BOG  I  HRABROST  DA  SE  PRIHVATI  ŽIVOT 

 

                                                                         ( MARTINUS ) 

 

Životinja ne poznaje neprirodni strah; njen radostan i hrabar stav prema životu i njen harmoničan odnos sa Bogom su principi koji su pohranjeni u njenom instinktu

 

Najvažnije stvari koje živo biće treba kako bi imalo savršeno zdrav i sretan život jesu hrabrost da se prihvati život i harmoničan odnos sa Bogom. Kod životinje ta su dva principa pohranjena u onome što nazivamo instinkt i oni su pravi uzroci mentalnog i fizičkog zdravlja životinje. Životinja ne poznaje neprirodni strah, to jest strah na područjima na kojima ne postoji neposredna opasnost. Životinja postaje zabrinuta u opasnoj situaciji i reagira automatski kroz instinkt kako bi izbjegla opasnost. Ukoliko ona ne može izbjeći opasnost, ona ispušta krik straha koji predstavlja njenu instinktivnu, automatsku molitvu Bogu za pomoć. I pomoć dolazi životinji na duhovnoj razini, gdje, poput ljudi, i životinja ima anđele čuvare. Međutim, ukoliko životinja uspije pobjeći od opasnosti, jednom kada je opasnost prošla ona ne živi u strahu i ne drhti nad time kada će se opasnost ponoviti. Ona ne gubi svoj hrabar i radostan stav prema životu i ne postaje zabrinuta, što bi ju dovelo u nervozno stanje i stanje trajnog straha prema životu ili smrti.

 

U vrlo velikoj mjeri ljudi žive u trajnom strahu od ovoga ili onoga

 

No situacija sa ljudima je sasvim drugačija. U vrlo velikoj mjeri čovjek živi u trajnom strahu od ovoga ili onoga. Vrlo često njegov um ispunjavaju samo zamišljene opasnosti ili poteškoće koje uopće ne postoje, niti će ikada postojati. U jutro se on boji novog dana, on se boji da neće ekonomski moći preživjeti. Zapravo, taj strah može biti prisutan i kod ljudi koji imaju i previše dobara i zlata. Oni se boje da će izgubiti sve što imaju. Neki ljudi žive u ogromnom strahu da je njihov bračni partner nevjeran, čak i kada njihov partner nikada nije ni pomislio da bi bio nevjeran. Neki se ljudi boje da će biti previše kiše, dok se drugi boje suše. Brojni ljudi žive u strahu što će ljudi reći ako učine ovo ili ono, oni se boje ogovaranja ili klevetanja, zapravo gotovo da ne postoji situacija u kojoj ne postoji nešto čega se ne boje.

 

Zemaljski čovjek nema hrabrosti prihvatiti život i nedostaje mu harmoničan odnos sa vječnim Bogom

 

Ovih dana širom svijeta postoji strah od dolazećeg rata. Strah od drugih ljudi dovodi ljude do toga da razmišljaju o tome kako mogu postati stručnjaci u ubijanju i uništavanju. Zemaljski čovjek nema hrabrosti prihvatiti život i također mu nedostaje još jedan životno važan faktor koji stvara zdravlje i sreću, a to je harmoničan odnos sa vječnim Bogom.

 

Istinski radostan i hrabar stav prema životu, kakav je Krist izrazio u Getsemanskom vrtu, vodi ka pravoj pobjedi

 

Kada je čovjek bez radosnog i hrabrog stava prema životu to je isto kao da je bez važnog psihičkog organa, bez takvog organa koji održava zdravo i normalno doživljavanje života na fizičkoj razini. Ukoliko čovjek izgubi stopalo, on to može nadoknaditi koristeći štake. Ali ako njemu nedostaje tako važan organ kao što je hrabrost da se prihvati život, što je još važnije nego stopalo, što on može učiniti? I u toj situaciji on to pokušava nadoknaditi koristeći štake, a štake koje on koristi da bi nadoknadio svoj nedostatak hrabrosti da prihvati život su ubilačko oružje. Uistinu savršen čovjek apsolutno se nikada ne bi sakrivao iza ubilačkog oružja, jer on ne strahuje od mogućeg proganjanja, klevetanja ili drugih oblika ugrožavanja vlastitog postojanja od strane drugih ljudi. On ima uistinu radostan i hrabar stav prema životu koji dovodi do prave pobjede. Krist je sjajan primjer takvog mentaliteta. Da se on dobrovoljno nije predao ljudima koji su ga proganjali i napali u Getsemanskom vrtu, već da je učinio suprotno i uzvratio na njihov napad, možda u obliku malenog rata između njih i njegovih sljedbenika, za što je Petar već bio spreman, on ne bi postao princ ili kralj duha kao što je bio slučaj. Da je on od svojih neprijatelja stvorio listu žrtava u obliku visokog svećenika i nekoliko njegovih pomagača ili nekoliko farizeja, da li bi on u tom slučaju postao predstavnik carstva nebeskog ili humane svjetske civilizacije koja predstavlja buduću sudbinu Zemlje i čovječanstva? Ne, on bi bio dostojan predstavnik stare Nordijske mitologije i bio bi vrlo dobro primljen u Valhali u društvu bogova koji tamo vladaju, predvođeni Odinom i Thorom.

 

Čak ni smrt na križu nije mogla odvratiti Krista od toga da bude ljudsko biće

 

No njegov hrabar stav prema životu poprimio je takav ljudski oblik i bio je toliko snažan da njemu apsolutno nisu bile potrebne nikakve štake da bi stabilizirao svoju psihu. On je bio potpuno uzdignut nad bilo kakvim životinjskim ponašanjem. Čak ni smrt na križu nije mogla odvratiti Krista od toga da bude ljudsko biće. I ono za što su neki ljudi mislili da predstavlja jadni poraz, zapravo je bila sjajna pobjeda. Pokrenuta je bila potpuno nova svjetska epoha kada je Krist pokazao ljudima da uistinu hrabar način da se prihvati život nije ona vrsta hrabrosti koju nazivamo borbeni duh, koji se manifestira kada čovjek svojim oružjem pobijedi i ubije čim više svojih neprijatelja. Hrabrost da se prihvati život je ona snaga koja pobjeđuje mržnju, osvetu, naprasitost, bijes i ogorčenost u vlastitom umu, čak i kada nam se zbog toga rugaju ili nas vrijeđaju ili čak i kada nas muče ili ubiju. No taj radostan i hrabar stav prema životu može samo postojati, kao što je Krist pokazao, na temelju toga da čovječanstvo osjeća jedinstvo sa snagom Boga ili Oca i sa Božjom ljubavlju prema svemu što živi.

 

Današnji zemaljski ljudi nemaju ništa od hrabrosti i ljubavi prema životu koje je imao Krist

 

Koliko od takvog kristolikog mentaliteta ima današnji zemaljski čovjek u svojem umu? Očigledno apsolutno ništa. On nema ništa od njegove hrabrosti da prihvati život i stoga mora stimulirati svoju psihu ili mentalitet koristeći štake. Ljudi su zapravo postali genijalni u pravljenju tih štaka. Sva genijalna ubilačka oružja koja poznajemo kao ratne brodove, tenkove, topove, torpeda, podmornice, bombardere i atomske i hidrogenske bombe, sve su to ogromne štake pomoću kojih se ljudi pokušavaju stimulirati; no ta ubilačka oružja nikada ih neće moći osloboditi od zabrinutosti i straha, zapravo sasvim suprotno.

 

Zemaljski čovjek treba naučiti koristiti svoju snagu misli u skladu sa zakonima svemira. Zakon džungle vrijedi samo u životinjskom carstvu

 

Da li su danas ljudi manje uplašeni nego što su bili u prošlosti, kada su bili samo uspavana bića po pitanju svojeg fizičkog ili intelektualnog znanja i sposobnosti? Ne, strah je narastao u skladu sa sposobnošću ljudi da stvaraju sve genijalnije ubilačko oružje i sa sve većim mogućnostima za umnožavanje načina ubijanja. Čovjek treba koristiti svoju intelektualnu sposobnost na potpuno drugačiji način da bi se postigla sigurnost i mir na svijetu. On će se trebati naučiti koristiti svoju snagu misli u skladu sa zakonima svemira. Zakon džungle vrijedi samo u životinjskom carstvu, a to je carstvo koje čovječanstvo uskoro treba nadići. U njemu vrijedi samo pravo jačega, a ljudski život trenutno samo predstavlja intelektualizirani produžetak džungle. Životinje doživljavaju strah samo u trenutku opasnosti i ukoliko prežive opasnost njihov radostan i hrabar stav prema životu ostaje netaknut. No ljudi, kao bića koja misle i imaju maštu, boje se prije i poslije opasne situacije i često samo zamišljaju da su u opasnosti. Oni poduzimaju mjere opreza i brane se koristeći svoje intelektualne sposobnosti za stvaranje oružja koje, da to oni ne znaju – jer oni ne mogu misliti unaprijed – samo čini situaciju još opasnijom.

 

Svaki čovjek koji koristi oružje zapravo okreće oružje protiv samoga sebe

 

Ljudi se ne mogu ni obraniti niti se osloboditi straha da će izgubiti svoj život sve dok se sakrivaju iza ubilačkog oružja i sve dok zasnivaju svoj život na gruboj sili i sve dok nemaju nikakvog obzira prema tome što je pravedno. Svaki čovjek koji koristi oružje zapravo okreće oružje protiv samoga sebe. Isto vrijedi i za države i zajednice, što je dovelo do doga da današnja civilizacija srlja u propast. No samo što se nije rodila nova civilizacija koja će ju naslijediti; ona se još uvijek nalazi u stanju embrija i može se pronaći u čovjekovom umu kao težnja za mirom. Krist je govorio o tome kada je rekao: «Carstvo nebesko je u vama». Ali kako ljudi ne slijede Isusove stope koje vode iz Getsemanskog vrta, oni ne mogu očekivati da će uskrsnuti iz životinjskog ubilačkog načina života. Njihov svakodnevni život će neminovno predstavljati životinjski mentalitet džungle, koji je intelekt pretvorio u mnogo gore stanje nego što se može pronaći u životinjskoj džungli. Ovdje ljudi žive u sveobuhvatnom ratu i ne mogu biti sretni ili slobodni od straha. Zemaljski čovjek više nije prava životinja i to je razlog zašto će se on bojati sve dok se nalazi u životinjskom carstvu. On se nalazi na početnim stupnjevima da postane ljudsko biće i samo će moći pronaći ono što za njega predstavlja pravu radost i blagoslov u carstvu pravog čovjeka, gdje se on nalazi zajedno sa bićima koja imaju čistu ljudski svijest umjesto djelomičnog mentaliteta životinje ili mentaliteta džungle. No prije svega on treba stvoriti stanje pravog čovjeka u svojoj vlastitoj svijesti i sve dok on ne ispunjava ove uslove ili ih ne postane potpuno svjestan, on će u većoj ili manjoj mjeri morati živjeti u strahu.

 

Strah i zabrinutost ne dovode čovjeka samo u stanje nervoze; oni također mogu uzrokovati ozbiljne fizičke bolesti

 

Zabrinutost i strah uzrokuju da se čovjek počne pogrešno ponašati, a to pogrešno ponašanje stvara potpuno pogrešno opažanje života. Zemaljski čovjek vjeruje da oružje, novac i moć nad drugim ljudima mogu predstavljati zaštitu protiv opasnosti koje vrebaju sa svih strana; on vjeruje da može stvoriti mir putem snage oružja. Ljudi na Zapadu nazivaju se kršćanima, no oni su se odvojili od Kristovog puta i njihovo udaljavanje od Kristovog mentaliteta neprestano stvara strah. Strah i zabrinutost ne dovode čovjeka samo u stanje nervoze; oni također mogu uzrokovati ozbiljne fizičke bolesti. Strah stvara nezdravu krv, koja slabi organizam i slabi otpornost na bolesti, on zapravo može dovesti i do nečije smrti. Organizam se ne bi trebao samo održavati fizičkom hranom već i ispravnom vrstom misli. Čitava priroda naše svijesti igra još veću ulogu. Svijest u cjelini predstavlja polje zračenja i od nje energija struji u atome fizičkog organizma i daje im električni naboj. To za uzvrat oplođuje elektrone, koji stvaraju krv i čitavi fizički organizam. Ako je polje zračenja, to jest prazan prostor između fizičkih čestica ispunjen negativnom energijom i ako ona uđe u krv i kruži organizmom, čovjek neće moći doživljavati zdravi, normalni život u fizičkom svijetu. To stanje stvara dodatni strah u čovjeku tako da on na kraju može umrijeti od zabrinutosti i straha.   

 

Strah od života i smrti mogu u potpunosti nestati iz čovjekove svijesti

 

Nije namjera Providnosti da bića za koja se kaže da su stvorena poput Boga i njemu nalik nastave doživljavati jadno postojanje ispunjeno zabrinutošću i strahom od stvarnih i zamišljenih opasnosti. Upravo zato je bio rođen čovjek koji im je mogao pokazati put izlaska iz životinjskog carstva, kojem oni, velikim dijelom svoje svijesti, više ne pripadaju. Kristov put je Božji put i snaga koja vodi biće tim putem je Sveti duh. Sveti duh je znanje o vječnim zakonima života koje će uzdići čovjeka iz neznanja, koje danas dovodi do toga da budući čovjek poput Boga propada na raznim skretanjima sa puta pravog života. Strah od života i smrti može u potpunosti nestati iz svijesti ljudi kada oni počnu doživljavati da je njihov život vječan i da u njima postoji Bog i da su oni uistinu jedno sa Ocem. Čitavo čovječanstvo treba doći do točke kada to čovječanstvo i Otac ili Bog postanu jedno. Što to znači biti jedno sa Bogom? To znači živjeti život koji se zasniva na apsolutno potpunom znanju o slici svijeta i samom vječnom životu.

 

Prava hrabrost da se prihvati život je dio Svetog duha, Božja stvaralačka snaga ili ključna nota svemira

 

Krist je pokazao ljudima kako živjeti takav život. Njegov odnos sa Ocem dao mu je hrabrosti da prihvati život bez obzira u kakvoj situaciji se on nalazio, čak i u trenutku svoje smrti. On je pokazao da jedina smrt koja postoji je stanje straha, mržnje i sebičnosti u koje se zemaljski čovjeka zatvara kao u mentalni zatvor, dok se istovremeno izolira od Svetog duha, Božje stvaralačke snage ili ključne note svemira. Prava hrabrost da se prihvati život dio je te snage i ukoliko se mi ne otvorimo za nju, preuzima nas strah i mi se moramo potpomagati štakama. Te štake, to ubilačko oružje ne moraju nužno biti revolveri ili bombe, to također može biti mentalno oružje koje je u svakodnevnoj upotrebi u obliku ogovaranja, otrovnih primjedbi ili u obliku spletki i kleveta. To zapravo mogu biti nevine primjedbe koje sadrže prikriveni žalac koji buši svoj put ka psihičkom tijelu žrtve. Većina ljudi povremeno ima sklonost ubiti nešto od sreće i životne radosti neke druge osobe i sve dok se događaju ta mikroskopska ubojstva, čovjek koji još uvijek ima u sebi takve sklonosti mora živjeti u džungli tjeskobe zemaljskog čovjeka.

 

Kozmičke analize pokazuju čovjeku koji traži istinu njegovo mjesto na vječnom putu života

 

Samo kada iščupa iz svojeg vlastitog uma mentalno korijenje te džungle čovjek se može osloboditi straha i užasa džungle i steći pravu hrabrost prihvatiti život. No to nije nešto što moderni čovjek može napraviti samo govoreći: «ti trebaš vjerovati» ili « ti trebaš napraviti ovo, a ne ono». Današnji ljudi također žele razumjeti zašto, koristeći svoju snagu misli i smisao za logiku. I moj je zadatak bio pokazati to ljudima putem kozmičkih analiza, tako da oni sami mogu slijediti svojom intelektualnom sposobnošću logički niz misli koji svugdje dovodi do velike zapovijedi da volimo jedni druge. Kozmičke analize pokazuju čovjeku koji traži istinu njegovo mjesto na vječnom putu života i zašto se on upravo tu nalazi. One također pokazuju koje se mogućnosti otvaraju za svakoga tko se oslobodi svojeg mentalnog zatvora i slijedi Kristov put. Čovjek koji u svakoj situaciji može reći: «Oče, neka bude tvoja volja, a ne moja» imat će hrabrosti prihvatiti život i uspješno će savladati poteškoće i mračna stanja. Kada je Bog prisutan u svim našim djelima i manifestacijama strah će nestati sa našeg životnog puta na isti način na koji vlažna izmaglica noći nestaje pred jutarnjim suncem. I ljudi će osobno doživjeti istinu sadržanu u riječima: «Ja sam uskrsnuće i život, oni koji me slijede živjet će, iako umru».

 

Preveo sa danskog na engleski: Andrew Brown, 1997 

 

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden ( 03.06.2010.)

 

Copyright © Martinus Institut