Demonski i dijabolični aspekt (element) vode pripada paklovikontu Pohlepniku Vodomutu. Iz grada Gadograda vlada Vodomut zagađenim močvarama sumpora, kiseline i raznih otrova. To je područje Močvobara, treća vrata Paklojame Vatroplama Demonskog Svijeta.

Kako bi razumjeli o čemu Athumanunh piše (ili će tek napisati) pozornost uvijek treba biti na slijedećem: Athumanunhovi zapisi vrlo su složeni, ali jednostavni. Dakle, Močvobara i Močvobare – iako riječi izgledaju gotovo identično ipak nisu i ne označavaju isto, čak ni slično!

Močvobara je dio Vatroplama Demonskog Svijeta, a Močvobare su Noćobića koja žive u močvarama i barama Noćošume ili Vrištokrešt planina. Nadalje, po Athumanunhu bara je jezero koje nema dotok svježe vode, voda se obnavlja jedino kišom.

Močvara može imati na svom području i više bara, može biti i manje jezero, ali područje je to vodentrave, trstike i šaša. Močvobara Vatroplama puna je bara koje su otrovane kiselinama, a u njima žive dijabolična i demonska stvorenja.

Vodomut je vladar i gospodar Močvobara, trećeg svijeta Paklojame Vatroplama, a kako je po svojoj demonskoj avokaciji Pohlepnik gospodar je i svih grijehova Pohlepe. Njegova supružnica je Demonata Voduza (eh, sad ... da ne bi netko nešto krivo protumačio, po Athumanunhu to je – 'Vodena Meduza', iako će Athumanunh Voduzu opisati kao demonicu koja bi prije odgovarala Razvratniku Demondlaku, ali to je već 'paralelni Svijet' Noćošume koja je opet u Svijetodolu.

Dakle, Demondlak je 'gazda' Jarokozima Bludojarima i ne bi opet trebalo zamijeniti Jarokoza s Jaropsom, jer Jarokoz će stati na stranu Svijetla, ali Jaropas nikada! Dakle Voduza je sladostrasna mlada žena (ipak je Demonica) s najvećim grudima među svim Demonicama.

Ima plavu kosu do struka ispod koje izviruju dva ogromna uvijena roga usmjerena prema dolje. Ima par crveno-crnih krila koja izviru iz donjeg dijela njezinih leđa, pa krila djeluju poput polusuknje, sve kako bi joj pokrila pozamašnu stražnjicu (e, tu, da ne bi netko meduzu zamijenio s .uzom ... moram biti oprezan, ne znam tko će sve ovo pročitati, ali nadam se da oni koji čitaju razumiju).

Voduza krila može uvući i sakriti ih, ponekad nosi crni top bez rukava sa štitnikom za vrat i velikim prorezom na grudima (ponekad dvije glave zmija prekrivaju samo vrh grudiju), te crne tanga gaćice s logotipom srcepika.

Na rukama nosi ukrašene operne rukavice bez prstiju, a na nogama ukrašene čizme s ravnom petom do bedara. Kao i mnogi drugi Demoni, Voduza ima rep čiji vrh je u obličju srcepika. Rep, baš poput krila, Voduza može uvući kako bi ga potpuno sakrila. Međutim, iz nekog razloga, samo njoj razumljivog, Voduza gotovo nikad ne pokazuje rep.

Tako, to je to, dakle, u dubokim mutnim dubinama oceana, mora, jezera, rijeka, bara ... žive stvorenja koja ljudska mašta ne može ni dokučiti, a ta Stvorenja su se stoljećima unakazila, izokrenula i deformirala ...

Međutim, Athumanunhov zapis ide još dalje, pa tako on zapisuje i o drugim stvorenjima, zlokobnijim, prijetećim, čistim zlima i zloćama, koja će hipnotizirati svoj plijen, zavesti ga i odvući u mračne i hladne vodene dubine.

To su Plimodemoni (Vodendemoni) … pošasti mračnog ponora bezdana, iako vrlo rijetko viđeni, čak i rijetko uhvaćeni, budite jako oprezni sljedeći put kad se odvažite u dubinu, tko zna što vam sve vreba pod nogama ...

(...) Kad mu primamljiva Divana padne u krilo, Alantael zna da je njegova dužnost staviti je na dražbu i vratiti svoj fokus na rat koji prijeti da će cijelu njegovu rasu baciti na koljena. Ipak, svaki instinkt u njegovom tijelu buči i divlja da je učini svojom, a on će morati izabrati: njegovo srce — ili njezina duša? (...)

(...) Zrak je u dvornicama spavaonice postao vruć i sparan, iznenadna promjena hladnog i vlažnog ambijenta koji je obično nudio. Jedina svjetlost dolazila je od niza svijeća, koje su bile raspoređene u krug na vrhu lustera koji je visio na lancu sa stropa. Ti mali plamenovi brzo su se pojačali, kao da je sam zrak čuo njezine pozive i dao još goriva vatri.

Divana je tada popustila u vlastitim strastima, uzvraćajući poljubac svom smrtnom ljubavniku dok je rukama prelazila preko mišića čvrstih poput stijene njegova muževnog obličja. Osjećaj nije bio kao kad se ljubiš s Noćobićem, ljudsko meso bilo je toplije i zračilo je jedinstvenom energijom i snagom. Neke Noćurice to nisu mogle podnijeti, ali Divana je to naučila nositi i prikrivati bolje od većine.

Moj ljudski ljubavniče, dahtala je Divana dok joj je Alantael gladno pipao tijelo. Moja tamna ljubavnice, odgovorio je Alantael, a oči su mu jače zasjale dok se njihova predigra pojačavala. (...) (... dok Divana odvlači Alantaelu pozornost i budnost, Zlo likuje, mlada Noćurica kao da igra na strani Tame! Divana je uvjerena da spašava Noćošumu i Noćobića, a zapravo sve više uvlači svoj Svijet u nešto Strašno i Nezamislivo ...)

(...) Hladna jeza puzala joj je preko kože, prožimajući svaki djelić, navodeći je da protrlja ruke. Kako je sada odjednom postalo tako hladno? Divana je pokušala ustati, ali oko nje stajale su visoke tamne sjene. Sjene visoke i impozantne približile su se i stale tiho režati, Divana pokuša pobjeći, ali je nešto snažno uhvati oko struka i tresne je na krevet uz tupi udarac. Divana vrisne ... (Mrazozim otima Divanu usred Noćošume)