Ponekad darovi bogova i nisu ono što nam se na prvi pogled čini da jesu. Jednu poučnu priču iz grčke mitologije, a u tom smislu, danas će Vam Athumanunh napisati. Naime, radi se o kralju Midi, čovjeku koji je za sebe držao da je mudar i razborit, no, nakon ove Athumanunhove priče to i baš neće tako izgledati.

Midu je u tajne obrede boga Dioniza uputio pjesnik Orfej. Jednom su tako pred Midu doveli starog i pijanog satira, ukrašenog vijencima cvijeća, a pronicljivi Mida u njemu je odmah prepoznao Silena, jednoga od Dionizovih najbližih pratitelja. Tako je Mida častio jelom i pilom Silena deset dana i noći, a zauzvrat  Silen mu je pričao mnoge neobične i tajnovite priče.

Pričao mu je tako, o strahovitom vrtlogu pored kojeg ni jedan putnik ne može proći, a uz koji teku dvije rijeke brzice. Pokraj prve raste voćka čiji plodovi oduzimaju snagu i usmrte svakog tko bi ih pojeo, a pokraj druge brzice opet raste voćka čiji plodovi, ako ih se pojede, vraćaju u mladost sve ljude. Tako jedan griz starca vraća natrag u muževno doba, dva griza od starca načine mladića, tri griza vrate ga u dječačko doba, četiri griza pretvaraju ga u dijete, a pet zalogaja u dojenče, no, pojede li šesti zalogaj čovjek bi potpuno nestao s lica zemlje.

Na kraju, Mida otprati Silena na obale rijeke Paktola, omiljenom boravištu Dionizovom. Dionizu je njegov pratitelj silno nedostajao, pa je iz zahvalnosti Midi što mu ga je natrag doveo ponudio neka izabere bilo što. Mida se prisjetio Silenove priče o pomlađivanju, ali se sjetio i priče u kojoj su zlatni mravi nosili zlatna zrna, a kako su Midu dok je bio još dojenče, hranili mravi, on pomisli da mu je suđeno da bude vrlo bogat.

Tako Mida umjesto vječne mladosti izabere bogatstvo. Mida od Dioniza zatraži da sve što dodirne postane zlato. Dioniz bez riječi ispuni želju kralju i nestane sa svojim pratiteljima. Mida je usput kad se vraćao otkinuo grančicu hrasta koja je odmah postala zlatna. Mida sav ushićen u ruku uzme kamen, on se pretvori u zlato, pa opet Mida rukom zagrabi zemlju, zemlja postane zlatna prašina. Ubere Mida klasje žita i ono se odmah pretvori u zlato, ubere Mida jabuku i ona postane zlatna baš poput onih u Herinim Hesperidinim vrtovima.

Dodirne tako Mida stupove svoje palače i oni postanu zlatni. Okupa se Mida i voda postane zlatna. Mida je bio silno ushićen i sretan, pa zapovijedi da mu priprave bogatu trpezu krcatu jelom i pilom. Mida sjedne i uzme komad mesa, ali kad njegovi zubi dodirnu meso, ono se pretvori u zlato. Mida uhvati pehar s vinom, on postane zlatan, Mida nagne vino, ali se ono pretvori u zlato.

Zlato je sada uskraćivalo Midi i jelo i pilo, pa Midu uskoro stane mučiti silna glad i žeđ. Na kraju Midi se zlato za kojim je u početku žudio, sada pretvorilo u vrlo mrsku stvar. Mida je danima i noćima proklinjao Dioniza da ga oslobodi tog njegovog dara, sve dok se na kraju Dioniz ipak nije sažalio nad nesretnim Midom. Tako se Dioniz pojavi pred Midom i ovako ga savjetuje:

'Želiš li se osloboditi dara koji sam ti poklonio idi na izvor rijeke Paktola i u njemu se okupaj. Izvorska voda Paktola isprat će s tebe svu pohlepu zlata'. Mida je poslušao savjet i konačno se riješio zlatnog prokletstva, a rijeka Paktola još i danas u svojim vodama nosi zlatne grumene, a njezine vode svjetlucaju zlatnim sjajem.