A ŠTO AKO SE EPIDEMIJE I PANDEMIJE NE ŠIRE „KAPLJIČNOM INFEKCIJOM“ NEGO MUTACIJAMA VIRUSA U „ENERGETSKOM POLJU“?

Napisao: doc.dr.sc. Ivo Rotkvić

Ključne riječi: epidemiologija COVID-19,širenje infekcije,epidemiologija COVIDa-19-istina ili zabluda,kvantna fizika-zabava ili ozbiljnost biomedicine.

Abstract:Koliko danas znamo čitav nama poznati svijet živi u 3 energetska polja:elektromagnetnom,gravitacijskom i polju atmosferskog tlaka.Iako omogućavaju naš život u tim poljima postoji i životno ugrožavajuće zračenje.Zračenje može biti „čestično“ i „valno“ ,a dovodi do promjena na RNK i DNK kako našeg organizma tako i stanica našeg mikrobioma dovodeći do mutacija.Samo mutirane nukleinske kiseline našeg mikrobioma promjenjenim oscilacijama dovode do širenja bolesti rezonancijama okolnih nukleinskih kiselina virusa ( ili bakterija).Tako se može objasniti i širenje infekcije COVID-19 jer „kapljična infekcija“ ne zadovoljava epidemiološke kriterije širenja virusa.Prihvaćanje takve teze vjerojatno bi donijelo i značajne promjene sadašnjih epidemioloških mjera.

Uvod: JW Goethe:“Jesam li dočekao starost samo zato da uvijek mislim jedno te isto ? Ne ! Ja želim da svakog dana smislim nešto novo,da ne budem dosadan.Čovjek se mora neprestano mijenjati,obnavljati ,pomlađivati“.
Mislim da je Herman Hesse u pravu sa tvrdnjom da „vjera i sumnja moraju ići zajedno,kao udisaj i izdisaj“ jer napredak znanosti jedino je tako i moguć.Infekcija virusom COVID-19 je novost o kojoj malo znamo,a shvaćanje novoga je teško jer „mi čujemo i shvaćamo samo ono što već na pola znamo“ kako je lijepo formulirao Henry D Thoreau,engleski fiozof i pjesnik.No nema dvojbe da svakodnevni novinski članci dovode u sumnju ranije prihvaćenu tezu da se virus COVID-19 širi isključivo „kapljičnim“ putem jer izaziva plućne probleme.Jer,kako objasniti
-da može biti bolestan samo jedan član veće obitelji koja živi zajedno
-ali kako je moguće da jedan inficiran čovjek zarazi sve sudionike ( preko 160 ljudi) mise u crkvi koja poštuje epidemiološke mjere ( zaštitna maska,razmak),što se desilo u Njemačkoj.
Ove sam godine trebao održati predavanje o mogućem utjecaju energetskog polja koje nas okružuje na mutacije virusa koje dovode do epidemija ili pandemija.Bio bi to sastanak Sekcije gastroenteroloških seniora ( penzionera) koji se trebao održati u svibnju u Gorskom kotaru,planinskom dijelu Hrvatske.Sastanak je otkazan radi pandemije COVID-19.Takva su predavanja uvijek interesantna jer smo se,kao liječnici,bavili medicinskom literaturom i nismo imali previše vremena za širenja znanja na fiziku,filozofiju i astronomiju što bi i bila nekakva obaveza nas koji smo tražili status intelektualaca.Objasniti liječnicima,internistima,gastroenterolozima, pojam Velikog praska ,osnovnog pojma nastanka svemira ( i nas),osnovnog i službeno prihvaćenog pojma astronomije i astrofizike kao:“eksplozije iz jedne točke neizmjerno bogate energijom i neizmjerno tople,izvan vremena i prostora“,iz koje je nastao čitav svemir i sve nama poznato,trebao je biti početak predavanja.Taj se svemir neprekidno širi kako je konstatirao ( i dokazao) Edwin Huble promjenama boje u svjetlosnom spektru galaksija. Nepostojanje materije ,a postojanje polja različite energetske „gustoće“ (Einstein), neće lagano sjesti gastroenterolozima,a sa velikom će „rezervom“ primiti matematičke dokaze o postojanju antimaterije (Dirak),to jest činjenici da postoji i moj anti-ja negdje u svemiru.Znam da na kraju predavanja,čak znam i od koga, slijedi pitanje:Ivo, nakon svih tih znanstvenih bajki misliš li ti da je to ozbiljno ili misliš da smo svi neozbiljni i željni znanstvenih viceva ?.Tada bi im,ponovno,nabrojio autore i Nobelove nagrade koje su im dodijeljene za dokazani doprinos znanosti .No,ako je netko čitao knjigu Alberta Moravije „Čovjek koji gleda“ sigurno će to i komentirati.Radi se o knjizi koja opisuje složen odnos oca,“baruna“ fakulteta fizike i njegovog frustriranog sina,profesora iz francuske književnosti.Otac je star,nepokretan nakon saobračajne nesreće i uživa u eksibicionizmu pokazivanje svog uda sinu jer ovaj ima „manjega“.Što liječnicima znače te sillne Nobelove nagrade iz teorijske fizike ? Dali je to prava znanost ili samo egzibicionizam dobrih matematičara i fizičara ? Mislim da ne znače puno,a što mislite Vi

Dokaz „polja“:Usred rata protiv COVID-19 pandemije,Zagrebu se desio i potres od 5,5 stupnjeva po Richteru.Skupljajući ostatke razbijenog stakla i skulptura po podu pao mi je na pamet intervju danskog fizičara Per Baka koji se 70'tih godina prošlog stoljeća odselio u SAD i tamo umro previše rano od zločudne bolesti.U knjizi Johna Horgana „Kraj znanosti“ iznio je interesantnu misao:
„Tajna ne leži sve dublje i dublje u sustavu,ona se nalazi u suprotnom pravcu.Fizika čestica je mrtva,ubijena vlastitim uspjehom.Većina fizičara čestica misli da se još uvijek bavi znanošću,dok samo zapravo čiste nered koji je ostao nakon zabave.Teško je očekivati da će saznanje da smo građeni od subatomskih čestica elektrona i kvarkova objasniti nastanak života ,čovjeka,biljaka ali i zemljotresa“.
Bavio se tezom „samoodržive kritičnosti“ na kojoj se bazira svaki organizirani sustav koji graniči sa kaosom.Nije to novi sustav,to je opis graničnog stanja sa kaosom koji,iako je to apsurdno, ima i svoju logiku.To se tiče društvenih sustava,ekonomije ali i, po mom mišljenju,nastanka bolesti.Taj je moment opisao kao „brdo pijeska kojoj samo jedno novo zrno pijeska dovede do urušavanja čitavog brda“,to jest do nastanka kaosa.Zar vi nemate osjećaj da vrlo malo nedostaje do kaosa ? Logiku koja se dešava u kaosu možemo opisati na slijedeći način:ako iz drona snimimo masu ljudi na Željezničkom kolodvoru jasan je kaos.Ali ako svakog pojedinca pitate kuda ide, vidi se da u kaosu ima reda.Upravo iz tog razloga bliska mi je pretpostavka da u svemu,pa i u kaosu,postoji „implicitni red“ kako je pretpostavio fizičar Bohm, jer mi se čini logičnom.David Bohm je kaos,kojem tendiraju svi organizirani sistemi,definirao „kao eksplicitni poredak u kojemu postoji,dublji,implicitni,red baziran na prirodnim zakonitostima“.Da li je zdravlje „implicitni red“ a bolest „kaos“ u organizmu u kojem, ipak,u svakom trenutku postoji „implicitni red“ koji nam osigurava imunološki sustav ,a u slučaju njegove neadekvatne funkcije slijedi bolesti ali i smrt ?
U sažetku,radi se o pitanju; da li izvan nekog sustava postoji „šira slika“ ili širi utjecaj, to jest “energetsko polje“?.No,kako se matematika i fizika bave dimenzijama od 10-33 (usporedbe radi, kao veličina subatomske čestice protona prema našem solarnom sustavu) logično je da većina ljudi misli da za pravu istinu treba samo dovoljno“ jaki mikroskop“.Danas se nalazimo u nevjerojatnom vremenu gdje sve više,čak i visoko obrazovanih ljudi misli da je zemlja „ravna ploča“ te pogled prema „polju“ izgleda neobičnim.
Početkom prošlog stoljeća Einstein je postavio tezu 4.dimenzije, dogradivši 3 Euklidske dimenzije (visina,širina,dužina) još jednom (zajedničkom ,prostor i vrijeme).Negdje oko 30 tih godina je zaživjela njegova pretpostavka da je „prostor energetsko polje“ ,a iako i danas ima mnogih koji u to ne vjeruju, ja spadam u „vjernike“.Teorijom relativnosti Einstein je „prazan prostor svemira u kojemu vrijedi zakon gravitacije“ (Newton) pretvorio u „gravitacijsko energetsko polje u kojemu masa ( planeta) zakrivljuje prostor što čini gravitaciju“.Gravitacija nije dosadno retoričko nego,uvijek aktualno, pitanje jer se mi nalazimo u gravitacijskom polju zemlje,sunca,mjeseca ali i drugih osoba koje imaju svoju masu.Da li znate,na primjer,da gravitacija mjeseca uzrokuje „valove“na zemljinoj kori slične valovima na moru ? Ranije od Einsteina,Faradey i Maxwell su definirali elektromagnetno polje u kojem je zemlja dipol koji stvara elektromagnetno polje kao i magneti čije elektromagnetne silnice ( identično gravitacijskim) su izvor strujanja fotona, ali i drugih energetskih čestica.Glavna su nevolja u ljudskom shvaćanju izračuni da je materija nekada „čestična“,to jest postoji na način kako je mi doživljavamo,a nekada „elektromagnetni val“ , to jest ne postoji na način kako je mi shvaćamo (Schrodinger,Dirac,Einstein, Heisenberg, svi Nobelovi laureati ).Upravo radi te dihotomije moji doručci postaju komplicirani,stojim na stanovištu da su gornje teze točne, a moja žena,koja je dokazano bila jedan od najboljih đaka naše godine na Medicinskom fakultetu,misli da su to sve razmišljanja zaigranih matematičara slično današnjim kompjutorskim igricama.No,oko toga se ne uzrujavam jer nije niti Albert (Einstein) bio uvijek najbolji đak u razredu.
U traženju „istine svega“ fizičari i matematičari su otišli još dalje.Nastalo je još nekoliko teorija koje bi trebale biti konačan dokaz o građi svemira ( i nas ). Teorija struna je dulje vrijeme u prvom planu našeg interesa,a radi se o strukturi koja ima izgled „žice na gitari“ te kreacionisti misle da su to „žice“instrumenta kojim Bog stvara svijet.U svojim predavanjima objavljenim u knjizi Teorija svega,Stephen Hawking,nedavno umrli fizičar koji je u Cambridgeu držao Newtonovu i Dirakovu katedru iz fizike ,prihvaća teoriju struna kao mogućom ali se,uglavnom,bavi dimenzijama koje donosi teorija struna.Broj im je ili 10 ili 26, no postoje i „zakrivljenosti“ prostora i vremna o kojima se spekulira za putovanja „bržim od svjetlosti“ jer brzinu svjetolosti nije moguće nadmašiti.Kraće vrijeme postoji Teorija petlji (Rovelli) koja pretpostavlja da je struktura elektromagnetnog polja građena od ringova Faradeyevih silnica koje se,zavisno od količine energije,otvaraju ili zatvaraju.Mora se naglasiti da obje teorije nisu dokazane za razliku od Teorije relativnosti Alberta Einsteina.Na direktne upite o matematičkoj interpretaciji Teorije struna,odgovor je vrhunskih matematičara da se radi o „matematičkoj pra-juhi“. No, mnogo vrijedećih današnjih istina se bazira na aksiomima („prihvati u cijelosti“) a ne na dokazima te naš interes za spomenute teorije ne jenjava.Prostor oko nas nije prazan,ispunjen je elektromagnetnim valovima,energetskim česticama i skalarnom energijom (Tesla).Već od ranije je poznato da energija nije kontrinuirana nego dolazi u sitnim česticama sličnim nekakvim zrnima koje nazivamo kvantima (nobelovac Planck) što se na atomskom nivou objašnjava tako da atom prima ili odaje kvant energije. Ako elektron iz kore prilazi jezgri za jedno polje ( ili ulazi u koru atoma iz okoline) atom dobiva jedan kvant energije, a ako odlazi u daljnje polje (ili izlazi iz atoma u drugi atom) gubi jedan kvant energije (nobelovac Bohr).
Od zračenja iz svemira zemlju štiti elektromagnetno polje a posebno dva Van Allenova pojasa.Među najjačim zračenjima je čestično zračenje visoko energetskim protonima ( 84% zračenja) i helijem (14% zračenja).Ovi podaci dolaze iz programa SCART koji ispituje mogućnost odlaska ljudi na Mars, jer je opisano zračenje posebno jako prolaskom Van Allenovog pojasa u međuplanetarni prostor.
Zračenje iz svemira je dokazano i ono je jako, jer čestice ubrzava zračenje sunca.No, da bi dospjele do površine zemlje ( i nas) moraju proći kroz atmosferu zemlje koja svojom težinom pritišće sve strukture na zemlji ( i nas).Taj, atmosferski tlak, definiramo kao „tlak stupca atmosfere od površine mora do vrha atmosfere“ a on nije beznačajan.Poznato je da na 1m2 čovjekove površine pritišće 10 tona atmosfere,kako je prosječna površina čovjeka oko 1,5 m2 ukupan je pritisak na našu površinu oko 15 tona.Zadivljujuća je naša snaga, a čitav život mislim da sam slab.Čak i na dnu Marianske brazde,najdubljeg poznatog mjesta u Tihom oceanu, žive različite ribe, a tlak je 10,000 tona na 1 m2 (zbroj atmosferskog i hidrostatskog tlaka)..Normalni je barometrijski tlak na površini mora je 1013,25 mbar (101,325 kPa),760 mmHg a njegove oscilacije mogu,ozbiljno, narušiti zdravlje ljudi i dovesti do nagle smrti.Naime, prema Henrijevom plinskom zakonu nagli pad tlaka (smanjenje parcijalnog tlaka plina u okolini) može osloboditi plinske mjehuriće u tekućinama i tkivu,dovodeći do ishemičnih oštećenja što se vidi kod ronioca i u kesonskih radnika.Gustoća plina u atmosferi ( denzitet) se mijenja promjenom temperature plina tako da porastom temperature atmosferski se plin razrjeđuje te dolazi do pojačanog zračenja na zemlju.
Godine 1820.te biolog Brown je otkrio da čestice peluda u vodi imaju kaotično kretanje.Taj fenomen, da se čestice nešto veće od atoma i molekula udarom molekula vode kaotično kreću, dobivaju konfuznu putanju,zovemo „Brownovim gibanjem“.Kasnije je isto definirano i kod čestica plina tako da se mogla postaviti teza molekularno- kinetičke energije kojoj je temelj definirao Boltzmann u temperaturi.Što je ona viša to je kretanje molekula veće.Danas znamo da se najmanje kreću molekule čvrste tvari koje titraju,više se kreću molekule tekućina a najviše čestice plina.No ta,molekularno kinetička energija, je prisutna u čitavom svemiru ( i u nama) koji,kao i sve u svemiru,titramo određenim frekvencijama koje osciliraju a najviše se spominje frekvencija od 528 Hz iako ima i drugih,značajno različitih u pojedincima, a koje mogu varirati i u različitim raspoloženjima.Iako razlozi nisu jasni, titranje čitavog svemira prenosi se i na naš DNK koja,radi titranja vodikovih spojeva izgleda kao da „diše“.Ne treba sumnjati da su tim titranjem čitavog svemira i nukleinskih kiselina (RNA,DNA) zahvaćeni i bakterije i virusi i gljivice.
Gotovo 99% ljudskog organizma čini 6 elemenata;kisik (voda),ugljik (organski spojevi),vodik (voda),dušik ( DNA,amino kiseline),kalcij ( kosti ) i fosfor ( DNA i spojevi za fosforilaciju).U postotcima mase tijela kisika im 65 %,ugljika 18,5 %,vodika 9,5 % i dušika 3,2 % što znači da smo,zapravo,građeni od plina, a ne od „zvjezdane prašine“ toliko opjevane u literaturi i glazbi.No,iako građeni od atoma plina i molekula koje oni izgrađuju, čitavo je naše tijelo elektromagnet kao i molekule u njemu.I molekule vode,koja čini 70% naše građe, funkcioniraju kao magnet (dipol) jer kisik je elektronegativan dio, a vodik elektropozitivan dio molekule.Upravo taj dipol omogućava, vjerojatno,međusobnu komunikaciju stanica potpomognutu funkcijom receptorske komunikacije,a magnetna funkcija tijela i Faradeyove silnice služe i kao „zaštitni oklop“ stanicama i čitavom tijelu od elektromagnetnog zračenja slično Van Allenovom pojasu u zaštiti zemlje.

Mikrobiom.Saznanje da nemam samo svoje stanice nego i mnogo „došljaka“ koje sam dobio nakon rođenja, a koji se samnom vesele,tuguju,uzbuđuju ,šokira.Brojenja stanica ljudskih organizama pokazuju da je njihov broj oko 50 milijardi te da sa „došljacima nakon poroda“ (virusi,bakterije i gljivice-u nama i na nama) koje zovemo“ mikrobiomom“,čine zajedničku cijelinu od 100 miljardi stanica (odnos je 1:1).To shvatiti je vrlo važno jer su to „naši“ mikroorganizmi ,a ne neprijateljski, pa sa terapijskim postupcima (antibiotici na pr.) ne treba biti lakomislen.Koliko danas znamo postoji oko 10,000 različitih mikrobioma koji „dograđuju“ svakog od nas.Upravo nas ta različitost atomskog (plinskog) i specifičnost mikrobioma čini različitim.Različitost koju čini taj suživot nekada je teško shvatiti.Zašto crijevna flora djece rođene vaginalno ima crijevnu floru koja nije štetna i slična je majčinoj crijevnoj flori,a ona koja su rođena „carskim rezom“ima crijevnu floru bogatu Echerichiom coli i Pseudomonasom ?.Zašto bakterijsku floru koja pretvara vlakna iz hrane (koju ne možemo razgraditi ) u masne kiseline( koje možemo koristiti kao energente), čini „moj mikrobiom“ ? Zašto u crijevu flora predstavlja „endokrini organ“ ? Zašto bi metabolizam vitamina grupe B bez kojih bi život bio nemoguć ili sasvin drugačiji, regulirale moje stanice iz mikrobioma ? Kako moj mikrobiom utjeće na tjelesnu težinu jer je poznato da promjene u cijevnoj flori dovode do debljine ? Kako je moguće da crijevna flora utječe na mentalno stanje kako pokazuju neke studije ? Izgleda da je nekada lakše optuživati mikroorganizme nego prihvaćati njihovu nužnost.Ili,prem, Tagoreu,;“ne leži istina u činjenicama nego u skladu“.No moje biološke stanice mogu „poluditi“ i stvoriti tumore ili neke druge bolesti,a i moje stanice mikrobioma mogu „poluditi“ i stvoriti infekciju.Pod pojmom „poluditi“ mislim na mutacije RNA ili DNA.No postavlja se osnovno pitanje:da li su te mutacije uzrokovane razlozima u stanici,bakteriji,virusu i gljivici ili je razlog u okolnom „polju“ a sama promjena „jedinice“ je posljedica.Osobno sam skloniji vjerovati da je razlog širi od onog koji se vidi „jakim mikroskopom“.

Biom.Clements-ova postavka bioma kao područje istih biografskih faktora iz 1916.godine, znači vrijedan doprinos znanosti.Značajnije veći od samog spomena,zapravo je otvorio Pandorinu kutiju.Bit je zajedništva u biomu klima,temperatura,vlažnost,biljna masa i životinje ( kišna šuma,savana,pustinja itd.).Postoji nekakva sličnost sa energetskim poljem koje spominju fizičari ali postavljaju i pitanja da li jedan virus ili bakterija iz mog mikrobioma živi samostalno i izvan bioma (polja) ili zavisi od bioma ?

Zaključak:Teško je zamisliti da jedan elektron i njegova antičestica (nobelovac Dirak) ili kvarkovi ,i njihove antičestice, mogu biti razumljivi ako se promatraju izvan polja pa je nelogična pretpostavka da bi virusi,bakterije i gljive iz našeg mikrobioma, ili i oni izvan nas, bili neovisni od bioma.Kada bi našem mikrobiomu dali demokratsko pravo da nešto kaže (kada bi i mogao) vjerojatno bi čuli žalopojku;ovi moji sudionici življenja ( mi ) troše previše energije i tome bi trebalo stati na kraj.U nama i našem mikrobiomu dešavaju se tisuće mutacija svakodnevno,a mi smo zdravi do jednog trenutka, kada počinje organska ili infekciozna bolest.Kako je to moguće ? Da li je samo jedna mutacija dovoljna za nastanak bolesti ili je potrebna ozbiljna promjena u mikrobiomu ili biomu, ili kako bi matematičari i fizičari rekli,u polju?.Logično je pretpostaviti da neka promjena u polju, ili biomu, dovede do serije mutacija od kojih je jedna „najdojmljivija“ ( ili „kap preko vrha“) što ovisi o prepoznavanju glavnog humanog čipa registracije bolesti:endotelne stanice krvnih žila.
Nikada nisam pokušavao izračunavati gdje je „mačka u Schrodingerovom vrtu“ jer mi se to čini matematičkom igračkom dobrih matematičara ,a ne korisnim saznanjem.No Schrodingerova knjiga „Što je život“napisana 1944.godine vrijedi razmišljanja svih pa i doktora.Konstatacija da je život „zadržavanje entropije“ ( razvoja kaosa) vrijedan je poštovanja jer bi se bolest mogla smatrati biološkim kaosom u kojem postoji Bohmov „implicitni red“ koji donosi imunološki sistem.Vrijedno je napomenuti da je i sam Bohm sumnjao da se sve može objasniti „hrpom matematičkih formula“.No,ako bi zdravlje bilo trajno postignuto, da li bi biološka vječnost bila moguća ? Vječnost stanica postoji i danas, samo joj treba dati šansu.Mnoge kulture tumorskih stanica žive vječno ako imaju dovoljno energije što znači da je vječnost ,radi sve veće potrošnje energije (umnažanjem stanica unedogled) zločudna jer niti jedan sustav ne nudi toliko energije.
Ako bi se razlog mutaciji virusa u našem mikrobiomu našao u okolnom energetskom polju,da li bi epidemiologija dobila razlog za drugačije stavove?.Naime,teško je pretpostaviti da će se,ikada ,moći desiti da nitko na svijetu nema pozitivan PCR na COVID-19 kroz 15 dana,a što bi značilo kraj pandemije pa bi tako restriktivne ekonomske mjere bile upitne.Možda bi promjena gledanja epidemioloških mjera, karantene,zaštitne maske i pranja ruku, bila drugačija od tih 600 godina starih preporuka, obzirom da za sada ne postoji dokazno efikasno cijepljenje.

poliklinikaabr.hr