... Ako je nešto izgubljeno nije nestalo! Sve što je izgubljeno može biti pronađeno! Tako je Athumanunh nekad zamišljao Atlantidu - taj izgubljeni Svijet ... sve dok napokon nije pronašao Atlantidu u 'Morju Snova Svojih' tamo gdje se Mašta i Realnost nježno dodiruju, ali se ne razumiju ...

Bili su Oni ogrnuti Tamom i hladnoćom Noći, za sebe su govorili da su 'Hladne vatre', jer srca su im bila vatrena, ali duša ledena! ... Bili su Oni snagom Sunca rođeni, za sebe su govorili da su 'Vitezovi Svjetla' rođeni u Jutro Zore Rumene odmah nakon propasti Slavnih gradova što širili su se i prostirali pod Plavim Plaštevima Zvijezda!

… Pričaj nam, pričaj nam Tahunah, o Ti koji vidiš daleko i sve znaš! Pričaj nam, o tom Strašnom i Nezamislivom vremenu, pričaj nam, o Hladnim vatrama i tim tajnim vojskama zla! Pričaj nam, o vremenu kada je Zemlju nastanjivala najplemenitija rasa ljudi iz doba Slavnih gradova, pričaj nam, tko će sada zaustaviti Prozirne sjene?! …

... Napokon je osvanula Rumena Zora, daleko dolje na Jugu, gdje se prvi puta, nakon strašne bitke na bojnom polju Vječnosti (mjesto izdaje i mjesto pada heroja), dogodilo neko novo svitanje. Predivan je dan osvanuo nad prozirnim modrim i tirkiznim morima tople zemlje Južne, predivne zemlje koju su valovi toplih mora oduvijek oplakivali i pjeneći se na pješčanim bijelim žalovima tajnovito šaputali 'SHA UN HA, SHA UN HAA …'

Zapisano je da se tog podneva, u 'Zauvijek Prokletoj Zemlji Žeđi', dogodilo nešto što se tisućama godina prohujalih vjetrovima nije dogodilo ... svi i sve je u to doba dana izgubilo svoje Sjene ... ali, Svjetlonoše su ipak imali svoje Sjene, jer pronašli su Ono što su danima tražili!

Ljudi Zemlje žeđi danima su osjećali svježu vodu u ustima, a onda su pale hladne kiše, kiše koje su svi čekali, kiše koje su svi najavljivali - Tople Kiše Proljetne. Te Kiše zapamtile su legende kao 'Suze Vremena', Vremena koje je plakalo zbog sramotne izdaje na bojnom polju Vječnosti, izdaje koja je zapamćena kao - 'Bol Ljubavi'.

(...) Dobro, a zašto onda zadrhtiš svaki put kada čuješ Njegovo ime, kaži nam Divana? Davno prije Intosh nam je pričao o Tebi, ali oduvijek je govorio da će i On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti prokletu zemlju žeđi.

Gledaj Divana, sve je izglednije i nije baš sve bilo uzalud, ovo jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu 'Onih koje smo zaboravili'. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Oni, u što više ne sumnjamo, pa ako oni pjevaju o Nečijim snenim plavim očima, onda legenda postaje stvarna.

Ti si ta koju smo čekali i zbog koje dolazi On! Zato napokon skini tu masku samoće, jer više nas ne možeš prevariti. Ti osjećaš snagu ljubavi, a On ima vatru u žilama i napokon je tu! Zbog njega svi osjećamo ovu osvježavajuću vodu u ustima. Iako si ti svoju crvenu kosu do sada uspješno skrivala pod naslagama pijeska to Ti više neće poći za rukom jer s njim je došao i vjetar koji Ti već danima mrsi tu predivnu crvenu kosu, a koju si svih ovih dana uspješno skrivala od nas.

Divana pogleda prema oblacima koji na trenutak prekriju sunce i tada mirno i tiho progovori: 'Noćas ne smijete spavati, već pozorno promatrajte nebo gdje se ono spaja sa zemljom i kad primijetite neobičnu svjetlost, tamo će sigurno biti On! Još prije nego se rodi dan povest ću vas u njegov pustinjski tabor i pokazat ću vam vašeg 'Nebošetača'.

Velika je Njegova snaga i moć koju su mu davno prije Osvita Vremena poklonili Zvjezdani Nebesnici, davno prije samog Osvita tog Strašnog i Nezamislivog doba kada se ponovno nad naše gradove, koji se sad opet prostiru pod plavim plaštevima Zvijezda, nadvilo jednom već pobijeđeno Zlo ...

'Oh, Alantael, osjećam da uvijek izgubim razum kad sam s tobom! Ne mogu više bez tvojih dodira, a svake mi noći ulaziš u snove i obojiš ih tim svojim bojama koje samo ti razumiješ. Noćas ću ja tebi pokloniti san kakav još nisi sanjao ... umjesto mekih jastuka nudim ti svoje dlanove, nasloni glavu na moje grudi i slušaj ritam mog srca ... nudim ti dušu svoju i vodi me kroz ovu prekrasnu Plavu Noć koja se rasipa u Jutro Svijetla!

Više se ne plašim Svjetla i ne želim se skrivati u Sjeni Tame ... vodi me tim tvojim obojanim stazama, a kad se prve ptice nebeske probude pokazat ću ti tajnu koju skrivaju ova Topla Mora Južna, tajnu koja ti nedostaje kako bi napokon mogao otvoriti Vrata Vremena (...)