Zoroastrizam (Zaratustra)

Zoroaster grčka je inačica imena Zaratustre koji je živio 1500. p. K. u sjeveroistočnim područjima današnjeg Irana, a tadašnje Perzije. Učenje Zaratustre sačuvalo se u himnama naziva Gathe koje su sabrane u svetu knjigu Avesti. Zoroastrizam je bio službena religija Perzije sve do 7. stoljeća kada će to postati islam. Tako se učenja Zaratustre protežu kroz tri velika carstva koja su cvala na području Perzije (Ahemenidsko, Partsko i Sasanidsko). Pritisak sljedbenika islama prisilio je na kraju sljedbenike Zaratustre da potraže utočište u sjeverozapadnoj Indiji. Danas u Indiji ima oko 90 000 Parsa (potomci nekadašnjih Perzijanaca), a u Iranu ima oko 17 000 sljedbenika zoroastrizma, a manje zajednice žive u Pakistanu, Velikoj Britaniji, SAD, Kanadi, Hong Kongu i u dijelovima istočne Afrike.

Mit o stvaranju

Temelj razumijevanja zoroasterske mitologije leži u odnosima Dobra i Zla, a to je i stalni problem svih mitologija, a kasnije i religija. Temeljno je pitanje – ako je Bog dobar, možda onda i nije svemoguć, a ako je svemoguć možda onda ipak nije dobar. Temelj zoroasterske mitologije leži u tomu da je Bog ipak u cijelosti dobar, a svekoliko zlo, patnja, bijeda i smrt dolaze od Sotone. Tako je prema mitologiji zoroastrizma Stvoritelj bio Ahura Mazda (Mudri Gospod) koji će kasnije biti poznat i pod imenom Ormuzd. Ahura Mazda oduvijek živi na Nebu u svijetlosti i dobroti, a dolje iz tame i neznanja stalno mu prijeti razoritelj Angra Mainu koji će opet kasnije biti poznat pod imenom Ahriman. Ormuzd je prvo stvorio nebeska bića, a zatim Svemir kao stupicu (klopku) za hvatanje Zla. Tako je Svijet Ormuzd najprije stvorio u duhovnom, a kasnije u materijalnom obliku. Taj prvobitni Svemir imao je oblik jajeta u čijoj sredini je lebdjela Zemlja koja je bila plosnata i obla poput zdjele. Ormuzd je također stvorio i prauzornog (savršenog) čovjeka Gayomardu i prvog pretka svih životinja prvobitnog bika . Dok Ormuzd čini dobro i napućuje Svijet dobrim i korisnim bićima, Ahriman je zaokupljen stvaranjem demona i drugih štetnih stvorenja (štetočina) koji će postati njegovi zloćudni miljenici. Ahriman posjeduje rušilački nagon i ubrzo njegov naum da razori Dobro dolazi na vidjelo. Ahriman šalje svoje zlotvore u Svijet i napada prvog čovjeka i bika svojim glavnim zloćama Patnjom i Smrću. Umirući prvi čovjek i bik izbacuju sjeme i nastaju prvi ljudski par (žensko + muško), te mnoge umiljate životinje i korisne biljke. Ormuzd pogođen ovom iznenadnom zloćom zauvijek zatvara sve putove Ahrimanu koji sa svojim zlotvorima zauvijek ostaje zarobljen u stupici Svijeta čije je obilježje Život. Dobro i Zlo okreću se jedno protiv drugoga i vjekovna teška bitka započinje. No, mitologija zoroastrizma Ahrimana ne stavlja u podređeni položaj u odnosu na Ormuzda, pa tako Ahriman nije 'pali anđeo' (netko tko je nekada bio dobar, pa onda postao zločest) nego su to dvije oduvijek suprotne suštine koje se očituju u temeljnim suprotnostima Svijetla i Tame, Zdravlja i Bolesti, Života i Smrti … Tako je zoroastrizam možda jedina mitologija (religija) u kojoj su Dobro i Zlo oduvijek postojali i bili suprotstavljeni, za razliku od drugih mitologija (religija) koje uče da je i Zlo nekada bilo Dobro, ali je stjecanjem raznih okolnosti postalo zločesto.