Velika zapovjedna dugoplovka Svjetlonoša, (zapovjedni brod - najveća bojna galija tog vremena), naziva Jasnojara, ljuljala se na pučini otvorenog mora i čekala povoljan vjetar. Dok je vjetar koji je puhao bio dovoljan za pokretanje manjih bojoplovki (razarača), on je bio preslab da bi mogao pokrenuti hitroplovke i veliku dugoplovku Svjetlonoša.

Zato je moreplov Slanalan (odgovara činu admirala) predložio Alantaelu sidrenje u ovoj zelenoj laguni, gdje se lako mogu opskrbiti svježom vodom i namjernicama, a kad se podigne povoljni vjetar nastavak plovidbe prema Morozemlju.

Nedaleko od te najveće dugoplovke, koju je ikada prije Vrijeme zapamtilo i koja je ikada prije plovila tim čudnovatim zelenim morima, usidrene su dvije velike i brze hitroplovke (krstarice) krcate lađoplovcima Svjetlonoša. Strašni i veoma brzi ratni brodovi koji nisu nikada prije bili u tim predivnim zelenim vodama nadomak obala divljih i tajnovitih zemalja.

Svaku od tih hitroplovki okružile su dvije bojoplovke Svjetlonoša i dva manja plovkonosca (eskortni brod korveta) također opremljena, naoružana i spremna za mogući boj na moru. Iako im je namjena bila opskrba hitroplovki i bojoplovki, ti eskortni (prateči) plovkonosci, u datom trenutku, mogli su poduprijeti bojoplovke i predstavljali su opasnu prijetnju koju nikako ne bi trebalo zanemariti u moroborbi.

Lađoplovci Svjetlonoša sjedili su na palubi i odmarali se čekajući dolazak povoljnih vjetrova, a ratobori koji su bili ukrcani na brodove odmarali su se ispod paluba kako ne bi smetali lađoplovcima (mornarima) u njihovim poslovima.

Moreplov Slanalan, nekolicini okupljenih uzornika Svjetlonoša, pričao je kako u ovim vodama obitavaju veliki Orkopsi i divlje Sabljokljune koje ponekad dosežu nevjerojatnu dužinu rasta. Nedaleko od njih Alantael je osjetio silnu želju za kupanjem u ovim toplim vodama, te je brzo otpasao Oštrosijek, skinuo odoru i skočio u more. Pljusak u vodu na trenutak zbuni Svjetlonoše, ali ubrzo ih smiri Slanalanova zapovijed lađoplovcima: 'Odmah spustite čunoplov u vodu i osiguravajte Alantela!'

Pogledi Odanika Malantana (knez Pepelgrada) i Alaneka (knez Zimozida) sretnu se, te se obojica polako stanu pripremati za skok u vodu. Na zapovjednom mostu, Odanik Dealan (knez Svjetlodola) mirno je punio svoju lulu i nezadovoljan Alantaelovim iznenadnim skokom u vodu gunđajući mrmljao.

Onda pak, u trenutku kada je Dealan namjeravao pripaliti lulu ona mu ispadne, lice mu poprimi grimasu iznenađenja. Nevjerojatnom brzinom, dograbi velike pikobode (koplja) i stane se penjati na jarbol vičući iz sveg glasa: 'Neka me odnesu svi demoni i prokletstva Svjetodola! Alanek ledenog ti vrha Vrištokrešta zar si slijep?! Ono čudovište pliva prema Alantaelu, a on ga ne vidi!'

Sada na palubi nastane pravo komešanje i gužva. Tamna crna peraja Sabljokljune velikom se brzinom približavala Alantaelu koji je mirno plivao ništa ne sluteći. Malantan i Alanek odmah skoče u vodu s dugim alandskim bodorasparima i snažnim zamasima zaplivaju ne bi li presjekli velikoj ribi put do Alantaela, lađoplovci treskom puste čunoplov na vodu, a u njega poskače nekoliko ratobora Svjetlonoša i stanu snažno veslati prema Alantaelu.

Tabornik Antalan velikom brzinom i začuđujućom spretnošću odmah se nađe pored pramčanog harpunmeta spreman pogoditi veliku Sabljokljunku, čekajući povoljan trenutak. Moreplov Slanalan uspio je snažnim glasom dozvati Alantaela koji se na trenutak okrene, ugleda opasnost, izbjegne za nekoliko centimetara napad šiljastog nosa, ali ga udarac repa velike ribe izbaci van vode i ošamuti.

Sabljokljunka se okrene i krene u novi napad, no, Dealan je već bio na najvišim katarkama jarbola i on hitne dva pikoboda prema Sabljokljunki. Jedan pikobod je pogodi nešto ispod leđne peraje, pa Sabljokljuna iskoči iz vode, a taj trenutak čekao je Antalan koji je pogodi velikim harpunmetom.

More oko ribe stane se pjeniti crvenom pjenom krvi, a sada su joj se već približili Malantan i Alanek koji je stanu ubadati dugim Oštrobodima. Ubrzo još jedan čamac s lađoplovcima dopliva do njih, te Sabljokljunu koja je već bila u smrtnoj agoniji, stanu udarati veslima i pikobodima. Čunoplovci su se približavali i s ostalih brodova, pa Svjetlonoše napokon uspiju Alantaela povući u čunoplov.

Svjetlonoše i lađoplovci potpuno okruže veliku Sabljokljunu nanoseći joj sve više smrtnih ubodnih rana, te nakon desetak minuta riba više nije pokazivala znakove života. Međutim, u tom trenutku, sa suprotnih strana moroplova, od onih na kojima su se skupili Svjetlonoše, pojave se Orkopsi i Orkovukovi u svojim kombiniranim obličjima.

Na trenutak iznenađeni, ali ubrzo pribrani, Svjetlonoše ratobori stanu pružati sve žešći otpor. Razvije se bespoštedna borba na plovilima Svjetlonoša. Borba je trajala kratko sve do trenutka kada iz potpalublja nije grunula nova skupina ratobora Svjetlonoša.

No, tada se iz zelenih voda stanu pojavljivati nove morske prilike, bili su to Slanoribi koji s leđa i iz dubina udare po Moronemima Orkopasa i Orkovukova ...