbina nije Božja «kazna». Kada bi patnje na svijetu bile samo Božja kazna, kao što to ljudi u svojem praznovjerju i neznanju smatraju, ne bi bio problem boriti se sa bolestima i ozdraviti. To bi onda samo bila stvar oprosta. Kroz ljubav kojom Bog upravlja svemirom i koja dovodi do toga da čitavo Njegovo stvaranje na kraju predstavlja radost i blagoslov za živa bića, On bi oprostio svim «grešnicima» i tako ih poštedio kazne. No, borba protiv bolesti na svijetu nije pitanje oprosta. Oslobađanje od bolesti, kao i od svakog drugog oblika patnje sasvim je drugačije pitanje – to je najveće i najvažnije pitanje u čitavom postojanju.

Svako oslobađanje od patnje isključivo je pitanje razvoja prema savršenstvu.

Bez iskustva patnje apsolutno nitko se ne bi mogao osloboditi životinjskih sklonosti i tradicija i postati uistinu savršeno biće – drugim riječima «čovjek poput Boga». Patnja stvara navišu i najbožanstveniju sposobnost u čovjeku, a to je sposobnost humanosti. Ta se sposobnost ne može steći mudrošću ili inteligencijom. Kako čovjek postupno stječe tu sposobnost kroz patnju – koja jedina može razviti spomenutu sposobnost humanosti – ona može biti intelektualizirana ili postati logična pomoću inteligencije, mudrosti i podučavanja.

Dakle, ta božanstvena sposobnost, koja je istovjetna «ljubavi prema bližnjem», koja je od životne važnosti za nastanak savršenog čovječanstva, ne može se steči inteligencij-om, već ona samo može njom upravljati nakon što smo ju već stekli.

Dragi Anon., Iz ovoga ćeš razumjeti da su najveći i najsavršeniji ljudi na svijetu oni koji u tolikoj mjeri suosjećaju sa patnjama drugih da će rado sami patiti ako će to druge osloboditi patnji. No, pokretačka snaga iza takvog ponašanja je upravo ta sposobnost humanosti koja im omogučava da osjećaju patnje drugih u svojem vlastitom biću, u svojem vlastitom mentalitetu ili psihi; oni zbog toga razumiju njihovu nesreću i od čitavog srca im žele pomoći. S obzirom da razvoj ove božanstvene sposobnosti predstavlja veliki dio inkarniranja živih bića u fizičku materiju ovdje na Zemlji, ovaj planet mora u odgovarajućoj mjeri biti svijet patnje.

No, svijet patnje predstavlja pozornicu za razvoj najveće sposobnosti života.

Ona preobražava mračna, životinjska i neljubeća živa bića u ljubeća, božanstvena bića koja će na kraju ostvariti Božji vječni plan : «Čovjeka poput Boga i Njemu nalik». Svijet koji je ispunjen takvim bićima predstavlja dovršeno, tj. savršeno «kraljevstvo nebesko».

Da, dragi Anon. ! Kada ti doživljavaš tako veliku patnju, kao što iznosiš u svojem pismu, to je zato jer doživljavaš koncentrirani i ubrazani razvoj. Ti na taj način doživljavaš mnogo veći razvoj u kratkom vremenskom periodu nego inače upravo zahvaljujući takvim uslovima koji najbolje odgovaraju tvojoj sudbini u tvom sadašnjem životu.

Ovdje možeš vidjeti da bi te čudo koje bi odjednom uklonilo sve tvoje patnje zaustavilo u apsolutno neophodnom kretanju ka vrhuncima svjetlosti – što je cilj za sve zemaljske ljude.

Ti bi sada na to mogao odgovoriti da bi se ti više volio razvijati sporije ako bi na taj način bio oslobođen nekih poteškoća i patnji kojima je sada tvoja sudbina u tolikoj mjeri ispunjena. I tu bi također mogao dodati da danas postoje brojni drugi ljudi koji ne doživljavaju nikakvu patnju. I to je istina. Ali, to ne znači da su ti drugi ljudi oslobođeni patnje. Oni su ili patili ili se neizbježno nalaze na putu ka patnji.

Niti jedno biće ne može postići savršenstvo na lakši ili bezbolniji način od drugih. Svatko mora doživjeti isto da bi postao isto. Vječni zakoni su nepobitni. Oni se ne mogu ni na koji način promijeniti i na taj način garantiraju da će biti ispunjena njihova svrha, a to je održavanje i obnavljanje vječne sposobnosti živog bića da doživljava život.

Zakoni su apsolutno istovjetni za sva živa bića i zbog toga osiguravaju da će apsolutno svatko na kraju doživjeti najviše savršenstvo, blaženstvo i sreću.

Možda je sve ovo što sam ti rekao slaba utjeha. To te, dragi Anon. neće direktno ili odjednom osloboditi tvojih patnji, ali će ti pružiti ispravnu analizu problema patnji živih bića, pomoću čega ćeš ti moći zauzeti potpuno ispravan stav prema svojoj sudbinskoj situaciji. Ispravan stav zauzvrat stvara ispravne misli i misaone impulse.

Dakle, tvoja situacija nije beznadežna. Ispravni misaoni impulsi su istovjetni mezokozmičkim, električnim impulsima.U onoj mjeri u kojoj misliš u skladu sa ispravnim impulsima, ti puniš svoj element sudbine sa tim impulsima. Oni za uzvrat djeluju kao pozitivna životna sila.

Čitavi tvoj fizički organizam je međukozmički električni aparat. I sve njegove funkcije pokreće organski, tj. međukozmički elektricitet. To punjenje se događa kroz sve impresije koje ti primaš kroz svoja osjetila i kroz sva iskustva koja doživljavaš, od kojih neka stvaraju radost i sreću, dok druga stvaraju melankoliju i depresiju. Tvoje «Jastvo» ili najviše sebstvo suvereno vlada tim međukozmičkim elektricitetom ili životnom silom, koja nastaje iz tih misaonih impulsa.

Na onim područjima na kojima je čovjek nedovršen ili neuk on ne zna razmišljati ispravno. On ne može djelovati u skladu sa znanjem ili iskustvom koje nema. Međutim, razmišljanje se ipak odvija, no ono je tada pogrešno ili se odvija naslijepo, i stoga je negativno, što stvara kratke spojeve na područjima mentaliteta ili organizma, koji bi inače trebali biti u redu, što znači zdravi i normalni.

Kao što sam već spomenuo, čovjekovo električno punjenje, koje je istovjetno njegovom punjenju životnom silom, događa se kroz osjetilna iskustva iz fizičkog kao i duhovnog svijeta. Osjetilni organi su organi za pretvaranje fizičkih reakcija u međukozmičke, električne impulse koji, svojim prolaskom kroz podsvijest postaju životna iskustva budne dnevne svijesti. Odavde oni prolaze kroz baterijske organe gdje se akumuliraju kao pokretačka snaga iza funkcija misli i volje bića, i za njihovo pretvaranje u manifestaciju kroz fizički organizam. Ova manifestacija za uzvrat stvara reakcije u okolini.

Ta reakcija je istovjetna sudbini bića.

Na žalost, ja ovdje ne mogu ići u detalje. No, nadam se da iz ovoga možeš razumjeti da u svojim rukama imaš vrlo učinkovit lijek. On se sastoji u postignuću potpuno ispravnog stava prema samome sebi, svojim bližnjima i svojoj okolini. Čim više čovjek razmišlja ispravno na tim područjima i na taj način vidi božanstvenu istinu ili stvarnost u svakoj situaciji, u svemu što se događa, i tako prepoznaje nepobitnu logiku života, koja dovodi do toga da sve što priroda stvara, uključujući tu i vlastitu sudbinu, postane na kraju radost i blagoslov – tim više on puni svoje baterije životne sile (međukozmičke, električne organe u nadsvijesti) pozitiv -nom životnom silom.

Na taj način pozitivna životna sila nastaje iz optimističnih misli.

Ako se, naprotiv, misli bića temelje na pesimizmu, očaju, samosažaljenju, osjećajima mučeništva ili ogorčenosti prema drugim ljudima koje on možda krivi za tvoje patnje, one će proizvesti samo negativne međukozmičke električne impulse, što će rezultirati vrlo oslabljenom životnom silom. No, oslabljena životna sila znači oslabljeno funkcioniranje kako organizma tako i mentaliteta. Takvo oslabljeno funkcioniranje može samo dovesti do smanjene volje za životom ili životne radosti. Osjećati volju za životom ili životnu radost je funkcija. No, funkcija se može održavati samo nekom snagom. U onoj mjeri u kojoj nedostaje snage, funkcija prestaje.

Ovo slabljenje funkcije je osnova svih postoječih oblika mentalnih i tjelesnih bolesti.

I to na kraju može uzrokovati da živo biće počini samoubojstvo, što je kulminacija gluposti. Dakle, najdublji uzrok svih bolesti je pogrešno razmišljanje i opažanje. Živo biće mora dati sve od sebe kako bi razmišljalo optimistično, a to se može postiči spoznajom prave istine o životu, koji sam po sebi predstavlja kulminaciju optimizma koji se temelji na njegovoj istovjetnosti sa univerzalnom ljubavlju.

Ako takvo biće sa oslabljenom ili razorenom životnom silom počne razmišljati o tome kako može pomoći drugim bolesnim ljudima i živim bićima koja pate, takve misli će početi razvijati novu životnu silu.

Pored toga, ništa ne stvara u većoj mjeri pozitivnu životnu silu od spoznaje da čovjek ne pati uzalud, već da naše patnje ukazuju na to da nas Bog uzdiže od niže razine postojanja na višu ili savršeniju razinu života gdje smo oslobođeni od bolesti i patnji.

Ovdje se moramo podsjetiti da bez doživljavanja tame mi nikako ne bi mogli doživjeti svjetlost.

Dakle, čovjekov izlaz iz patnje sastoji se u tome da se on nauči razmišljati na optimističan i humani način. Bez takvog načina razmišljanja nema savršene životne sile u čovjekovom organizmu ili mentalitetu.

No, čovjek sam mora postaviti svoju životnu silu na noge.

Isto kao što vrtlar mora plijeviti svoj voćnjak kako drveće ne bi bilo ugušeno korovom, tako i čovjek mora također plijeviti korov u svojoj svijesti – koja je tlo za njegove «misaone kulture» i za upravljanje njegovom voljom – korov koji se ovdje može razvijati i dovesti do slabljenja ili paraliziranja njegove životne sile i normalnosti, što uništava njegovu volju za životom i životnu radost.

To mentalno pljevljenje se sastoji od uklanjanja pesimizma, svake ogorčeno-sti prema onima za koje smatra da su odgovorni za njegove patnje ili nevolje, zajedno sa svim ostalim oblicima ogorčenosti, i to pljevljenje postaje lakše kako čovjek uklanja sve osjećaje mučeništva i samosažaljenja i sve pritužbe drugima o svojem stanju, i kada razumije da je život pravedan i savršen, gledano iz kozmičke perspektive, i da je svatko odgovoran za svoju vlastitu sudbinu.

Naravno, nije nimalo lako na ovaj način promijeniti svoju prirodu i tako se uzdignuti iz tame, ali ne postoji apsolutno niti jedan drugi način na koji se može osigurati sreća ili životna radost.

Ali, niti jedan problem nije tako težak da se ne može riješiti.

No, ovdje čudesna božanstvena snaga koja je prisutna u svim živim bićima u obliku principa molitve predstavlja ogromni izvor pomoći onim bićima koja su naučila primjenjivati njenu snagu.

Neizbježno se ostvaruje svaka molitva u kojoj čovjek moli za pomoć da se ponaša na nesebičan i ljubeći način prema svojim bližnjima.

Ovdje molitva može postati izuzetno veliko područje bijele magije.

Upravo je ta sila dala Kristu snage da prihvati svoje raspeće umjesto da pobjegne od njega, što je on mogao učiniti – no, tada bi njegova velika misija propala. Ista je snaga pomogla apostolima da slijede Isusa i da prihvate raspeće poput njega. Ista je snaga dala prvim kršćanima takvu životnu silu i optimizam da su oni mogli ušetati u arenu sa pjesmom na ustima prije nego što su ih raskomadale divlje životinje.

Dakle, sada sam ti dao mali uvid u znanost o sudbini, i nadam se da ti iz toga možeš dobiti nešto radosti i podrške.

Dragi Anon., pored ovog malog uvida kojeg sam ti dao, tvoja bolest je stvar između tebe i Boga.

Srdačan pozdrav i najbolje želje. (potpis) Martinus

Preveo sa engleskog jezika : Davorin Gruden

Copyright © Martinus Institut www.martinus.dk