Draga ekipo,
Šaljem vam program svojih aktivnosti za studeni i prosinac 2008, kao i svoj novi članak pod nazivom "BOG?". Možete ga pronaći u prvitku kao Word file ili na mojoj
web stranici.Srdačan pozdrav,
Tomislav Budak
STUDENI
STANIČNO REPROGRAMIRANJE - 15. i 16. 11. 08.
INTENZIV DIREKTNOG ISKUSTVA ISTINE - od 21. do 23. 11. 08. u okolici Jastrebarskog
REIKI I - 29. i 30. 11. 08
PROSINAC
TRANSFORMACIJA KARMIČKIH OBRAZACA - Drugi stupanj - kreiranje skladnih odnosa - 20. i 21. 12. 08.
Svi tečajevi osim Intenziva održavaju se u Zagrebu. Sve ostale informacije o individualnim tretmanima i tečajevima možete dobiti preko ovog e-maila ili na telefone (01)4834-644 ili 091/2530-736.
BOG?
They got lies so big
They don’t make a noise
They tell’em so well
Like a secret disease
That makes you go numb
With a big ol’ lie
And a flag and a pie
And a mom and a Bible
Most folks are just liable
To buy any line
Any place, anytime…
People, wake up
Figure it out
Religious fanatics
Around and about
The Court House, The State House,
The Congress, The White House
Criminal saints
With a „Heavenly Mission“ –
A nation enraptured
By pure superstition
Frank Zappa – „When The Lie's So Big“[1]
U svome spisu „Tao Te Čing“ gigant duhovne misli Lao Ce rekao je slijedeće:
„Kad se veliki Tao izgubi, ljudi slijede samilost i osjećaj dužnosti prema svojim bližnjima.
Kad se mudrosti odaje počast, u svijetu se množe diletanti.
Kada se prekinu obiteljske veze, na njihovo mjesto dolaze dužnosti djece i roditeljsko razumijevanje.
Kad je svijet pun nezadovoljstva, na svim mogućim mjestima nađu se domoljubi“.[2]
Zvoni li ovo nekome? Možemo li povući crtu s domovinskim ratom, strankama na vlasti i prevladavajućom duhovnom strujom u Hrvatskoj ili u post 9/11-ovskoj Americi? Vjerojatno ne. Ili možda da? Usuđuje li se netko prepoznati ovu istinu primijenjenu na suvremeni model vlasti? Na određen način, veliki Tao (sveopći Duh ili Bog) odavno je napustio Hrvatsku, ali i okolne države – vjerojatno i cijelu planetu. Ili kako bi to narod rekao, Bog je ovdje davno rekao „laku noć“. Istinsku duhovnost, poštenje i ispravnost zamijenio je lažni patriotizam pod čijim se okriljem država rasprodaje bjelosvjetskim kriminalcima. Vlada naše republike stavila se u službu mafijaškim strukturama zapadnoga svijeta i kao sitni „uguzičar“ dodvorava se dekadentnim „velesilama“. NATO u Hrvatskoj dobiva sve moguće ovlasti, orwellovska „EU“ postaje primarnim ciljem naših sitnih poltrona, a narod je sve siromašniji i u sve većem kaosu. O ubojstvima usred bijela dana na zagrebačkim ulicama ne treba trošiti riječi – ona su odraz kompletne društvene degradacije i kolektivne psihopatije koja je zavladala. Bolja budućnost nikako ne stiže – investicijski fondovi su opljačkani, cijene nafte rastu iz dana u dan, a prijetnje lažnim „terorizmom“ opravdavaju sve veće gubitke osobnih i društvenih sloboda.
Donosi si li nam ovako izrežirana budućnost ikakav pomak na bolje? „Isch don't think so“, rekao bi „Bruno aus Wien“, modni komentator u interpretaciji Sache Baron Choena. I Barack Obama želi osvojiti vlast pod sloganom – „Change“ (promjena), ali riječ je o ispraznoj retorici koja ne znači ama baš ništa. Obama je vuk (maneken) u janjećoj (crnačkoj) koži i uvest će Ameriku, jednako kao i McCain ili bilo koji drugi kandidat, u svjetski rat, upravo onako kako je to još 1871. planirao Albert Pike u svome pismu Giussepe Mazzini-ju. I dok se hrvatska „inteligencija“ na sve načine dodvorava vlasti (umjesto da ga pita nešto o njegovim satovima, „književnik“ Miljenko Jergović radi „veliki intervju s premijerom“ za režimske novine, postavljajući mu najblaže rečeno stupidna pitanja), država polako tone u potpunu apatiju. Vjerojatno „Bog tako želi“ – kako drugačije opravdati trenutno stanje?
Barack Obama - novi „spasitelj“?
Međutim, čini se Bog nema nikakve veze s tim. Bog u kojeg se kunu kršćani, muslimani i ostali religiozni ljudi postao je jedno od glavnih opravdanja za globalnu degradaciju. „Božja volja“ odavno se koristi kao izgovor za kojekakve laži kojima se opravdavaju i najstrašnija zlodjela. Evo primjera - u ime Boga vodili su se i još uvijek se vode najkrvaviji ratovi na ovoj planeti. Zapadni svijet „brani svoje vrijednosti“ i način života u Iraku. Isus je na našoj strani – tko može odbiti njegov poziv da branimo „American way of life“? Iako se retorika koja opravdava napade na sve države koje još uvijek nisu pod vlašću zapada koristi vrlo pažljivo, bez direktnog uplitanja vjere i Boga, sve je ipak jasno kao dan. Jedan „War On Terror“ uopće nije vjerski rat, to je samo rat protiv terorista. Slučajno muslimanskih. Koji su grozni fanatici. Oni su oteli avione i srušili ih na WTC tornjeve i Pentagram, pardon – Pentagon. Arapski teroristi su to učinili, njih devetnaest koji su jedva naučili voziti male avione i onda srušili par Boinga na birane ciljeve u Americi. Opravdana odmazda za ovakva djela napad je na do tada nepokorene muslimanske države, u ime Boga, Isusa i zapadnog (američkog) načina života. A taj je način života stvarno fenomenalan – evo što proizvodi.
Nadalje, Bog nas osuđuje na vječito prokletstvo ukoliko ne slijedimo njegove dosadne, patrijahalne i prilično retardirane regule. No, kako bi to rekao nedavno preminuli komičar George Carlin – „Ali Bog nas voli!“ Promatra nas s nebesa i sudi našim postupcima. Određuje tko će gdje nakon smrti. Sudi nam prema djelima. Kažnjava prema zlodjelima... No, stanimo malo – kako to da onda zlikovci vazda prolaze nekažnjeno? Bush je u Iraku poklao stotine tisuća nevinih, a Hrvatska država kao buduća članica NATO-a oslobađa američke vojnike sudskog progona! Izgleda da „Bog“ ima dvostruke kriterije. Mali čovjek na nemilosrdnom je udaru „zakona“, a veliki kriminalci stoluju državama. Da li je ovdje uopće riječ o „Bogu“? Možda je jednostavno riječ o čovjeku koji se koristi najstarijim arhetipom kako bi preko njega vladao ostatkom populacije. Bit će da je prije riječ o ovom drugome jer činjenice uvelike govore u prilog takvom scenariju. No, prije negoli se krenemo baviti iskrivljenom percepcijom Boga, evo nekoliko riječi o tome što bi Bog mogao biti (iako su riječi krajnje neadekvatno sredstvo ovakvog tumačenja).
ŠTO JEST, A ŠTO NIJE BOG
Kažu da je ovo Bog kako ga vidi Michelangelo, no ja tu vidim samo čovjeka, doduše lebdećeg.
Gledano s duhovne razine, Bog je čovjek. Bog svakako postoji i kao bezoblična sila u svemiru, kao inteligencija i snaga koju je moguće koristiti u praktične svrhe. No, ako na ovoj planeti tražimo Boga, onda treba pogledati sebe i drugo ljudsko biće. To je Bog. Kad umrete i odete u rajske sfere, kada krenete šetati rajskim livadama i poljanama, kad sretnete druge duše i s radošću ih pozdravite kao bratska bića, u jednom ćete se trenutku zapitati – „sada kad sam u Raju, gdje je Bog?“ Boga nigdje nećete naći, osim ako se ne zagledate u mirnu površinu nekog jezera. Nema Boga van čovjeka, ako je riječ o pojavnim oblicima. Ovu su istinu dobro poznavali mnogi mistici. Na primjer, Mansur Al-Hallaj, prosvijetljeni sufijski redovnik, tvrdio da je on Istina ili Bog. Ortodoksni muslimani zbog toga su ga osudili na smrt vješanjem - mislili su da će se tako riješiti heretika. No, opijen mističnom ekstazom Mansur je čitavo vrijeme vikao – „An al
Vješanje Mansura Al-Hallaj-a zbog „hereze“.
Haq, An al Haq, An al Haq....( ja sam Istina)“! Nije uopće obraćao pozornost na skoru smrt, na omču oko vrata te na izmicanje podloge ispod nogu - nastavio je vikati sve dok nije izdahnuo. Legenda kaže da je iz kamenja oko vješala dugo nakon Mansurovog smaknuća i dalje odjekivalo „An Al Haq, An Al Haq...“„Pravovjerni“ su bili zgroženi ovom pojavom i mnogi su od njih posumnjali u vlastita uvjerenja. Jer, riječ je isključivo o uvjerenjima i ni o čem drugom. Sve što mi mislimo o Bogu samo je stanje uma, odnosno vjerovanje nabijeno emocijama. Bog s takvim uvjerenjima ne mora imati ama baš nikakve veze. I obično nema.
I što je onda Bog? S jedne strane čovjek, a s druge strane ništa. Baš ništa. Iako ovakva izjava zvuči pomalo budistički ili čak ateistički, zanimljivo da je upravo jedan od najvećih kršćanskih mistika govorio o Bogu upravo tako. Sveti Ivan od Križa, veliki španjolski pjesnik i mistik, katolički redovnik i suosnivač reda „bosonogih karmelićanki“ govorio je o Bogu kao o ništavilu. Zbog svojih je uvjerenja, naravno, bio strahovito proganjan od strane crkve i zato je svoj život završio relativno rano, u dobi od 49 godina. Sveti Ivan tvrdio je slijedeće – u životu postoje tri puta. Prvi je put zemaljskih radosti. To za Ivana nije bio put kojim je vrijedno ići. Drugi je put nebeskih, duhovnih radosti. Niti to za njega nije bio put kojim je vrijedno ići. Treći, srednji put, onaj je koji vodi u „ništa“. E, to je za svetog Ivana bio jedini put kojim je vrijedno ići. Jer to „ništa“ čisti Dušu od ograničavajućih sadržaja i omogućuje joj da je „Bog uzme k sebi“. To „ništa“ pojavljuje se kao najautentičniji izraz Boga. „Jer sam imao ništa, sve mi je bilo dano“, govorio je Ivan. Zbog svojih je iskustava i njihove interpretacije Ivan bio proganjan od Crkve – neortodoksna verzija duhovnog iskustva oduvijek je smetala „pravovjernima“, zato što sami nisu imali takva iskustva pa ga nisu mogli niti razumjeti.
Sveti Ivan od Križa, kršćanski redovnik proganjan od Crkve zbog svojih mističnih iskustava.
Bog nije stanje uma. Bog nije niti emocija, a niti intuicija, slutnja, vizija ili nadahnuće. Bog svakako nije starac na „nebu“ koji sudi ili kažnjava. To su koncepti uma, a um strukturalno nema nikakve veze s duhovnošću. Za istinsko iskustvo Boga treba isprazniti um, ići u „ništa“, kako bi suptilna mistična punina kasnije ispunila takvo ništavilo. Bog se stoga spoznaje direktnim, neposrednim iskustvom ili izravnim doživljajem koji nadilazi mentalne sadržaje i procese. U takvom iskustvu dolazi do pretapanja objekta meditacije i osobe koja meditira te je doživljaj autentičan samo kao se subjekt i objekt spoje u Jedno. Zanimljivo da riječ „religija“ znači upravo to – „re-ligare“, ponovno spojiti (u jedno). Ista je stvar s riječju „yoga“. Stanje Jednosti jest suština svijesti koju običavamo zvati „božanskom“ – sve ostalo su projekcije uma. Ili, još neposrednije rečeno, predrasude. A Bog s predrasudama o njemu ili njoj nema prevelike veze – Bog je izvan koncepata ljudskog (bolesnog) uma.
No, zašto onda religije i mnoge duhovne škole inzistiraju da Bog ima formu, da je on (ona, ono) netko ili nešto (Buda, Isus, Krišna)? Evo i odgovora - zbog love, odnosno zbog tržišne vrijednosti takvog vjerovanja. U trenutku kad je Bog postao roba, trebalo mu je nabiti i tržišnu vrijednost. S obzirom da je vrlo teško prodati „ništa“, odnosno nešto bezoblično, Bog je dobio najrazličitija obličja koja s njegovom (njezinom) suštinom nemaju ama baš nikakve veze. Takva obličja i značenja direktno su povezana s čovjekom, s ljudskom duhovnom nezrelošću (koja je razumljiva i prihvatljiva), odnosno ljudskom manipulacijom Bogom u cilju ostvarenja određenih dobitaka (koja nikako ne može biti prihvatljiva). Zašto ne, manipulacija Bogom postala je jedan od najunosnijih poslova. Kao što je to rekao čuveni L. Ron Hubbard, osnivač scijentološke crkve (Church of Scientology) – „ako želite postati bogati osnujte korporaciju, ali ako želi postati jako bogati, osnujte crkvu.“ On je to i učinio – i postao bezočno bogat. Dok je sam živio na jahti, njegova je „crkva“ postala fašistoidni kult. Što reći nego - bravo Ron, uspio si u životu!
Američka (posrnula) relikvija, njegovo božansko visočanstvo - $.
I bankari se kunu u Boga - „In God We Trust“ piše na američkom dolaru. No, otkako je grupica kriminalaca 1913. godine preuzela američke federalne rezerve, one više nisu niti federalne, niti u njima ima bilo kakvih rezervi. Dolar je svejedno postao vrijednošću koja nadilazi sve zakone, a „Bog“ kojime se maše s novčanice služi kao opravdanje za bespogovornu vjeru u dobre namjere bankara. Iako je novac - njegov nastanak i upotreba - ništa drugo do sredstvo porobljavanja, narod odmah stvari shvaća ozbiljno čim je o Bogu riječ jer ne bi se valjda netko dičio Bogom da u njega ne vjeruje. Da, političari su pošteni i časni ljudi, oni se uzdaju u Boga, idu u crkvu i brane kršćanstvo od terorista (muslimana). Čak i kada ubijaju oni to čine nježno, uz Božji blagoslov. Nevjerojatna je, naime, moć monumentalno oblikovanog simbola ili slike na kojoj je napisana riječ „BOOOOOOOOG“! Probajte se slikati sa nekim arhetipskim prikazom Boga iza sebe. Djeluje sasvim drugačije od vaših regularnih fotografija s nekog turističkog putovanja. Stoga, želimo li sebi dati na značaju, najbolje je uza sebe vezati neko od Božjih imena ili slika. Svi će odjednom umuknuti jer Bog nema protuargumenta – Bog je nešto ultra značajno, veliko, sveto, nedodirljivo - Uaaau!
Lako je kititi se tuđim perjem...no ubojica ostaje ubojica, koliko god mi šutjeli o tome.
Velike bankarske obitelji svakako su pri samom vrhu vladajuće piramide kakvu vidimo na dolaru jer oni predstavljaju neposredno sredstvo realizacije takve vlasti. Oni vuku konce, na način koji je divno izrazio Mayer Amschel Rotschild, osnivač novčanog imperija vodeće svjetske bankarske obitelji:
„Dajte mi kontrolu nad novcem države i ne zanima me tko donosi zakone!“
A kontrola je odavno preuzeta. Rotschildova supruga Gutle Schnapper na svojoj je smrtnoj postelji još bolje izrazila utjecaj njenih sinova, osnivača bankarskih kuća u pet najvećih ekonomskih centara na svijetu, rekavši slijedeće:
„Da moji sinovi nisu željeli ratove, ne bi bilo niti jednog!“
Čija su onda ratovi volja, Božja ili čovječja? Dok mi mislimo da se stvari događaju „slučajno“, da su ljudi poludjeli jer su neosviješteni, netko te ljude čitavo vrijeme gura u određenom smjeru. Tko su onda naši današnji bogovi, vladari nekadašnjeg Edena, odnosno današnje „doline suza“, oni koji određuju tijek događaja? Da ne bi netko mislio da iza ovog pitanja leži nerješiva misterija, eto odgovora - članovi vodećih bankarskih obitelji, zajedno s grupom vrhunski obrazovanih okultista iz redova takozvanih „aristokratskih“ obitelji koji su odavno prešli na „dark side“ (tamnu stranu). Takve osobe već dugi niz generacija ne moraju raditi ništa osim smišljati kako da zadrže moć i vlast koju imaju. Zamislite da ste već deseta generacija iz ultra bogate obitelji i imate svo vrijeme ovoga svijeta da kujete planove kako biti još moćniji. Čak i osoba prosječne inteligencije nešto bi smislila.
Što je ili tko onda Bog u ime kojeg se ratuje i vlada? On, ona ili ono jest arhetip ili praslika. Bog, strah i novac vladaju svijetom, a s obzirom da je svijet pao u ruke zlu, ono mora sebe prikriti i opravdati. Ponavljam – nepostojeći Bog, zastrašivanje i ekonomska mašinerija vladaju svijetom. Da bi takva situacija ostala neprimijećenom, skrivenom ili čak prodana pod nešto prirodno, ljudima moraju biti oduzeti argumenti, percepcija ugašena, želja za pobunom ugušena. Kontrolom fizičkim zlostavljanjem, vidjeli smo u dosadašnjoj povijesti, to se ne može postići, ali može se kontrolom uma. Na koji način? Upotrebom „Boga“ kao izvanjske sile, a zatim novcem i zastrašivanjem. Prava istina koju se ne usude izreći čak niti mnogi „teoretičari zavjera“ jest da na ovoj planeti vlada velika laž, a tko joj se suprotstavi stradat će, na ovaj ili onaj način. Na primjer, iako je jedan Bill Clinton uspio o sebi stvoriti sliku kao o duhovitoj, pomalo šašavoj i otkačenoj - čitaj „benignoj“ - predsjedničkoj figuri, bračni par Clinton iza vlastite vladavine ostavio je najmanje pedeset leševa osoba koje su im se suprotstavljale. Dok narod gleda utakmice, pije pivo i raspravlja o najnovijem Big Brother Show-u, svjetski vladari nemilosrdno i beskrupulozno vuku konce onako kako žele. U tome im svesrdno pomažu mediji – dimna zavjesa kojom se prikriva ili zamućuje istina.
Američki Bog gluposti i laži.
I u Hrvatskoj će ljude koji znaju istine o tajnim makinacijama političara, njihovim vezama s podzemljem ili direktnim kriminalnim aktivnostima „progutati mrak“. Svijetom vlada „mrak“ koji radi što hoće, a prikriva se „Božjom voljom“, strahom od neimaštine i smrti, bolesti i gladi te ekonomskom mašinerijom. Takav je mrak diljem planete već progutao mnoge novinare, znanstvenike, političare, umjetnike ili društvene aktiviste. Nije ovdje, dakle, riječ samo o vidljivim egzekucijama neistomišljenika – riječ je i o mnogim nevidljivima koje većina ljudi smatra slučajnostima ili posljedicama samoubilačkog životnog stila, samo zato što su to pročitali u novinama ili čuli na televiziji. Najveća tajna nije više da svijetom vlada nevidljivo zlo, nego da takvo zlo jednako nevidljivim sredstvima sustavno uništava svoje oponente. Ljudi iza političke zavjese jedini su Bogovi na ovoj planeti jer namještaju događaje, eliminiraju oponente i praktički rade što hoće, dok narod misli da se stvari događaju slučajno. Igrati se Boga, a čitavo vrijeme pozornost skretati na „starca na nebu“ koji određuje što će se i kako zbivati dobar je štos kojim je lako kamuflirati vlastita djela. Za one koji misle da sam pretjerao, evo još nekolicine citata:
„Svijet je pod vlašću vrlo različitih osoba od onih kakve zamišljaju ljudi koji se sami ne nalaze iza scene.“
Benjamin Disraeli,
engleski premijer u svojoj noveli „Conningsbly“, napisanoj 1844.
***
„Otkad sam ušao u politiku, često su mi se privatno povjeravale mnoge osobe. Neki od najvećih ljudi u Sjedinjenim Državama, iz polja trgovine i manufakture, boje se nečega. Oni znaju da negdje postoji sila toliko organizirana, toliko suptilna, toliko nadziruća, toliko isprepletena, toliko kompletna, toliko nadmoćna da je bolje da tiho šapuću kada o njoj govore s osuđivanjem.“
Woodrow Wilson,
američki predsjednik u knjizi “The New Freedom”, napisanoj 1913.
***
“Pravi vladari u Washingtonu su nevidljivi i vladaju iza scene.”
Felix Frankfurter,
Predsjednik američkog Vrhovnog suda, 1952.
***
„Uvjeren sam da smo mi kao red potpali pod utjecaj jednog izrazito zlog okultnog reda, duboko upućenog u znanost, istovremeno i okultnu i ostalu, iako ne i nepogrešivog, čije su metode crna magija, odnosno elektromagnetska moć, hipnoza i moćne sugestije. Uvjereni smo da je taj red pod kontrolom nekog Reda Sunca, sličnog Iluminatima, ako ne i od njih samih.“
Vojvoda od Brunswick-a,
veliki meštar njemačke masonerije krajem 18. stoljeća
***
„...postoji jedno (tajno društvo, op.a.) koje je nevidljivo i jedva se može osjetiti, pa ipak nas pritišće. Odakle dolazi? Gdje je? Nitko ne zna, ili barem nitko ne priča. Ova je organizacija skrivena čak i od nas, veterana tajnih društava.“
Giuseppe Mazzini,
talijanski filozof i revolucionar, šef reda Bavarskih Iluminata
***
„Stvari se ne događaju same od sebe. Događaji se namještaju.“
John F. Kennedy, američki predsjednik.
***
„Neki tvrde da smo dijelom tajne spletke koja radi protiv najboljih interesa Sjedinjenih Država, karakterizirajući mene i moju obitelj kao „internacionaliste“ i konspiratore, zajedno drugima širom svijeta, u cilju izgradnje integriranije globalne političke i ekonomske strukture – ujedinjenog svijeta, ako želite. Ako je to optužba, ja sam i kriv i ponosim se time.“
David Rockefeller,
američki bankar u svojoj knjizi „Memoirs“, str. 405.
***
„Zahvalni smo Washington Post-u, The New York Times-u, Time magazinu i drugim velikim publikacijama čiji su urednici pohađali naše sastanke i poštovali svoja obećanja o diskreciji skoro četrdeset godina. Bilo bi nam nemoguće razviti svoj plan za svijet da smo bili osvijetljeni blještavilom publiciteta svih tih godina. Ali svijet je sada puno sofisticiraniji i spreman marširati prema svjetskoj vladi.“
David Rockefeller,
prilikom obraćanja Trilateralnoj komisiji u lipnju 1991.
***
„Svemu sam se tome (teorijama zavjera, op.a.) slatko smijala dok i sama nisam upoznala ljude iz sjene. Osmjeh mi se zamrznuo na licu. Ti su ljudi bešćutni i nikada ih nećete vidjeti u novinama ili na televiziji.“
Nina Mimica,
hrvatska režiserka i spisateljica,
dobitnica nagrade Oscar za kratki film,
u intervjuu Jutarnjem listu, 11. 8. 2008.
...i tako dalje. Nadam se da ste zamijetili da ovakve izjave nisu dali nikakvi „teoretičari zavjera“, već vodeći ljudi iz svijeta politike i umjetnosti. Da, događaji se namještaju, ne događaju se slučajno. Iza ratova, terorističkih napada pa čak i mnogih „prirodnih nepogoda“ je čovjek, ali ne bilo koji, već upravo onaj koji za takve poteze ima i sredstava. Siromah danas teško može organizirati ikakve značajne političke događaje, ali ima tko može. Onaj tko ima sredstava, a taj je istovremeno najčešće i onaj koji ima motiv, odnosno onaj koji od takvih „slučajnosti“ najviše profitira. Nisu uzalud stari Rimljani govorili da se, kada tražimo počinioca zločina, prvo moramo upitati –„Qui Bono?“ („tko profitira?“), odnosno tko je najviše na dobitku od zločina. Taj je najčešće i počinioc. Dakle, tko je više dobio napadima 11. rujna 2001. - Arapi ili američka vlada?
[1] Frank Zappa – „When The Lie's So Big“, s albuma „Broadway The Hard Way“, izdanog 1988.
[2] „Tao Te King“, nakladnik „CID“, biblioteka TRAGOVI, Zagreb, 1994.
bglavac
edin.kecanovic
