Dakle, sada kada se zvijezda Danka pomaknula za otprilike oko 150 stupnjeva u odnosu na planinu Vrištokrešt Noćurice su opazile da moćno Sunce potpuno zaklanja zvijezdu Danku. To pak se po Alandyarnycu događa u osmom mjesecu koji Svjetlonoše nazivaju Srebrobor.

Zapravo, Noćurice su sada opazile da su polako već na sredini alandske 'Zvijezdane godine'. Svjetlonoše to doba godine nazivaju Bujanje, ali sada Athumanunh odjednom 'razvlači priču' o 'Vremenu Tajni' i opisuje Punare (Pustinjski narod iz tajnovite zemlje 'Zemlje žeđi' Prahopusta, zemlju koju su Hladne vatre prvu poharale i pretvorile u prokletu 'Zemlju duhova' zemlju 'Prozirnih sjena'.

Prahopustu nemilice prži moćno Sunce, a 'Pustinjski ljudi' to Sunce nazivaju Vatropek (Zmaj). Kao ruža bio je crven pijesak Prahopuste i svi ljudi, biljke, životinje i stvari izgubili bi svoje sjene, svi osim Svjetlonoša čije sjene postojano stoje uz njih ... (zašto u zemlji Prahopust svi i sve gubi svoje sjene osim Svjetlonoša, objasnit će Athumanunh nešto kasnije).

Naime, ovdje Athumanunh u aktere legende uključuje 'nepoznatu rasu' (Čuvari legende) jednu od davno prije moćnih rasa Atlantide – ' … Kavaliri Svjetlosti su u moćnom savezu s Nebesnicima, a kada im se pridruže njihove Sjene (Čuvari legende), moćni savez postaje još snažniji … Moćna i opasna snaga tog saveza štiti središte 'tajnovitoga kruga' (Gledobroja) koji napokon mora biti zatvoren da bi konačno sve zapravo i moglo početi.

Odnosno, da bi opet započelo ono Prvo Vrijeme, Vrijeme rađanja, Vrijeme građenja, Vrijeme vidanja, Vrijeme smijeha, Vrijeme slavljenja, Vrijeme grljenja, Vrijeme traženja, Vrijeme kazivanja, Vrijeme mira i Vrijeme ljubavi, pa da napokon Dobro pobijedi Zlo što opet nadvilo se nad Hrabre narode što preduboko kopaše tražeći božansko zaslijepljeni ambicioznošću i neprestano žudeći za vlašću.

Tragajući tako za mudrošću i milošću, Hrabri narodi zapravo su pronašli neznanje i mržnju! Naivno su tada Hrabri narodi pomislili da su postali arbitri plemenitog mira, što već jednom prije podari im Atlantida i Slavni gradovi, a zapravo su postali bakljonoše što probudiše Hladne vatre u najdubljem ponoru, u ponoru u koji su ih Nebesnici već jednom prije bacili, pa sada oni opet prenose vjekovni plamen smrti i uništenja.

No, kada Jutarnja zvijezda Danka opet zasja snagom moćnoga Sunca i kada se Svjetlonošama opet pridruže njihove sjene (Čuvari legende) oni će pronaći i probuditi 'Onoga koji spava ispod pijeska', crvenog pijeska Prahopusta i On će tada potražiti predivnu Palminu leptiricu što Nebom pleše, a s njim će doći kiše Rosokape koje će napokon natopit i okrijepit 'Zemlju žeđi'.

U Njegovim očima iskrit će plamen mitskoga Pravednika, a pod Njegovim nogama bit će strašan Sjeverni vjetar Buralan koji će opet na bojnom polju Vječnosti razviti tisuće zastava najboljih odreda što će ih tada, sad već Hrabri narodi, poslati na bojno polje Vječnosti gdje će oni vođeni 'Onim koji spava ispod pijeska' teško poraziti Hladne vatre koje silno zaprijetiše 'Onima koji idu uspravno'.

(...) Vrištokrešt, čvrsto držite Vrištokrešt! Padne li Vrištokrešt pada i Nebovis! ... tko će tada zaustaviti prodor Demona u Nebovrt? (Alantael Svjetlonošama pred strašnu bitku 'Kraja Svijeta Poznatoga') (...)

E, pa dobro, Legenda kazuje da će taj mitski Pravednik u Prahopust doći tražiti predivnu Palminu leptiricu, a upravu Nju Punari će uskoro ugledati na Nebu kada Jutarnja zvijezda Danka uđe u zviježđe Neboplesačice (što bi moglo odgovarati zodijačkom znaku djevice po Athumanunhu).

(...) 'Sjeti se, Ti oka Svijetloga, sjeti se, Noć Ti mora ukrasti Dan, a kada Te Zvijezde opkole, ti samo trebaš slijediti ritam svoga srca i Jutro će Ti pokazati tragove prema mjestu gdje je Vrijeme uhvaćeno i stoji ... u krošnjama srebrenih borova sigurno ćeš vidjeti njihove sjene i čuti pjesme dubokih tonova.'

Najljepše tamne oči koje je ikada prije zapamtilo to Neobično Vrijeme Tajni i Legendi, odjednom se razbistre i Ona gotovo vrisne od sreće: 'Znam, znam! Noćas ću ja Njemu pokloniti San, San koji će mu još ovo Jutro staviti na dlan! Noćas, kada Noć bude rasula svu tamu nad tajnim odajama Sigozima, noćas, kada Tama prekrije tajnoviti grad Sigozim, ja ću otvoriti vrata tog Izgubljenog i Zaboravljenog Svijeta i kad Ga napokon ugledam u treptaju oka svog, lako ću probuditi Legendu koju On već dugo sanja u tišini Plave Noći …' (...)