Dok je moć Slavnih gradova cvala i ponosno se širila pod plavim plaštevima Neba kojeg su kitili milijuni Zvijezda dalekih, ali svijetlih, cvala je i širila se nošena toplim vjetrovima mora Južnih i matrijarhalna, sjedilačka, miroljubiva i umjetnički nastrojena kultura i civilizacija koju su razvile bajne vile Charyzmhe, prethodnice Amazonki.

Ta nježna, skladna i umjetnosti nastrojena kultura vila Charyzmhy (čitaj Karizmi) bila je vezana uz zemlju i topla mora Južna, a štovala se Velika Božica Yunanha. Yunanha (Junana) je štovana kao božica koja je utjelovljivala žensku životnu silu duboko povezana s prirodom i plodnošću i bila je odgovorna za stvaranje i uništavanje života. Simboli Velike Božice bili su sunce, cvijet, leptir i zmaj.

Yunanha je s lakoćom pronalazila ljubavnike, ali ne poradi davanja svojoj djeci oca, već samo da bi zadovoljila vlastiti užitak. Očinstvo u društvu, kulturi i civilizaciji vila Charyzmhy bilo je nepoznato i kao takvo nije ni ulazilo u religijsku svijest Charyzmhy, a kasnije to su prihvatile i ostale Amazonke, pa time nije ni bilo potrebe za muškim božanstvima.

Onda pak pojavom Hladnih vatri, uljeza koji su se pojavili iz samog središta Velikog kontinenta, hramovi i svetišta Velike Božice stradavaju, jer ti ratnički narodi iako štuju Vatru i Svijetlost, ipak u njima ne vide ništa božanskog i uzvišenog, pa su Charyzmhe uvjerene da oni zapravo štuju razne demone, jer tako ih legende i opisuju – njihova su srca vatrena, ali su ogrnuti tminom i hladnoćom noći. Tim strašnim ratnicima čija su srca izgarala u vatri bilo je neshvatljivo i neprihvatljivo da žene, a samim time i žensko božanstvo zauzimaju istaknuto mjesto i položaj.

U svojim podređivanjima žena nisu prezali ni od silovanja, a samim gušenjem ženskih obreda oni su sistematski gušili i ženska prava u tim prvobitnim civilizacijama. Kasnije kada se matrijarhalno društvo vili Charyzmhy raspalo i kada su one svoju krv pomiješale s ratničkim plemenima Okolnih naroda pojavljuju se amazonske božice koje su svaka po sebi jedinstvene, ali sve zajedno utjelovljuju ono što je do tada bilo utjelovljeno u Velikoj Božici Yunanhi.

Dakako, te božice međusobno se razlikuju, a svaka od njih ima svoje pozitivne i negativne značajke i osobine. Još uvijek te božice žive kao samice, ali ubrzo pojavom Alanđana, ratničko ustrojenog naroda, naroda koji je na svojim brzim, snažnim i izdržljivim konjima, sa sobom i doveo kulturu u kojoj se štuju hrabrost i privrženost vođi, te muška ratnička božanstva. Dyadonskhe božice baš poput Dyadonkhy, vežu se i stupaju u razne međusobne odnose, pa tako sve ženske božice postaju ranjive i njihova moć slabi u usporedbi s muškim božanstvima koja ih prilagođavaju i pokoravaju svojim potrebama.