BITI „ISPRED“ PROVIDNOSTI

Erik Gerner Larsson

Kako na svojim predavanjima, tako i u svojim razgovorima sa ljudima Martinus je često izražavao želju da prenese jednostavno razumijevanje činjenice da je jedna od najvažnijih stvari za čovjeka koji želi imati harmoničan život da sa svojim željama bude „iza Providnosti“.

Nikada neću zaboraviti utisak koji je ta misao ostavila na mene prvi puta kada sam ju čuo od njega. U trenutku intuicije povezao sam tu misao i rečenicu koja nam je svima poznata : „prvo težite kraljevstvu Božjem…“ i odmah mi je postalo potpuno jasno da ove dvije misli predstavljaju najvažnije probleme u postojanju.

Nesretna je okolnost to da se velika većina ljudskih misli odvija bez ikakvog znanja o zakonima koji upravljaju mislima, to jest, bez ikakvog znanja o pravim posljedicama njihovih misli i želja. Rezultat toga neizbježno dovodi do indirektne patnje koju nazivamo „razočaranje“. Razočaranje će uvijek biti „ogorčeni izaslanik“ neispunjene želje.

To, međutim, ne bi bilo toliko važno kada bi svi bili upoznati sa uzrokom razočaranja i kada bi znali da svaki puta kada se javi ono predstavlja poruku da smo bili „ispred“ Providnosti, mi smo željeli nešto za što još nismo bili dovoljno zreli da primimo. No, to nije tako.

Velika većina ljudi postaje uslijed razočaranja ogorčena i osjeća da je život prema njima „nepravedan“, oni se zatvaraju pred time da priznaju jedinu stvar koja ih može osloboditi od posljedica njihove nesreće, naime, pred činjenicom da smo mi sami primarni uzrok naše nesreće.

Iz ovoga je jasno da je život nekoga sa kozmičkom sviješću sasvim drugačiji od života običnog čovjeka. Samo je jedna stvar važna osobi sa kozmičkom sviješću, a to je Božja volja. Osoba sa kozmičkom sviješću ima samo jednu jedinu želju, a to je biti u skladu sa Božjom voljom. Rezultat toga vidimo u nevjerojatnoj poniznosti koja karakterizira stav toga bića prema životu. To je poticaj za duboko razmišljanje kada čovjek odjednom shvati da u umu kozmički svjesne osobe nema želje da mijenja ili da nameće drugima svoj stav prema životu.

Sasvim suprotno, čovjek sa kozmičkom sviješću se razlikuje od svih ostalih „idealista“ jer on posjeduje mentalnu slobodu koja mu dozvoljava njegovanje osjećaja ljubavi prema svakome tko ima potpuno drugačiji stav prema životu.

Mnogo puta sam čuo Martinusa kako kaže da će radije provoditi vrijeme sa veselom osobom ispunjenom ljubavlju – iako ta osoba jede meso, puši i konzumira alkohol – nego sa netolerantnim vegetarijancem.

Tragedija toga da se bude „ispred Providnosti“ dovodi nas u kontakt sa nestrpljivim idealistom, sa osobom koja je vidjela svjetlost i sada gori od želje da i ostali također dožive tu istu viziju, bez razmišljanja o činjenici da svaka vrsta „vizije“ zahtijeva određenu količinu iskustva koje se ne može steći brojanjem jedan, dva, tri. Rezultat toga je aktivnost koja se najbolje može izraziti kao „želja da se pomogne Providnosti“, a iz toga proizlazi gorko iskustvo da Providnost ne želi da joj se pomaže na taj način.

Naravno, istina je da živimo u vrijeme proboja novog oblika duhovnosti. Gdje god pogledamo možemo vidjeti neki oblik „previranja“, ali to ne znači da ćemo se jednog lijepog dana naći usred zemaljskog raja. Život je evolucija i razvoj koji je toliko postupan da se bilo kakav iznenadni „skok“ nalazi izvan tog plana.

Moje je čvrsto uvjerenje da je znanje o tome kozmički svjesnog čovjeka ono što ga potiče da uvijek nanovo upozorava protiv nestrpljivosti. Ova nova duhovnost postaje smiješna kada se ljudi manje ili više direktno prepiru o tome što će biti, kako treba razumjeti ovaj ili onaj zapravo potpuno nevažni detalj.

Uvijek nanovo možemo vidjeti da uistinu mudri muškarci i žene po svaku cijenu izbjegavaju bilo koji oblik mudrovanja. Za njih je život mnogo, mnogo više i njihovo je učenje stoga uvijek upućeno onim ljudima koji njihove riječi i znanje neće koristiti da bi ga u tolikoj mjeri teoretski prenosili drugima, već da im predstavlja smjernicu u njihovom svakodnevnom životu.

Stoga također možemo vidjeti da osobni život mudrog čovjeka uvijek karakterizira poniznost koja tako neugodno nedostaje onima koji su u svojem duhovnom propovijedanju toliko ispred Providnosti da svatko osim njih može vidjeti razočaranje koje će neminovno stupiti u njihov život.

Svako dublje proučavanje života uistinu velikih ljudi dovest će do spoznaje da je poniznost ili biti „iza Providnosti“ bila najvažnija smjernica u njihovom životu. Za njih je od najveće važnosti mnogo manje njihova vlastita volja, a mnogo više Božja volja. Tu se susrećemo sa riječima punima bola koje je izgovorio Isusu u Getsemanskom vrtu : „Oče, ne moja, već neka bude tvoja volja“ – što su možda najnadahnutije riječi koje su sišle sa njegovih usana i koje ponovno susrećemo u Martinusovom često ponavljanom upozorenju.

Ukoliko čovjek želi pomoći Providnosti, za čitavu vječnost postoji samo jedan put kojim treba kročiti : promijeniti samoga sebe.

Naša najveća odgovornost je naš vlastiti život.

Svi mi znamo da posjedujemo određene talente koji se trebaju razviti ili usavršiti. Može se činiti čudesnim da netko može u najmanji detalj objasniti tajnu naše najdublje nutrine, ali mnogo je vrednije za život u cjelini ako je taj čovjek praktični primjer svojeg znanja. U tom će slučaju taj čovjek biti ponizan i skroman. On zna da samo oni koji su ponizna srca mogu očekivati viziju Boga – a to je najdublja, tajna nada svih naprednih ljudskih bića – i on zna da se još uvijek nalazi vrlo, vrlo daleko od toga.

Naše vrijeme je kratko i brzo prolazi i zato ga trebamo iskoristiti najbolje što možemo. A razlog zašto Martinus tako često spominje ovu temu o kojoj govorim u ovom pismu je taj – i u to sam apsolutno uvjeren – što on želi da mi najbolje iskoristimo ovaj život.

Nema nimalo sumnje da čovjek koji ponizno i mirno radi na svojem vlastitom umu kako bi se malo oslobodio preokupiranošću samim sobom, što je karakteristika većine nas, da taj čovjek pridonosi mnogo više stvaranju carstva pravog čovjeka od onoga tko o njemu govori i piše, ali bez srca, koji govori o istinama do kojih su drugi došli u svojoj najdubljoj patnji.

Iz kontaktnog pisma br. 41, 14. svibanj 1943.

Prijevod : AB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (17.03.2012.)