U ono Vrijeme Nezamislivog Doba, odmah nakon što je Atlantida zauvijek potonula, tamo negdje daleko, tamo gdje se Sunce od pamtivijeka budi, tamo gdje su Noći tople i mirisne, jedino tamo na tim azurnim i tirkiznim Toplim Morima Južnim, padaju plave Noći koje nikada nisu tako tamne, jedino tamo bude se srebrena Jutra što zlatom se zlate ... tamo negdje gdje su topla mora oplakivala predivne pješčane plaže neobične zemlje s tisuću otoka, zemlje Diadone. zemlje u kojoj žive Naromorudi (NARO di MOR skih lj UDI), ali i Dubomori (Moronemi – morske nemani velikih dubina).

U toj predivnoj zemlji toplih i plavih Noći, zemlji kontese Toplih mora, iza nepreglednih šumi palmi, prostirala se Zabranjena (začarana i uspavana) dolina. U toj Zabranjenoj dolini stoji Zabranjeni grad, grad prekrasnih Čarobnih vrtova, grad tisuću piramida. U tim piramidama tisuću hramova, u tim hramovima tisuću je prekrasnih djevojaka, ali samo je jedna od njih kontesa, kontesa Toplih Mora Južnih.

Diadonske tople plave Noći tog pak su Jutra postale još toplije i još svjetlije. Nikada se u toj toploj zemlji nije podigao tako topli vjetar, vjetar koji je bio neobičan za to doba i za tu zemlju, kao tog jutra Nezamislivog doba nakon što je Atlantida zauvijek potonula, a Slavni su gradovi nestali u strašnim ratovima koje su izazvale Hladne vatre.

(...) Sunce je polako zalazilo i tonulo u krošnje zelenih palmi, sjene su počele biti sve izduženije dok se napokon nije spustila još jedna topla i svijetla diadonska Plava noć. Pitoreskne ptice šarenog perja u krošnjama zelenih palmi odjednom su se smirile, valovi su sve tiše oplakivali pješčane obale zemlje Toplih mora sve dok se napokon i oni nisu smirili.

Toplo azurno tirkizno more postalo je veliko ogledalo u kojem se ocrtavala svjetlost milijuna Zvijezdi. Noć je prosula svu svoju Tamu, Tamu koju je osvijetlila svjetlost Zvijezda koje su tiho i negdje daleko treperile. Još jednom razlila se beskrajna Noć nad šumama prekrasnih zelenih palmi i posljednja svjetla trnula su polako. Onda opet, tko zna otkuda, odjednom i neočekivano, podigne se vjetar topao, čudan i neobičan za to doba Noći.

Odjednom, ali samo na trenutak, nekoliko krošnji palmi oživi, pijesak na obali se pokrene i iz palminih krošnji i pijeska izrone tajnovite prilike. Tajnovite prilike kretale su se neobično brzo i neobično lako, kao da lebde iznad pijeska u kojem nisu ostavljale tragove ... izmjene nekoliko neobičnih i tajnovitih znakova rukom, a onda ponovno nestanu, jednostavno se stope s palminim krošnjama i pijeskom na plaži.

Tada pak se pojavi crvenokosa djevojka i svojim gracioznim hodom, kojim ni tragove u pijesku ostavljala nije, sigurno se uputi prema pješčanoj plaži. Negdje na polovici presretne je snažna prilika koja izroni iz šume palmi, te je snažno, ali dovoljno nježno, prigrli i povuče u sjenu šume palmi.

Nakon prigušenog vriska, djevojka se osmjehne, te tiho prekori napadača izgovarajući tobože srdito – Alantael! Onda se nježno osmjehne i još nježnije položi svoje meke dlanove na njegovo lice: 'Dobro mi došao svake Noći prije Zore, Svjetlonošo!' On je još nježnije obujmi oko struka i s lakoćom je podigne, pa je spusti, nježno je poljubi u obraze i tiho je pozdravi: 'Pozdravljam Te Plamina leptirice!'

Tog se trenutka stane buditi prekrasno Jutro nad plavim Toplim morima, a svjetlost novoga dana postane sve jača. Onaj koji spava ispod pijeska – Alantael i Ona koja ni tragove ne ostavlja u pijesku – Palmina leptirica Divana zagrljeni nestanu s prvim kapljicama jutarnje rose. Nakon ovoga susreta Najboljeg i Najljepše, iznad otoka pojavila se prekrasna duga koju su tog Jutra vidjeli svi Okolni narodi i svima je napokon legenda postala razumljiva ... (...)

Dakle, Athumanunh vas je odveo u mističnu uspavanu zemlju kontese Teanere, u zemlju 'morskih ljudi', a ti 'morski ljudi' su 'dvodihalice' (humanoidne amfibije po Athumanunhu), ali i opasni 'kombiniri' nevjerojatni 'kožoblici' ... kakvih je sve tu rasa, bića i stvorova osmislio Athumanunh tek trebate pročitati, ali zapamtite ostajete u sferi Athumanunhove Bajkovite ere Pričoslovlja ...

Zašto je Divana odjednom iz Noćošume nestala sa svojim vjernim Jantar Noćuricama i našla se na obalama Slanovodnog mora, usred 'uspavane mistične doline' u domovini kontese Teanere i kako se tamo (i zašto) pojavio Alantael sa Svjetlonošama, ubrzo ćete otkriti ...