… 'Ne! Nikamo ti nećeš poći dječače! Akhadeyu, sine Andraghonov, sve sam već ovo jednom proživljavala s tvojim ocem i zato će sada napokon biti po mom! Jesam li bila dovoljno jasna mladiću!?' Ozbiljna, uspravna, lijepa kao nikada prije, glasno i jasno prekorila je mladića Gospodarica Toplih mora Južnih usred grada Asgrada, grada kojeg su sada opasivala dva snažna bedema, jedan stari, ali moćan onaj Zimski bedem i jedan novi tek u narastanju podizan i klesan od bijelog mramora alandskog i koji će uskoro nositi naziv Zydhalan.

Mladić priđe alandskoj carici, majci svojoj, posljednjoj kćeri bajnih vila Charyzmha, a tada mu se pogled sretne s djevojčicom koja je već polako postajala djevojka, jer na njoj su se već vidjeli prvi zorni znakovi mlade amazonske djevojke. Bila je to Alanha, Rebhekha - Jutarnja zvijezda Alanđana, kako su je od milja nazivali Alanđani, kćer Sonsyreyna, unuka vila Charyzmha.

'Moje Theodonkhe i ja rado ćemo ti pomoći brate u tvom naumu, ali majka je ovaj put potpuno u pravu i moramo ostati u Asgradu sve dok se naš otac ne vrati s Vitezovima vjetra. Kada se to dogodi ti i tvoji Sinovi Sjevera lako ćete se moći ogledati s Pysyanekhyma u dolini zelenog Mandraghonha.'

Djevojka je pokušala uvjeriti brata podržavajući majčinu zabranu. Mladić uzdahne i nemoćno raširi ruke: 'Ne razumijem vas zašto se toliko bojite, pa otac je i ostavio generala Unakasa i njegove Krilate jahače da me prate i čuvaju. Moji Sinovi Sjevera i Krilati jahači garancija su da ja mogu vratiti odrede Pysyanekha natrag preko rijeke Mandraghonha.'

Sonsyreya se okrene prema generalu Unakasu i prostrijeli ga pogledom. General Unakas koji do tada nije pokazivao nikakav interes za upliv u prepirku odjednom se podigne iz stolice, položi desnu ruku na rame mladoga Akhadeya i ozbiljno ga savjetuje: 'Prinče moj, Tvoja je hrabrost neupitna, a ja i moji Krilati jahači pratili bi te i na sam rub Svijeta poznatoga, ali Vaša je majka dobro govorila. Ipak će biti bolje da pričekamo Andraghonha, vašega oca, jer s njim jašu najbolji alandski jahači koji …'

General Unakas nije stigao završiti rečenicu, jer je u dvornice gotovo upao stražar uzbuđeno izvijestivši Sonsyrey: 'Gospodarice moja, pred vratima Zimskoga bedema pojavili su se Srebreni kopljanici generala Sague, a oni su prethodnica Andraghonovha. General Sagua Ti poručuje da sa Sjevera jašu mnogobrojni Zaboravljeni ratnici i već su nadomak Asgrada. Ima ih na tisuće ogrnutih u plave ogrtače koji im lepršaju na ovom svježem zraku.

Na čelu su im generali Paska i Amaksos koji je razvio Njegov srebreni stijeg na kojem vijori Njegova zastava, a prate ih mnogobrojni ratnici Šumskih patrola i Protyronovih Noćnih očiju. Iza njih u gustim redovima ponosno jašu Jutarnje ptice generala Wowokhe, a iza njih su u nikada viđenom broju mnogobrojni Snježni odredi generala Isydorha. Lijevo i desno od njih u samo njima razumljivom složaju jašu Crni strijeličari generala Peksa. Na snažnim bijelcima jašu Modri oklopnici generala Kaybaha. Slijede ih dugi i gusti redovi Čuvara Zimskog bedema generala Zumaha, a uz njih su ostali Vitezovi vjetra koji jašu ispred Njega.

On je posljednji u toj dugoj koloni i mirno jaše svog zelenka koji kao da je svjestan da na leđima nosi najmoćnijeg među kraljevima Okolnih naroda pod čijim nogama brzo struji vjetar sjeverni, moćan i opasan vjetar koji već dugo nismo vidjeli u krošnjama srebrenih borova.'

Sonsyrey uzdahne s olakšanjem i tiho prozbori za sebe: 'O, boginjo Tocy, napokon sam Ga uspjela urazumiti.' Potom Sonsyrey izda zapovjedi svojim dvorjanima i kontesama: 'Neka se cijeli Asgrad spremi za doček!' Nad Asgradom padalo je predvečerje još jedne alandske zimske noći, nebo je bilo plavo, a na Istoku već su se pojavljivale prve zvijezde, dok je na dalekom Zapadu još uvijek bilo svjetlosti Sunca koje je tonulo iza vrhova Wyghen planine.

Zrak je bio svjež i odjednom ispunjen mnogim miomirisima koje kao da su odjednom ispustile nepregledne šume srebrenih borova. Niotkud opet pojavi se starac Sychytha kojem je nešto mlađi Sychytha pomagao u hodu. Stari Tahunah zaustavi se odjednom, okrene se nešto mlađem:

'Vidiš Nehenufh, o ovom sam ti danu pričao. Ovaj će Dan sada svima postati drag, a ova Noć bit će lijepa i blažena, a Jutro spokojno i više neće biti straha, jer Legenda je ispunjena i priča o Alandiji napokon je ispričana. Moje je doba završilo i počinje Novo doba koje pripada tebi. Mnogo toga je ispunjeno, ali još mnogo toga mora biti da bi napokon moglo nastupiti 'Vrijeme Onih koji idu uspravno' i zato dobro pazi! Tvoja je zadaća da paziš na to nastajanje Novog doba, baš onako kako sam ja čuvao priče Staroga doba. Vrijeme Snova završeno je i započinje Novo vrijeme, Vrijeme Ljudi, a ljudi su još uvijek ranjivi i najčudniji od svih živih stvorova koji su ikada Zemljom koračali.

Ljudi su davno prije jednom već uništili Savez moćnih Slavnih gradova i skrivili potopu legendarne Atlantide, a potom su neki novi ljudi izgradili još moćniji savez Sjevera i Juga kojeg su onda spremno poduprli savezi Istoka i Zapada. Ja sam bio protivnik Hladnim vatrama i obavio sam svoj posao, pa ću uskoro i otići, ali pojavilo se novo breme koje će pritiskati tvoja pleća i zato ti moraš nastaviti tu gdje ću ja stati. Andraghonova loza Armahalanha sada je osnažena čistom lozom Sunhatockha i kroz vene mladoga Akhadeyha sada teče krv stare carske loze koja je starija i od naše …'