Kada se zvijezda Danka pomakne za još dodatnih 30 stupnjeva, dakle, na nekih 300 stupnjeva u odnosu na planinu Vrištokrešt, Svjetlonošama započinje posljednji mjesec Alandyarnyca, mjesec Nade, mjesec u kojem bi se trebala roditi zvijezda Zornjača, jer i sam taj mjesec naziva se Zvijezdorod.

No, nije baš tako. Nešto nedostaje, a na nebu vlada potpuni kaos, jer mudri Uzvišeni odjednom kao da vide dvije zvijezde Zornjače, a tada nešto još gore! Iznenada nastupa strašno doba Okolnim narodima potpuno nerazumljivo, u njihovom pozornom i grozničavom računanju, Uzvišeni odjednom postaju svjesni da im nedostaje čak pet dana, a upravo u tih pet dana koje Svjetlonoše nazivaju redom: Alandan, Sumrakdan, Noćodan, Svjetlorod i Zvjezdorod kada se zapravo i događaju se misteriozni i nerazumljivi događaji.

Tako je za Alandan Athumanunh ovako zapisao: 'Nitko, ni najstariji među najstarijima, više se ne sjeća otkuda i zašto su se pojavili najhrabriji i najbolji ratnici koje je ikada prije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme. Govore da su ih poslali sami 'Bogovi sa Zvijezda' (Zvijezda Balanmungha – treći dio Athumanunhove trilogije) kako bi zaustavili ratove koji su bili na pomolu među Okolnim narodima koji još nisu stasali u Hrabre narode.

Ti strašni ratovi već su se dobrano svuda osjećali, u zraku, na zemlji, pod vodom, a stizali su s prvim odredima Hladnih vatri što uništiše nekada moćno i ponosno kraljevstvo Uzvišenih. Bili su ti tajnoviti ratnici (Svjetlonoše), strašni napadači, nepopravljivi lutalice i opasni osvajači, šutljivi i zagonetni, potpuno oklopljeni i teško naoružani. Od samoga početka oni su danima nešto grozničavo tražili, a noćima pozorno osluškivali zvukove noći …'

Sumrakdan: 'U to zagonetno, tajnovito i misteriozno doba noći sjedili bi oni u nekakvom neobičnom krugu oko vatri što zapališe ih u još više misterioznom polukrugu. Sjedili bi oni tako danima i noćima nepomični ogrnuti svojim plavim ogrtačima promatrajući nemirnu igru vatrenih jezika i pozorno osluškujući šumove Noći …'

Noćodan: 'Odjednom bi sa Sjevera, sa Snježnog (Sivog) oceana zapuhao topli vjetar, vjetar neobičan za to doba Godine i to doba Noći. Iznad maglovitih vrhova visoke snijegom pokrivene planine Vrištokrešt, počela bi se rađati neobična Jutarnja zvijezda Zornjača Danka …'

Svjetlorod: 'Moglo je već biti polovica Noći kada bi se u to gluho doba, najstariji među njima, mirno pušeći svoju lulu, iznenada podigao i podizanjem ruke u znak mira i dobrodošlice, nekoga pozdravio – Neka Vam Noć bude sklona Čuvari Legende! - …'

Zvjezdorod: 'Alan-Ta-Nunh! Gromoglasno bi u jedan glas povikali Kavaliri Svjetlosti. Odlučno bi ustali, odbacili svoje smrznute ogrtače, istodobno prislonili stisnute desne šake na desnu stranu svojih oklopljenih grudiju, izvukli bi svoje teške mačeve Oštrosijeke, okrenuli ih nadolje držeći ih lijevom rukom za rukohvate, jednoglasno uzvikujući - Alan-Ta-El! -, te bi potom jednoglasno izgovorili nešto poput zakletve - Nudim Ti svoj mač i spreman sam boriti se i poginuti za Tebe Paladinu Svjetla! Nek' su Ti svijetle ove Plave Noći, a jutra nek' Ti se srebrom srebre, o Ti što čuješ Tišinu Alanda. -'

Simbolom tih pet dana kada se u ponoć dešavaju misteriozni događaji predstavljaju zapravo slavlje Svjetlonoša kojim oni slave što je napokon zaustavljeno kraćenje dana, a pojava Polarne svjetlosti (Zorosjaj - aurora borealis – po Athumanunhu), odnosno rođenja Jutarnje zvijezde Zornjače, zorno govori da su sile Zla opet pobijeđene iako se umjesto Sunca na Nebu vidi zvijezda Danka koja se na trenutak gubi u slaboj svjetlosti Mjeseca.

No, sada pak se Jutarnja zvijezda Danka opet pomiče za 30 stupnjeva i na oko 330 stupnjeva vidi se točno na mjestu Sjeverne zvijezde Večernjače koja je najsjajnija u Zviježđu Mrkozvijer (Medvjed). Sada je napokon vide svi Okolni narodi i zamjenjuju je (Danku) sa Sjevernom zvijezdom (Noćurkom! Nije Noćurica), a to bi pak možda moglo ogovarati znaku zodijaka koji odgovara Ribama.