Svijetadva na alandskom označava i simbolizira braću. Zašto su Noćurice susret dvaju suprotstavljenih principa, muškog (Alantael) koji utjelovljuje djelovanje i ženskog (Divana) koji utjelovljuje usredotočenost, nazvali susretom braće nikome nikada od Okolnih naroda nije bio potpuno jasan.

No, što pak je to Noćurice navelo na ovakvo tumačenje Athumanunh je opisao u svom Sveznadaru. Dakle, taj treći znak Nebeske povorke po Noćuricama počinje zadnjeg dana Kišnika i prvog dana Blatnika kada se zvijezda Danka pomiče za 90 stupnjeva u odnosu na planinu Vrištokrešt, pa Okolni narodi opažaju da je zvijezda Danka ušla u zviježđe Svijetadva (najsličnije Perzej po Athumanunhu).

Dok Alantael simbolizira snagu i mudrost, koje mu u sam Osvit Vremena podariše Nebesnici sa Zvijezda, Divana simbolizira Nebesku svjetlost koju su joj podarile mitske Skupljačice duša koje su žrtvujući se, na bojnom polju Vječnosti, željele isprati ljagu izdaje što počiniše je davno prije Okolni narodi Svjetlonošama, točnije Kavalirima Svjetlosti.

Noćurice u zviježđu Svijetadva vide dvojnost koja se napokon treba stopiti kako bi Hladne vatre zabilježile svoj prvi poraz. Onda kada, Alantael, napokon, sretne Divanu i kada Hladne kiše Rosokape izbrišu sve tragove, Hladne vatre će doživjeti prvi težak poraz što ne zapamtiše ga ni oni najstariji među najstarijima, a koji se još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti moćnog saveza Slavnih gradova.

Dakle, Athumanunh je zapisao u Sveznadar: susret Alantaela i Divane zapravo je združenje, općenje, odnosno kada se to dvoje mladih stopi u jedno božansko biće koje ima samo one najbolje božanske odlike – intelekt i ćudoređe. Legenda tada poprima polet što pak simboliziraju mitske 'Enhuptice', što vinu se visoko nošene snažnim krilima, što opet puni ih neobičan vjetar Buralan koji je izgleda Okolnim narodima bio mitski božanski glasnik.

Hladne vatre bilježe u tom trećem mjesecu 'alandskog proljeća' (Buđenja) teške poraze. Noći su sve kraće, a dani su sve duži. Noćurice tada bi objašnjavale Okolnim narodima, koji bi nestrpljivo pitali kada će napokon Hladne vatre zabilježiti prvi poraz, da će se to dogoditi onda 'Kada Dva postane Tri', a Dobro će zauvijek pobijediti Zlo onda 'Kada Tri rodi Četiri'. Naravno, 'Dva je postalo Tri' samim susretom Alantaela i Divane koji opet, dakako, napokon mogu roditi i Četiri (Dijete Vremena).

No, taj dio Tajne mogao bi nas lako 'skrenuti' u drugu priču, pa se mi vraćamo natrag Nebeskoj povorci, odnosno četvrtom znaku koji se naziva Rinka (narod Narmormaka - NAR od MOR skih MA ča KA).

(…) Sva svijetla Ledenog grada Sigozima već su polako trnula, a ona je svoje lice skrivala dlanovima, jer se njezine predivne oči opet napune suzama. Više nije mogla izdržati i otvoreno brizne u plač koji stegne srca svim nazočnim Svjetlonošama.

'Više ne mogu lagati ni sebi ni drugima da smo samo prijatelji i da mogu bez Njega! Dovoljan je samo treptaj moga oka i ja Ga vidim. Noćima, kada mi napokon san dođe na oči, ja ga osjećam, jer zauvijek je ušetao u moje snove. Govorili ste mi da moram čekati da padnu prve kiše Rosokape, a sada kada su one napokon počele padati Njega više nigdje nema.

Ja znam da nikada neću do kraja razumjeti sve njegove tajne, ali zato sam i došla moliti Vas da mi kažete samo jedno … recite mi konačno gdje da Ga potražim i nemojte se više držati tako kao da Vam moja tuga i bol ništa ne znače!'

Bila je to djevojka kontesa Noćurica koja je s prvim kišama stigla u Ledeni grad Sigozim, a u Ledenoj dvorani Citadele Svjetlosti zračila je ona nekom mističnom svjetlosti, bila je ugodna pojava oku Svjetlonoša. Njezina gusta crvena kosa padala joj je slobodno po ramenima, a bijele ruke i svijetla put lica bili su joj potpuno glatki i nježni.

Iz njezinih tamnih očiju sjajila je svjetlost milijuna zvijezda, a suze su joj se presijavale u spektru boja Duge što uvijek pojavi se nakon kiša Rosokape. Doista, ona je tog trenutka izgledala poput prave kraljice u svojoj jednostavnoj i mekanoj tirkiznoj haljini koju je opasivao samo pojas istkan od srebrene kovine. Takvu ljupkost i ljepotu niti jedan od Svjetlonoša nikada nije sreo na svojim dugim lutanjima u potrazi za Tajnama što bile su tako dobro skrivene ... (...) (Svjetlonoše skrivaju ranjenog Alantaela, nakon izdaje, pred strašnu bitku 'Kraja Svijeta Poznatoga')