Očarani su bića koja obitavaju u toplim tropskim morima južnim i kombiniri su čovjeka i dupina. Donja polovica tijela gotovo je potpuno nalik na dupina, ali prema sredini tijelo se sužava i oblikuje ljudski torzo koji ima dvije ljudske ruke koje završavaju šakom s prstima.

Glava Očaranih je nekakva čudna mješavina ljudske i dupinske, a privlače i zabave kao i druga slavlja na kojim se veseli. Kroz vodu plivaju u prirodnom obličju, ali pri svakom skoku iz vode mijenjaju obličje u opisanog kombinira.

Kod izlaska na kopno obličje poprima ljudski izgled kako bi se neprimjetno stopili s posjetiteljima zabava i veseljacima. Vrlo su vješti plesači i glazbenici, pa kao takvi ubrzo preuzimaju središte zabave i sve se podređuje njima.

Očarani su ljubazna stvorenja, privučena slavljima radosti i uživanjem u sreći drugih. Neki, međutim, lako odlutaju te od hedonista postaju pravi narcisi, a kao takvi lako i nerijetko postaju opsjednuti posjetiteljima zabava među kojima se vesele. Vrlo lako se odvajaju od zajednice, postaju lutajući usamljeni zabavljači te nerijetko postanu bardovi koje unajmljuju ili otimaju druga bića za vlastitu zabavu.

Međutim, Očarani koji ostaju u zajednici te postanu ratobori, pretvaraju se u opasne protivnike ako ih se izazove, ili pak ugrozi napadom. Naime, čak i kao takvi vole pomagati brodolomcima i utopljenicima i pri tom ih nerijetko spašavaju od napada agresivnih Moronema (morskih nemani), Orkopasa ili pak Orkovukova ...

(...) Dakle, Očarani su bili uvjereni da su Svjetlonoše svjesni da njihova eventualna pogibija na Zimskom bedemu zapravo znači novi život. Okolnim narodima pak nikada nije bilo baš potpuno jasno zašto su se ti strašni ratobori smrzavali na samom rubu 'Poznatoga svijeta' i zašto su oni tako gorljivo i tako pozorno branili, tako ljubomorno i tako uporno čuvali, prolaz kroz Vrištokrešt ... bilo je to mjesto do kojega se doista nikada ni ne bi mogla probiti ni jedna poznata vojska tog Strašnog i Nezamislivog vremena.

Samo tu i jedino tu, na tom predivnom mjestu, mjestu gdje Svjetlonoše brane posljednju Citadelu Svjetlosti, lete jata mitskih Enhu-ptica ... te nevjerojatne i ponosne mitske ptice lete nad tim beskrajem vrišteće tišine i zapravo su siguran znak beskraja života i dalekih horizonta spoznaje o neuništivosti života što pokloniše ga Bogovi Okolnim narodima ... a Okolni narodi koji zbog neopreznosti zaboraviše na opasnosti koje se kriju u nesnošljivosti prema drugima, o nepriznavanju različitosti, pa opet neoprezno probudiše ljudsko prokletstvo što ogleda se u užasu i teroru što izazvaše ga opet probuđene Hladne vatre koje su već jednom Svjetlonoše bacili u strašan ponor Zaborava ...

Dakle, po kazivanju Sivih, Zloprim i Čistozli (Oni koji su pali s Neba) već su jednom oboreni 'nebeskom vatrom', ali su se vješto sakrili u podzemlju i čekaju, vrebaju ... a na Nebu se opet sve ispremiješalo i više ništa nije kako bi trebalo biti ... 'Čuvari Legende' nikako ne stižu, Svjetlonoše i dalje neumorno traže Vrata Vremena, kroz koja zapravo i trebaju stići 'Čuvari Legende', a Svjetlost i Sjene trepere kao da nešto zaklanja i skriva nešto opasno tog posljednjeg dana mjeseca Zimnika.

U toj noći bez Mjeseca koji treperi, Zlo će još jednom pokušati spriječiti Dobro da djeluje ... sve na Nebu završava vatrenim raspadom ... Noć je rasula svu svoju tamu i otvorila sve svoje odaje i tako je još jedna duga i beskrajna noć zavila u tamu tajnovite šume Noćošume, a te šume, šume koje su od samoga 'Osvita Vremena' čuvale tajnu o tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu u kojem su ratovi uništili i posljednje Slobodne gradove i zauvijek izbrisali nadu 'Onima koji su koračali uspravno' … uskoro će otkriti još nešto - Dijete Vremena!

Dijete Vremena je Zvjezdano srce Nebeske povorke začeto u Svjetloj Noći jutarnjeg Svitanja i Tajna postaje vidljiva, a na Nebu se sve slaže baš onako kako biti treba i mora i Svijet opet tone u Noć bez Sna:

Mi smo Nebesnici krilati iz Visokog Neba, vaši smo odrazi u savršenoj ljubavi, dimenzija koja vam nedostaje da biste bili potpuni, mi smo vaši duhovni čuvari, mi smo vaše Sjene koje čekate ... Mi smo potomci praiskonske Enhu ptice i sad se vraćamo kako bi vas naučili letjeti. Slijećemo na more vaših snova, na rubove vaše povijesne obale ... (...) (Nebesnici Svjetlonošama)